Violentjackove kucne carolije

Dobrodošli na moj blog

23.05.2011.

Srpska pravoslavna crkva kao rasadnik ideja Srpstva u zemljama bivse Jugoslavije

Srpska pravoslavna crkva je pravni naslijednik Bizantske patrijarsije koja je osnovana nakon sloma Zapadno-Krscansko-Istocnjacko Bizantske koalicije pod Civitateom 1054 .Kada se je sluzebeno  tada jedinstvena krscanska crkva podjelila na Zapadni(Katekizam) ili katolicanstvo.Te istocni obred ili pravoslavlje, tj pravo krscanstvo.Nakon sloma jedinstvenog krscanstva javlja se i period jedinstvene nacionalne crkve.

Zacetci pravoslavne crkve u Srbiji datiraju  iz 1219 godine kada je Srpska autokefalna crkva uspijela da izbori primat jedinstvene i samostalne strukture u organizaciji tada Bizantske patrijarsije pod vodstvom Rastka, sina Stefana Nemanje Srpskog cara.U narodu je Rastko poznat i kao Sveti Savo..I uspjela je da dobije kanonsko priznatu crkvu od strane Bizanta.Izmedju 1219-1299 godine javlja se ekspanzija ideje pravoslavlja i jacanja Srpskog nacionalnog korpusa u samoj Srbiji nakon dolaska na vlast Stefana Prvovencanog, sina Stefana Nemanje.Ona ce za vrijeme Milutina 1281-1321 godine dozivjeti vrhunac, zauzimanjem tadasnjeg ''Srpskog'' Kosova, iako pokrajina do Milutina je bila Bizantsko-Istocnjacka i pod kontrolom Bizanta.Milutinovo uzimanje Skoplja pokraj 13 stoljeca.I dolazak u tadasnju Makedoniju.Se je po prvi put bavio idejom ekspanzije tadasnje postojece pravoslavne crkve u Srpsku pravoslavnu crkvu i ideju.Taj put je nastavio njegov nasljednik Stefan Decanski 1321-1330 i Dragutin Uros IV, poznat kao i car Dusan 1331-1355.Srpska crkva uspijeva da suzbija nevjernike i radi na nasilnom pokrstavanju svih nepozeljnih elemenata.Dusanov kanon ili zakonik iz 1347 godine jasno daje uvid o povlastenosti Srpske pravoslavne crkve nad svim ostalim krscanskim definicijama, a u najgorem slucaju dolazie nam tad termini ''pagani, babuni i ostali inovernici'', kako ih Dusan, pa cak i Srpska historiografija zovu u tom periodu

 

Izmedju 1349-1352 godine, nakon sloma dinastije Kantakuzemos, i dolaska Paleologula u Bizantu za vrijeme Bizantskog gradjanskog rata i najvece ekspanzije Srpske drzave.Javlja se i period pojacanog Srpskog nacionalnog pokreta.On kulminira u Rasko-Bosanskim ratovima 1350-1352(1353) Kada u 2-3 godine rata Srpski car nakon uspjesnog pohoda na juzne zemlje, dolazi u tadasnju Bosnu, da se obracunava s inovernicima i siri Srpsku drzavu preko rijeke Drine.Iako pocetna Srpska pravoslavna crkva je bila organizovana u 7 patrijarsija ona nikad nije uspjela da sem dijela Huma ima neki veci primat ili uticaj u Bosni.Gdje je  njen uticaj bio relativno nevazan.Ratovi i razaranja nisu postigli zeljeni efekat i par godina poslije invazije.Dusan umire 1355 godine

 

, Srpska nacionalna strategija je zamrla s smrcu Dusana, jer se zadugo nije pojavio sposoban vojskovodja, koji bi ucvrstio Srpsku drzavu.Nakon smrti Vukasina 1371 pod Maricom.Te i nezaobilazne 1389 i postavljanje Srbije kao vazalne drzave Otomanskog carstva, sto ce i pokazati bitka za Nikopolje 1396.Javlja se smanjeni intenzitet moze se reci Srpske nacionalne ideje, i cak jedno vrijeme.Duge vremenske hibernacije Srpstva.No, cak i dolazak Otomanske vlasti nije usporio razvoj i sirenje Pravoslavne crkve i Srpske nacionalne ideje.Pod Makarijom Sokolovicem, Turci obnavljaju Pecku Patrijarsiju i Srpska pravoslavna crkva dobija vjerske slobode kakva je imala dok je Srbija i bila pod hriscanskom vlascu

 

 

Nakon par stoljeca mira i zatistja.Dolazi do reformacije i agresivne asimilacije i stvaranja Srpskog nacionalog korpusa, medju vlasima Hrvatske, Bosne kao i nasilno preuzimanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori

 

Period od 1918 i nasilno preuzimanje crkvi u susjednim drzavama i jacanje Srpske pravoslavne crkve

 

Iako, Srpska pravoslavna crkva datira iz 1219.Njen uticaj na sama desavanja izvan granica Srbije je bio minimalan do 1918 godine.Pravoslavni vlasi, poneki cincar i ostali pravoslavni narodi.Su sistematski bili naseljavani u Hrvatskoj u periodu 1350-1800 godine, kao granicari ili cuvari medja.Kako za Austrijske potrebe, tako i za Turske.Ti vlasi su imali odredjene privilegije u Hrvatskoj na podrucju poznato kao Militarische grenzen ili vojna granica.Otomanska vlast je pak imala sistem kapetanija za vodjenje odbrana koji je funkcionisao sve do 1852 u Bosni i dolaska Omer Pase Latasa.Te vlaske vojskovodje, knezovi i plemici, kao i ostala vlastela i narod.Bio je samostalna drzava s veoma visokim stepenom autonomije, koji se je samo morao raportirati Austrijskom caru, ali ne i Hrvatskoj drzavi.Mogli bi reci da tadasnja Vojna granica je bila preteca Republici Srpskoj Krajini i nezavisnosti koju je pravoslavni narod uzivao do 1918 za vrijeme Austrije u Vojnoj Krajini.Vjera je bila opet osjetljiva tema, i dobar dio tih pravoslavnih naroda se je izjasnjavao kao Cincari, Vlasi, bilo je Srba i svega.No, ono sto je najzanimljivije.Uticaj Srpske pravoslavne crkve nije bio DOMINANTAN.Pravoslavlje u Hrvatskoj, iako je postojalo stoljecima.Nije bilo direktno pod uticaj Srpske pravoslavne crkve, nego Austrije i tako ce ostati sve do kraja Austrougarske uprave 1918.U susjednoj Bosni, gdje minimalan bio uticaj Srpske pravoslavne crkve na zivot vjernika.Javlja se Bizantska patrijarsija vasceljenska kao formalno pravna organizacija zivota pravoslavnog naroda u Bosni i sire pod upravom Bizantskog patrijarha i Patrijarsije.Cijeli period Otomanske uprave je postao takav.Srpska nacionalna ideja o uspostavljanju jedinstvene crkve se javlja nakon dobijanja Autonomije Srbije 1830.I jacanja Srpske nacionalne ideje.Pod vodstvom harizmaticnog Vuka Karadzica, tada dolazi ideja.Srbi svi i svuda.Naime, opste je poznato da je ovo sve jedan narod i treba da bude jedna vera.A, ako je sve to jedan narod.Onda su svi pravoslavni zitelji u zemljama izvan Srbije.Srbi i tako mora da bude.Pod vodstvom Garasanina i njegovih NACERTANIJA.Javlja se jasno definisan Srpski nacionalni cilj i program, koji je bio u zamatu snaga za vrijeme kralja Milutina i Dusana ali je usporio za vrijeme i nakon dolaska Turaka.Sta dalje?

 

Od osnivanja Srpskih drustva, matice Srpske.Srpski jezik se naglo uvlaci u skole Bosne i Hrvatski.Crkva se pokusava ugurati Srpska i javlja se Pan-Srpstvo kao nacionalni pokret Srba.To nije nista cudno, jer politika Karadjordja je uvijek bila veca Srbija.Karadzic kasnije i ostali intekeltualci pokusavaju i uspijevaju u 19 stoljecu da sire pojam Srpstva mnogo dalje i sire od granica Srbije koje je cak i car Dusan ostavio.Nakon sto i sam Vladislav Skaric kaze.Srpska pravoslavna crkva u Sarajevu nam govori.Da se narod izjasnjava kao Srbi, a da podrugljiv nacionalni predznak Vlah bude izbrisan.Nam jasno kaze da u prvoj polovini 19 stoljeca Srpstvo i Srpska nacionalna crkva kroz Spc, nisu bili toliko zastupljeni izvan granica tadasnje Autonomne Srbije, koliko bi neki zeljeli.Crna Gora je vec 1905 bila pravoslavna crkva.No, ta pravoslavna drzava ustavom iz 1905 ima samo jednu crkvu.A, ona se zove.Crnogorska pravoslavna crkva.Valjalo je nesto napraviti, sire i slozenije.I tu plan pocinje da se radja

 

1918 Srpska pravoslavna crkva kao jedina crkva u bivsoj Jugoslaviji

 

1918 i pocetak stvaranje drzave Jugoslavije.Koja u prvobitnom obliku se zove Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.Radikalnim reformama, postaje i san svih Srpskih vodja  i intelektualaca od Karadodja, Karadzica i Garasanina.Naime te godine svo pravoslavno stanovnistvo izvan granica Srbije dobija Srpsku pravoslavnu crkvu kao jedinu crkvu  na ovim prostorima, sto Srbija vjesto koristi za svoje prilike.Podgoricka skupstina 1918 godine  kada se Crna Gora pripaja Srbiji.Nedugo zatim dobija na vid i promjene u vjerskoj strukturi Crne Gore.Crnogorska pravoslavna crkva se ukida, i na njeno mjesto ustavom dolazi Srpska pravoslavna crkva.I kroz nju pocinje skroz obracanje i ono malo tada neizjasnjenih i nepoznatih vlaha kao Srbe i  medju Srpskim nacionalnim korpusom.U periodu 1918 moze se reci, da kroz djelovanja drzave Srbije pomocu kulturnih i politickih ciljeva.Uspjesno je i zavrsena Luteranska radikalna reformacija crkve.A, ovdje Martin Luter i pocetak protestantskog pokreta u Europi.Zamjenila je Srpska pravoslavna crkva sirenjem medju  drzavama bivse Jugoslavije  kroz Spc

23.05.2011.

Novi stari portal

E, hvala svima sto pogledate ovaj moj mali kutak svijeta.Nisam aktivan ovdje, za sve one koji su me procitali u ovih zadnjih par godina.Bilo bi vise historije, i donekle statistike da imam malo vise zelje, raditi na ovom blogu

Inace, za pocetak da kazem.Stranica www.bosnahistorija.com/.Zbog konstantnih napada cetnika, mog tehnicara koji me je napustio.Morala je ponovo da krene, ali pod imenom

http://bosanskehistorije.com/


E, da znate to za pocetak.Sta vise da kazem o tome.Ocekujem neke danas nove filmove da pogledam, ako ih dobijem.Moja zelja je bila uvijek da vi imate sta da citate, po mogucnosti besplatno i to sam ostvario.Imam moze se reci skoro najvecu kolekciju knjiga online za citanje, od historijskog atlasa Bih, do nekih starih knjiga od Kresevljakovica i drugih autora.Mnogo tog sam licno skenirao, a mnogo toga su mi drugi pomogli.E, tako je to

Inace,posaljite mi poruku, ako vas zanima historija i ostalo/.Dat cu vam informacije gdje mozete da procitate vise knjiga, ako vas zanima.

23.01.2011.

Povijesni atlas Bosne i Hercegovine

Evo, uspio sam i ovo da uradim

Povijesni atlas Bosne i Hercegovine
Mapa historijskog puta
U svjetskom izdavaštvu vizualni prikaz povijesti je apsolutno dominantna kategorija, što potvrđuje i Timesov Atlas svjetske povijesti. Oko 200 historijskih i geografskih karata u jednom djelu daju bh. historiografiji novu dimenziju. Grupa intelektualaca, na čelu sa autorima rahmetli Ibrahimom Tepićem i doktorom historijskih nauka Zijadom Šehićem, ovaj put kroz historijske i geografske karte koje svjedoče o procesu formiranja današnjih granica BiH, ali i o velikom interesovanju za njen teritorij, čime je neposredno postajao integralni dio kartografije evropskih država, napravilo je Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, kapitalno djelo bh. historiografije. Dani vam ga predstavljaju


Prva karta iz 1339. godine na kojoj se spominje Bosna
istorijski atlasi su pogodna forma za pregledno definisanje i detaljan opis pojedinih nacija, što su zapadnoevropske države koristile još od buđenja nacionalne svijesti u XVIII i XIX stoljeću. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka, novonastale države na Balkanu, poznavajući tu tematiku, krenule su u pisanje svojih historijskih atlasa. Kada se ovakav projekt radio u susjednoj Hrvatskoj, još 1992. godine, tadašnji predsjednik republike Franjo Tuđman je lično pisao predgovor, a Povijesni atlas je tretiran kao najveći nacionalni interes. Autonomno bosanskohercegovačko izdavaštvo, kao i sama neovisna država, relativno je nova činjenica. Ta činjenica političke neovisnosti i državnosti nameće jedan broj projekata koji su državotvorne naravi. U Bosni i Hercegovini ideja je potekla od nekolicine intelektualaca ratne 1994. u opkoljenom Sarajevu. Atlas je završen tek ove, 2002. godine.

Realizacija čitavog projekta ležala je na pojedincima i mukotrpnom istraživačkom radu. "Jedini problem je bio što ovdje država ne podržava te projekte, niti ih inicira. Ovaj projekat na zadnjem konkursu Federalne agencije za izdavaštvo nije pomognut niti jednom markom, što je skandalozno", kaže za Dane Šaćir Filandra, glavni i odgovorni urednik bosanskohercegovačkog povijesnog atlasa. Za historiju BiH potrebno je poznavanje njene kartografske tradicije u funkciji potvrde njenog državnopravnog identiteta. Ali, autorima nije samo to bio cilj.

"Cilj ovog atlasa jeste pobuditi zanimanje za prošlost Bosne i Hercegovine izvan okvira u kojima se to dosad kretalo. Namjera nije bila da se na jednom mjestu prikupe i prikažu geografske i historijske karte Bosne i Hercegovine, nego da atlas svojom pojavom pobudi znatiželju i interes širokog kruga čitalaca u BiH, a istovremeno da kod naučnih radnika inicira kompleksni pristup ovoj problematici", veli Zijad Šehić, jedan od koautora Povijesnog atlasa Bosne i Hercegovine.

Bosna po prvi put Iako se ime Bosna, tačnije Bosona, prvi put spominje sredinom X stoljeća u spisu De administrando Imperio (O upravljanju Carstvom) bizantijskog cara Konstantina VII Porfirogeneta, Bosna se po prvi put na geografskoj karti javlja 1339. godine. Tu kartu je izradio Angelino Dulcer iz Majorke na dva dijela pergamenta u boji. Na njoj je vinjeta grada sa dvije kule i crkvom. Pored je upisan naziv Bosna, koja se nalazi pored srednjeg toka rijeke Drine (Drinago). U uvodnoj riječi Povijesnog atlasa BiH, redaktor Mustafa Imamović konstatira: "Kada je o Bosni i Hercegovini riječ, onda se mora konstatirati da je ova zemlja silom historijskih okolnosti uglavnom bila objektom kartografskog prikazivanja. U tom pogledu, do posljednjeg desetljeća XVII stoljeća pretežno su dominirali talijanski kartografi. To se razdoblje uglavnom poklapalo s pretenzijama Mletačke republike prema dijelovima bosanskog teritorija."

Za vrijeme osmanske vladavine karte su uglavnom pravljene uz pomoć kartografa, a na osnovu tekstova. Takve karte su pravljene po djelu Bosanski pašaluk Hazima Šabanovića i knjizi Kapetanije u Bosni i Hercegovini Hamdije Kreševljakovića. Habsburgovci su se još od pohoda Eugena Savojskog iz 1697. godine počeli preciznije kartografski baviti Bosnom, jer je ona stoljećima bila granica prema Habsburškoj monarhiji.

Karte su uglavnom iz arhiva u Beču, Münchenu i talijanskih arhiva. Tek svršeni doktor nauka, Zijad Šehić je praktički na ti posebno sa bečkim Kriegsarchivom (Ratni arhiv), jer tu već duži niz godina istražuje posebno historiju BiH za vrijeme austrougarske vladavine. "U jedanaest poglavlja predstavljena je Bosna i Hercegovina u svim epohama. Posebna vrijednost je i predstavljanje pojedinih gradova. Takva je katastarska karta Sarajeva iz 1882. Tačne i precizne karte nema do 1885. godine. To je prvo učinila Austro-Ugarska, sedam godina nakon okupacije", ističe dr. Šehić.

Nakon raspada Austro-Ugarske, u novonastaloj Kraljevini SHS, Bosna i Hercegovina je sačuvala svoj historijski kontinuitet sve do 1929. godine, tako što je šest okruga iz osmanskog i austrougarskog doba postalo šest oblasti: tuzlanska, sarajevska, mostarska, banjalučka, travnička i bihaćka. Nakon Drugog svjetskog rata, BiH je postala sastavna republika nove Jugoslavije. "Sadašnje granice nisu nastale nakon završetka rata; one su postavljene tek 1956. godine. Tako je Bosna i Hercegovina 1946. izgubila Sutorinu." Granice u bivšoj Jugoslaviji su se rješavale između republičkih partijskih rukovodstava. Bosna i Hercegovina se, po historijskim kartama, protezala do Debelog brijega, niz Sutorinu prema moru. Đuru Pucara Starog ubijedio je u jednom razgovoru advokat Blažo Jovanović da Sutorina pripadne Crnoj Gori, a nova granica sa Hrvatskom, koja je dobila Dubrovačku rivijeru, da se postavi na Debelom brijegu. Takve granice su ostale i do danas.

Mape za Kissingera Na promociji Povijesnog atlasa BiH, 17. oktobra, akademik Muhamed Filipović je istakao vrijednost ove knjige, koja je neoboriv i nesumnjiv dokaz o postojanju Bosne i Hercegovine. "Od nas je Kissinger na pregovorima u Ženevi stalno tražio historijske mape o postojanju Bosne. Mi to tada nismo imali", dodao je akademik Filipović ukazujući na važnost ovog djela. Posebno je istakao i autora teksta Zijada Šehića i koautora atlasa rahmetli Ibrahima Tepića. "Zbog tragedije koja se dogodila čitavoj njegovoj porodici i gradu Srebrenici, profesor Tepić je presahnuo", kazao je Filipović.


Glavni i odgovorni urednik atlasa Šaćir Filandra: "Ovo je prvo, jedinstveno bosanskohercegovačko izdanje ovog tipa, nastalo na osnovu obimnog istraživačkog rada"

Ovaj pionirski poduhvat od samog je početka pomagala i Izdavačka kuća "Sejtarija". "Ja i moj muž, rahmetli Esad Sejtarija, čitav smo život posvetili knjizi, iako smo mašinci po struci. Registrovali smo izdavačku kuću još 1989. godine, kada se to moglo. Ime smo dali po prezimenu, jer je neobično. Najmonumentalnije djelo koje smo izdali je upravo ovaj Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, na kome se radilo punih sedam godina. Njegov tiraž je 5.000 primjeraka", priča za Dane Jasmina Sejtarija, direktorica ove izdavačke kuće.

Ovaj atlas predstavlja krunski dokaz za historijsko postojanje Bosne i Hercegovine na geografskim kartama i jedno je od kapitalnih djela ne samo za historiografiju nego za državu i društvo uopće. "Ovo je prvo, jedinstveno bosanskohercegovačko izdanje ovog tipa, nastalo na osnovu obimnog istraživačkog rada. Naum je da se na egzaktan, znanstveno verificiran, krajnje objektivan, prepoznatljiv, u svijetu prisutan, a kod nas nezaživljen način, predstavi ideja Bosne i Hercegovine na krajnje pozitivistički i pragmatički način", mišljenja je dr. Filandra.

Posredstvom izvornih historijskih i geografskih karata predstavljena je ideja BiH. U atlasu se prikazala njena opstojnost i trajanje kroz stoljeća. Na ovaj način sva priča o BiH na dnevnopolitičkom diskursu je snažan dokaz onima koji ideju BiH spore. To je ostvareno jezikom koji je univerzalan, koji nije samo naš. O Bosni i Hercegovini pričaju same karte. U djelu je pokušano izbjegavanje ideologije, te da se isključivo na pozitivističko-pragmatičnoj metodi da nova dimenzija ove problematike. U realizaciji projekta, pored autora i uredničkog odbora, za kartografsku obradu angažovan je Muhamed Đozić, likovnu obradu je radio Dževad Hozo, a atlas je na 350 stranica štampan u Sloveniji.

Našim političarima međunarodna zajednica je naložila tzv. Road map (Mapa puta) za priključenje evropskim integracijama. Povijesnim atlasom Bosna i Hercegovina je na historiografskom planu je dosegnula evropske nivoe. Ovo djelo se može kupiti u knjižarama do 25. oktobra po cijeni od 120 KM, dok će cijena nakon ovog datuma biti 185 KM.


http://www.megaupload.com/?d=PX7YDHLD
22.10.2010.

Suradnja s portalom

Ukoliko zelite da pisete clanke za portal

http://bosnahistorija.com/

Ili da radite i pomagate u skeniranu knjiga:

Javite mi se na facebook stranici

http://www.facebook.com/#!/pages/Bosna-Historija/376859936312


Pa, nadam se da cemo se cuti, za dobrobit buducih jadnih generacija Bosnjaka koji bi nesto zeljeli da nauce

30.06.2010.

Srednjovjekovna Bosna: Pecati, oklop i oruzje

Srednjovjekovna Bosna: Pecati, oklop i oruzje

Srednjovjekovni Bosanski pecat Stjepana Kotromanica po Lajosu Talociju

1

 

 

Pecat Stjepana Kotromanica

2

 

 

Srednjovjekovni oklop iz Bosanske Gradiske

3

 

Prior viteskog reda Ivanovaca Ivan od Paline iz 1380. godine (Velimir Vuktic)

4

 

 

Srednjovjekovno Bosansko oruzje

6

67

 

Vitez obitelji Morovic iz 1381?

7

 

 

Vitez obitelji Babonica iz 14 stoljeca

8

 

 

Veliki vojvoda Hrvoje Vukcic Hrvatinic

9

 

 

11

 

12

Last

 
30.06.2010.

Austrougarska okupacija Rogatice

Rogatica se nije nalazila na glavnim pravcima prodora okupatorske vojske pa oko nje nije bilo većih okršaja. Borba u njenoj blizimi vođena je između austrougarske vojske i oslobodilačke bosanske vojske na Glasincu gdje se austriugarskoj vojsci od 7638 ljudi, 75 konja i 12 brdskih topova suprotstavila bosanska vojska od 6000-7000 ljudi koji su imali samo dva topa.

Borba je, 21.09.1878., trajala od 7 satu ujutro do 1 sat poslije podne i bila je žestoka. Austriugarska vojska je imala 473 čovjeka izbačena iz stroja a bosanska vojska oko 300 ljudi. Poslije toga je austrougarskoj vojsci bio otvoren put u istočnu Bosnu. Poraženi Bosanci su preko Sokolovića i Rogatice, krouz koju su prolazili punih šest sati, otišli ka Goraždu i Višegradu, a za njima su 22.09. krenule okupatorske snage. Cijeli dan je lila kiša, pa su one ušle u Rogaticu tek u pet sati poslije podne i to bez otpora, a pored njih je išao kajmakam. Njemu i kadiji je zatim naređeno da organizuju oduzimanjie oružja.1)

Dakle, jedna od prvih mjera nove vlasti bilo je razoružanje naroda. Uslijedila je naredba, propraćena prijetnjom smrtne kazne, kojom je narod rogatičkog kraja pozvan da preda oružje do 10 sati prije podne 23.09.1878. Potom je razoružana rogatička okolina, pa je do 28.09. razoružano svih 15 sela bliže rogatičke okoline. Vojska je preuzela za vojne potrebe osam mlinova i pet pekara koji su morali da spreme 1000 porcija hljeba dnevno. S obzirom na to da je austrougarska vojska činila mnoge izgrede, narod je bio zaplašen i stoga je predao oružje. Da je austrougarska vojska zaista izvršavala svoje prijetnje pokazalo se na Glasincu. U vrijeme davanja otpora nadiranju austrougarske vojske, stanovništvo Glasinca se sklonilo u zbjeg na Mladu. «Jedan odred njene vojske napao je zbijeg i izvršio masovna ubistva».2)

Rogatica je pod austrougarskom vlašću u administrativno-upravom odliku pripadala sarajevskoj oblasti. Bila je sjedište kotara koji je obuhvatao četrnaest opština (džemata):

• Brda
• Dub
• Glasinac
• Godimilje
• Košuta
• Međeđa
• Osječani
• Podžeplje
• Prača
• Rogatica
• Sočice
• Sokolovići
• Žepa
• Živaljevići

Uže ppodručje koje se nazivalo Rogatica tetima obuhvatalo je naseljena mjesta:

• Bjelogorci
• Borač
• Brdo
• Budajevići
• Brčigovo
• Ćubrići
• Dobromerovići
• Dobroušćići
• Duljevac
• Dobrnići
• Gučevo
• Gudoželj
• Kozići
• Kosovo
• Kovanj
• Kukavice
• Kujundžijevići
• Karačići
• Lađevine
• Lepenica
• Pavičina Kula
• Pašić Kula
• Plješevica
• Podgaj
• Priboševići
• Rasputnjiva
• Strmac
• Seljani
• Šenkrina
• Varošište
• Vragolovi
• Vratisalići
• Zagorice
• Zaganovići
• Ziličina

Sva ova sela pripadala su jednoj od četiri mahale:

• Huseinbegova mahala
• Careva mahala
• Sinan-vojvodina mahala
• Oručagina mahala

Rogatica je bila kasaba koja je 1879. imala 444 kuće, 471 stan, 909 muškaraca, 922 žene, ukupno 1831 stanovnika od kojih su 1693 bili muslimani, 131 pravoslavci, jedan katolik i šest Jevreja.4) Po broju stanovnika nalazila se na 28 mjestu u BiH.

Za kotarskog predstojnika je polovinom 1879. postavljen kapetan Jakob Vojvodić, 5) a na čelu kotarskog medžlisa bio je hadži Ahmedbeg Bukvica koji se na tom položaju zadržao oko četrnaest godina. Bio je omiljen u narodu i uživao veliki ugled. 6) Kotarski medđžlis je imao dva podnačelnika i sedam izbornih članova. Bukvica je cijelo vrijeme austrougarske uprave u BiH ostao načelnik, a podnačelnici su se mijenjali. Tako su 1908. bili podnačelnici: Jelisije Šoljević i Uzeiraga Daidžić, a članovi: Abid-efendija Behlul, Jakupaga Škaljić, Risto Savović, Nuribeg Sijerčić, A.Hadžiosmanović i Osmanaga Akšamija.7) Medžlis se promijenio već 1910. tako da su ostali isti načelnik i isti podnačelnici ali su članovi bili: Abid-efendija Behlul, Ilija Ilić, Suljaga Vaizović, Nuribeg Sijerčić, A.Hadžiosmanović, Osmanaga Akšamja i Semišbeg Teskeredžić.8)

Rogatica je bila mala kasaba, ali je po broju «džamija i medresa iz kojih su proizišli gotovo sve kadije u Bosni bila u očima muslimana smatrana na neki način svetim gradom i kao glavno uporište islamskog fanatizma» 9) «Rogatica, turski Ćelebi Pazar, prostire se u uskoj i dobro obrađenoj i voćem obilatoj dolini potoka Rakitnice, koju okružuju planine Lunj, Plješevica, Tmur i Semeć-planina. Samo trgovište je neznatno: ima 444 kuće i 1831 žitelja („1693 muhamedovca“). U varoši su dvije džamije: Hunkjar-džamija i sultana Bajazita i prostrana čaršija u kojoj ima 60 dućana, većinom praznih». Kasaba je imala nekoliko lijepih džamija i dva hana za putnike. Jedan od njih je bio vakuf Sudžaudinove džamije i postojao je sve do 1918., a dugo ga je držao Hakija Muftić. Kuće su uglavnom od ćerpića, pokrivene šindrom, a tek poneka ćeremidom. Kao i u većini bosanskih kasaba, i u Rogatici su kuće bile prizemne, a malobrojne su imale i gornji boj. Gotovo sve su imale više odaja, od kojih se najveće nazivala kuća, imala je ognjište i u njoj se obično spremala hrana. Sobe su bile inače snabdjevene oskudnim namještajem među kojim se po pravilu nalazila sećija, zemljana furuna i mangala. Prostorije su osvjetljavane lučem, a smo u ponekim kućama i lampama na gas. 10) Poslije okupacije počela je gradnja lijepih i većih kuća od kojuh se posebno isticala kuća muderisa Nurudin-efendije Hafizovića i narodnog poslanika u Bosanskom saboru Suljage Vaizovića.11)

Jedan događaj koji se odigrao u Rogatici na početku austrougarske okupacije ostavio je trag u narodnom pamćenju i pisanoj dokumentaciji. Riječ je o gradnji pravoslavne crkve. Naime, pravoslavni stanovnici nisu imali bogomolju nego su za značajnije vjerske praznike išli na bogosluženje čak u Goražde ili Čajniče. Po uspostavljanju austrougarske uprave, pravoslavci su se obratili svojim komšjama muslimanima koji su imali sedam džamija da im ustupe jednu da bi je pretvorili u crkvu i posvetili. U isto vrijeme su se obratili i Zemaljskoj vladi u Sarajevu da ih podrži u nastojanju da dobiju u Rogatici džamiju koju bi preuredili u crkvu. Muslimani nisu pristali na to da se jedna od njihovih džamija pretvori u crkvu, nego su obećali dati materijalnu pomoć i pružiti podršku za gradnju nove crkve pod uslovom da to odobri vlast.12) Pošto su muslimai dali svoju saglasnost, Zemaljska vlada je izdala odobrenja,13) pa je kamen temeljac položen već 10.05.1880.godine. Pripravljen je sav građevinski materijal i zagašen kreč. Međutim, kako je u Rogatici bilo malo pravoslavaca, a uz to su bili siromašni, ovi su se obratili austrijskom caru za finansijsku pomoć jer su namjeravali sagraditi crkvu u koju bi moglo stati 300 duša, a koštala bi 2000 florina. Stoga su od cara zamolili 300 florina14), a on je tu sumu dodjelio Crkvenoj opštini u Rogatici iz svoje privatne kase, što je bilo dovoljno za dovršenje crkve.15)

U vrijeme turske uprave osnivane su vjerske osnovne škole, a 1867. je zakonom regulisano osnivanje i svjetskih škola. Tako je u Rogatici radio veći broj mekteba, jedna ruždija i jedna medresa, a za pravoslavnu djecu je postojala škola u Sokocu koja je otvorena 1875.godine. Kad je Jakob Vojvodić u julu 1879. preuzeo mjesto kotarskog predstojnika, u Rogatici nije bilo svjetovne osnovne škole iako su postojale dvije male školske zgrade koje su ranije služile za školovanje muslimanske djece. Ove prostorije su u prvim danima okupacije koristili vojnici rogatičkog garnizona do 10.12.1879. Iako je kotarski predstojnik pokušao da iseli vojnike iz školskih zgrada, to mu nije uspjelo, pa tako nije bilo zgrade u kojoj bi mogla započeti rad jedna osnovna škola.

Austrougarske vlasti su favorizovale osnivanje narodnih osnovnih škola u odnosu na vjerske škole. Uspjeli su da pridobiju muslimansko i pravoslavno stanovništvo za osnivanje narodnih škola u osam opština (od 14 koliko ih je bilo u rogatičkom kraju):

• Rogatica
• Sokolac
• Živaljevići
• Žepa
• Prača
• Dub
• Sokolovići
• Sočice

Kotarski predstojnik je pisao Okružnoj oblasti da je 23.09.1879. osnovana narodna osnovna škola u Rogatici, da je naimenovan pomoćni učitelj i da su nabavljene propisane knjige i udžbenici, ali da nije postavljen pravi učitelj. Nešto kasnije, 03.10.1879., Okružna oblast je naredila da se osnuje narodna osnovna škola u Sokocu (u kojem je duže vremena postojala pravoslavna škola) i Godimilju. Istovremeno je bilo naređeno da mjesto učitelja u Rogatici preuzme Nikola Čajkanić, učitelj iz Sokoca, ali su rogatički pravoslavci dobavili Crnogorca Milovana Stanišića. Kotarski predstojnik je zatražio odobrenje od nadležnih vlasti za postavljenje Milovana Stanišića, ali ga nije dobio. To pitanje je ostalo nerješeno, a pošto nije bilo zgrade za narodnu osnovnu školu, ono nije ni požurivano.16) Uporedo sa gradnjom crkve, pravoslavno stanovništvo se već 1879. založilo za otvaranje i pravoslavne škole u Rogatici. Kotarski predstojnik Jakob Vojvodić došao je u sukob sa pravoslavnim narodom upravo oko rada osnovne škole za pravoslavnu djecu jer je pokušao da spriječi upotrebu školskih knjiga koje su pisane ćirilicom i da zabrani ćirilicu u pravoslavnoj školi, pa je rješenje potraženo čak u Beču kod cara. Crkvena opština u Rogatici se žalila dvoru da kotarski predstojnik onemogućava otvaranje škole i ne dozvoljava da djeca uče «ilirski» nego ih tjera i da uče latinicu. 17) Dvoru su se obratili ovim pismom:

pismoNavode ovog pisma pokušao je osporiti predstojnik Vojvodić podacima da pravoslavna Crkvena opština u Rogatici broji samo 80-90 porodica i da ne može biti govora o tome da bi mogla postati prava crkvena opština koja treba da ima i svoju školu. Oni su tek nedavno pokrenuli pitanje u vezi sa uspostavljanjem takve opštine. On je pisao: « Vlast mora znati da na osnovu ovdašnjih prilika može doćo do otvaranja pravoslavne škole samo pod uslovom da to novčano pomogne car, odnosno muslimansko stanovništvo Rogatice, a o tome sada ne može biti govora jer upravo započinje gradnja narodne osnovne škole.»

O školskim knjigama koje je zaplijenio, predstojnik je dao objašnjenje da je zaista oduzeo i zapečatio knjige koje su štampane ćirilicom u Pančevu, ali ne zato što su štampane ćirilicom nego zato što nisu na popisu knjiga koje se mogu upotrebljavati u osnovnim školama. A pravoslavno stanovništvo je tražilo osnivanje škole za pravoslavnu djecu u kojoj će se upotrebljavati ćirilica.18) Predestojnik je tako izbjegao da objasni zašto je rogatičkim Srbima izjavio da će im obezbjediti «hrvatskog» učitelja i da će «dobiti knjige iz Zagreba s latinicom pisane». Spor je riješen tako što je ipak otvorena pravoslavna osnovna škola.

Narodna osnovna škola počela je da radi 1880.godine,19) a za njenog učitelja je postavljen jedan podoficir koji je znao srpskohrvatski jezik. Podoficiri su kao učitelji postavljani i u druga manja mjesta zbog nedostatka školovanih učitelja, ali su ubrzo bili zamjenjeni školovanim učiteljima. Narodne osnovne škole su osnovane još i u Prači, Stjenicama, Međeđi, Sjeverskom i Osovu.

Nastavni jezik je nazivan bosanski ili «zemaljski jezik». I pored toga je više od 80% stanovništva rogatičkog kraja ostalo bez osnovnog obrazovanja.21)

U Rogatici je nastavila da radi i medresa koja se zvala Sudžaudinova. Zgrada za medresu je podignuta za vrijeme turske uprave, a ktrajem XIX vijeka bila je toliko trošna da je postala neupotrebljiva za izvođenje nastave. Stoga je Muhamed Medžat-efendija Bulbulović pokrenuo inicijativu za prikupljanje novčanih priloga za izgradnju nove zgrade za medresu, pa je ona izgrađena i svečano otvorena 07.12.1900. a imala je « 10 vrlo lijepih i prostranih soba» za stanovanje učenika, «jednu darshanu i ostale nuzgredne prostorije sa dvorištem».

Istovremeno su obezbjeđena sredstva za izdržavanje ove školske institucije u vidu « četiri prostrana dućana čija je kirija bila namjenjena ulaganju u fond za održavanje medrese». 22) I još jedna ustanova iz turskog vremena produžila je rad za vrijeme austrougarske uprave: to je bio tzv « mearif sanduk», odnosno školski fond za izdržavanje škola. Mearif-sanduci su se zadržali u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Travniku, Bihaću i Donjoj Tuzli, 23) ali nije djelovao i u Rogatici.

 
30.06.2010.

Posljedice austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine za Bošnjake

Posljedice austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine za Bošnjake

GrbOkupacija Bosne od strane Austro-Ugarske izaziva u Bošnjacima i njihovom načinu života veliki kulturno-civilizacijski i politički preokret, kao i reorganizaciju vjerskog života. Višestoljetne veze Bošnjaka sa svijetom islama i muslimanskim narodima kroz Osmansku carevinu, najednom su skoro potpuno presječene. Nakon četiri i po stoljeća neprekinutog života u islamskom kulturno-civilizacijskom i duhovno-političkom ozračju Osmanske carevine Bošnjaci su se najedanput našli u krćanskom kulturno-civilizacijskom krugu u okviru Austro-Ugarske carevine, posljednje pravne države na tlu Bosne.

U cilju prekidanja političkih, kulturno-civilizacijskih i vjersko institucionalnih veza Bošnjaka sa Osmanskom carevinom, Istanbulom, Hilafetom i halifom, Austro-Ugarska uspijeva da u oktobru 1882. godine uspostavi u Bosni i Hercegovini posebnu strukturu i hijerarhiju Islamske zajednice sa reisul-ulemom na čelu, a upravu vakufa stavlja pod strogi državni nadzor. Ulaženje u novi kulturno-civilizacijski krug, nakon skoro pola milenija življenja u drugim uvjetima, čin okupacije i otpor muslimanskog naroda je izazvalo takav stres i šok, da je godinama na kulturno-političkom planu ostao pasivan. Pošto je u otporu koji je organizirala ulema, bila dokrajčena i uništena muslimanska državna, politička, vojna, upravna, policijska i intelektualna elita, poslije okupacije Bošnjaci se povlače u sebe, u početku potpuno bojkotiraju javni, politički i državni život i što je najtragičnije, za one koji ostaju u Bosni, prestaju upisivati i slati djecu u škole. Tako Bošnjaci, do tada najpismeniji narod u Evropi, čiji su mnogi pripadnici uz bosanski poznavali turski, arapski i perzijski jezik, preko noći postaju nepismen narod. Samo zbog takvih iracionalnih, na emocijama zasnovanih i ishitrenih reakcija moglo dogoditi da 1910. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini bude svega deset Bošnjaka sa fakultetskom diplomom, ako se ne računa ulema školovana u Istanbulu. Jedini oblik neke organizirane kulturno-političke, potpuno negativne i samorušilačke reakcije na nove prilike bio je neprekidni proces iseljavanja Bošnjaka u Sandžak, Makedoniju i Tursku, izazvan svim novim okolnostima i naglim prelaskom sa naturalne na robno-novčanu privredu. To iseljavanje, kako pokazuju četiri austrougarska popisa stanovništva u Bosni 1879., 1885., 1895. i 1910. godine, vodilo je stalnome smanjivanju bošnjačkog stanovništva u ukupnoj demografskoj i etničkoj strukturi. Prema prvom austrougarskom popisu iz 1879. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 448.613 Bošnjaka ili 38,73% njezina stanovništva. Taj je postotak do 1910. godine, četvrtog posljednjeg popisa, spao na 32,25% ili se udio Bošnjaka u navedenom razdoblju od 31 godine smanjio za 6,48%, dok se postotak svih ostalih naroda povećao, katolika čak za 4,79%. U apsolutnom iznosu Bošnjaka je u Bosni 1910. bilo 612.912, i to 470.912 ili 76,93% ih je živjelo na selu, a 142.000 ili 33,7% u gradu. Nakon okupacije u socijalnoj strukturi poljoprivrednog stanovništva bili su najbrojniji kmetovi sa 85.000 domaćinstava, slobodni seljaci sa 77.000 domaćinstava i zemljoposjednici s kmetovima ili bez kmetova sa 6.000 do 7.000 domaćinstava. Do Prvog svjetskog rata otkupljeno je oko 42.500 kmetovskih selišta. Prodiranjem kapitalističkih odnosa povećava se broj slobodnih seoskih domaćinstava na 136.854. U cijelom periodu austrougarske vladavine dominiralo je agrarno stanovništvo, tako da ga je poslije okupacije bilo 90%, a 1910. godine 87,92% u ukupnoj strukturi društva. Socijalna struktura gradskog stanovništva također se sporo mijenjala. Najvećim dijelom bosanski gradovi su zadržali tradicionalno, agrarno i zanatlijsko-trgovačko obilježje. Od 66 gradskih općina, kolio ih u Bosni bilo 1910. godine, samo u njih 25 agrarno stanovništvo nije bilo u većini. S malim izuzecima, to su gradovi od 2.000 do 5.000 stanovnika. Jedanaest ih ima sa preko 5.000 stanovnika, a jedino Sarajevo ima preko 50.000 stanovnika. Njihovu socijalnu osnovu čine zanatlije, trgovci i razne grupe agrarnog stanovništva. U zemlji radi oko 40.000 zanatlija i trgovaca. Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u Bosni i Hercegovini je zabilježeno 46.593 državnih i privatnih poduzeća u kojima je bilo zaposleno 101.624 osobe. Najveći broj radnika bio je zaposlen u drvnoj industriji, rudarstvu, metalurgiji i saobraćaju. Zadržavanje kmetskih odnosa u agraru održalo je kontinuitet u socijalnoj strukturi stanovništva, dok je razvoj industrije, saobraćaja i drugih privrednih grana vodio formiranju dviju novih socijalnih grupacija - buržoazije i radništva.

 

Dok su se evropske zemlje dogovarale kako da revidiraju jednostrano izdiktirane uvjete Sanstefanskog mirovnog ugovora od strane Rusije, pri čemu su pogažena sva tajna dogovaranja sa Austro-Ugarskom u vezi sa Bosnom, u samoj Bosni dolazi do previranja i ljutnje na Portu zbog toga što se složila da jedan dio Bosne i Hercegovine prema potpisanom ugovoru pripadne Srbiji i Crnoj Gori. Rezultat toga je formiranje Narodnog odbora 5. juna 1878. godine nakon narodnog zbora u Carevoj džamiji kojeg je sazvala ulema 11. aprila 1878. godine. Odbor je imenovao Narodnu skupštinu u prvo vrijeme sastavljenu od 32 člana, od kojih je iz Sarajeva bilo 20 i to 12 muslimana, 5 pravoslavaca, 2 katolika i jedan Jevrej, a iz unutrašnjosti svaki okrug je trebao birati po jednog muslimana i hrišćanina. U organiziranju naroda posebno su se isticali Muhammed ef. Hadžijamaković (1815.-1878.), duhovni vođa cijelog pokreta, šejh i muderris Gazi Husrevbegovog Hanikaha i vrlo energični i uticajni Kaukčija Abdulah ef. (1820.-1878.), dugogodišnji imam Begove džamije u Sarajevu. Prije toga, sarajevska ulema je napisala i uputila Porti jednu Ittifaknamu - Adresu, koju je potpisalo mnogo muslimana, u kojoj je traženo da se provede odluka o autonomiji Bosne i u kojoj se ističe da će Bosanci zajednički braniti svoju zemlju, bez obzira na vjersku pripadnost. Već tada je odbačen turski jezik i počela je isključiva upotreba bosanskog jezika.

 

Mehmed SemsikadicNa vijest da je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, 4. jula 1878. godine naveče u Begovoj džamiji okupilo se izuzetno mnogo uzbuđenih ljudi i tu je, mimo običaja, održan i politički skup na kome su govorili i Kaukčija i Hadžijamaković. Sutradan je čaršija bila zatvorena, a mnogo je ljudi došlo na isto mjesto očekujući neku odluku. Tada ispred mase istupa Salih Vilajetović - hadži Lojo, fanatik, konzervativac i radikal, koji poziva narod na pobunu protiv osmanske vlasti i protjerivanje austrougarskog konzula, s čime se uzbuđena masa složila te je nastupila logika i vladavina ulice. Sarajevski događaji i pobuna prenijeli su se i u druge gradove Bosne. Sa posljednjim Portinim pašom u Bosni - Hafiz pašom - stigao je i pljevaljski muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić (1827.-1887.), vrlo obrazovan, ugledan, odličan orator i strateg koji će postati jedan od glavnih vođa Pokreta. Potpisane odluke Berlinskog kongresa odjeknule su u Bosni kao surova stvarnost. Bošnjaci su tada tvrdili da je Bosna njihov vatan (domovina) i da sultan može dati Stambol, a ne Bosnu. Narodni odbor otpočinje pripreme za otpor naroda okupaciji. Već 27. jula dolazi do masovnih demonstracija u Sarajevu i demonstranti su tražili odlazak osmanskih vojnika na čelu sa Valijom iz Bosne. Narednog dana, 28. jula 1878. godine, Valija i njegov pomoćnik su podnijeli ostavke, a vođe pokreta su održali skup i aklamacijom izabrali Narodnu vladu. Civilni poslovi su povjereni Hafiz paši a vojni Smailbegu Selmanoviću i Muhammedu ef. Hadžijamakoviću. Tako se nakon 415 godina završila osmanska vladavina u Bosni. Na ove događaje u Bosni, Austro-Ugarska je odlučila vojnom silom skršiti otpor okupaciji. Za komandanta habzburške vojske za bosansku ekspediciju imenovan je Josip Filipović. Prije same vojne ekspedicije generalna komanda u Zagrebu i baron Filipović imali su kompletirane podatke o bosanskim cestama, prijelazima, telegrafskim linijama, utvrdama i gradovima, kao i podatke o stanovništvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi i raspoloženju. Tačno se računalo da kršćani, posebno katolici, neće pružati otpor. Austrijski konzul Vasić je tvrdio da ni imućni i ugledni muslimani, pa čak ni niži socilajni slojevi sela i gradova, neće pristupiti Pokretu pobune. U funkciji nepružanja ili što manjeg pružanja otpora baron Filipović je uputio Proklamaciju stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojoj saopćava da carska vojska ne dolazi u svojstvu dušmana, već kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da će vojska svakog štititi, da će svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantiraju običaji i da će se zemaljski prihodi upotrebljavati za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. godine austrougarske trupe su prešle bosansku granicu na četiri mjesta kod Broda, Gradiške, Kostajnice i Šamca, a dva, odnosno tri, dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog. Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da što prije dođu do Sarajeva. Glavnina snaga krenula je dolinom Bosne, a pomoćnim pravcima prodirale su kolone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve. Napredovanje je u pograničnim gradovima išlo brzo i bez otpora. Već 31. jula 1878. godine pali su Banja Luka i Prijedor. Preuzevši vlast, Narodna vlada u Sarajevu je požurila da organizira snage za odbranu zemlje. Hadži Lojo je sa svojim pristalicama obio vojne magacine i narodu je podijeljeno 4.000 pušaka i mnogo municije. Mada je Pokretu stizala podrška iz Mostara, Tuzle, Bihaća, Kladuše, Jajca, Livna i drugih gradova, Pokret je od početka bio slabo organiziran, skoro bez oficirskog kadra koji je otišao u Tursku i sve prognoze Austrijske obavještajne službe o nepružanju otpora kršćana i hrišćana su se u potpunosti obestinile tako da su na braniku Bosne ostali isključivo Bošnjaci, uz časne izuzetke kršćane. Narodna vlada je 7. augusta 1878. godine objavila poziv svim građanima, bez obzira na vjeru, da se priključe odbrani domovine, pošto je prije toga uvela vojnu obavezu za sve strance i osmanske činovnike i ratni porez od imućnih građana. Šemsekadić je preuzeo ulogu da organizira odbranu istočne Bosne i zaustavlja napredovanje austrijskih trupa kod Gračanice, a Hadžijamaković nanosi poraz Austrijancima kod Maglaja. Na drugoj strani austrijska vojska poslije zauzimanja Banje Luke osvaja Jajce i Travnik, a njezino brzo napredovanje u Hercegovini dovodi do pada Mostara. Neorganiziranost, stihija i kompromitacija Pokreta otpora od Hadži Loje gubili su u narodu nadu da Narodna vlada može pružiti adekvatan otpor Austro-Ugarskoj.

Čak je izgledalo da Narodni odbor neće ni organizirati odbranu Sarajeva. Odlučan stav Muhammeda Hadžijamakovića vratio je Sarajlije iz letargije i sa 5.000 boraca organizirana je odbrana grada. Filipović je u osvajanje Sarajeva uključio 14.000 vojnika i oficira i 9 baterija artiljerije. Glavnina snaga napadala je od Blažuja preko Sarajevskog polja. Opći napad na Sarajevo otpočeo je rano ujutro 19. augusta 1878. godine uz snažnu podršku artiljerije. Otpor branilaca skršen je oko 14 sati.

Sarajevo Austrian invasion

 

Ovaj dio je dobro opisan u knjizi Bosnjaci dolaze od Werner Schachinger;
Strana 6-12, (K und K. trupe osvajaju Sarajevo)

Gubici branilaca bili su oko 400 poginulih, ali su i gubici napadača bili također veliki. Sa zauzimanjem i okupacijom grada otpočela su hapšenja, oduzimanje oružja i pljačka. Svi uhapšeni tretirani su kao ratni zarobljenici i njih 600 bilo je osuđeno na robiju i odvedeno u Olumac. Prijeki sud je petnaestak Sarajlija osudio na smrt strijeljanjem i viješanjem. Tu se radi o sedam braće Mulića, Avdi Jabučici, h. Avdagi Halačeviću, h. Mehagi Gaćanici, Sulji Kahviću, Mehmedagi Dalagiji, Ibrahimagi Hrgi, Međi Odobaši i h. Muhammedu Hadžijamakoviću. Prije nego što je obješen, Hadžijamaković je uspio raniti dvojicu austrijskih vojnika otevši im pušku.

Početkom septembra iste godine počelo je osvajanje Bosanske krajine operacijama u Majdanu, Kozarcu, Prijedoru i Ključu.

Ovaj dio je isto ljepo i opsirnije opisan u knjizi Prijedor i Kozarac.

U pokušaju zauzimanja Bihaća Austrijancima je nanio težak poraz Huseinbeg Karabegović. U Bihać su Austrijanci uspijeli ući tek 19. septembra 1878. godine i to združenim snagama. Na drugom kraju, jedinice muftije Šemsekadića držale su se u dolini Spreče kod Doboja sve do 15. septembra. Snage Otpora kojim je zapovijedao muftija Šemsekadić napadnute su i na južnom krilu na pravcu Sarajevo-Romanija. Time je ubrzan pad cijele sjeveroitočne Bosne čija je okupacija završena padom Foče 5. oktobra 1878. godine. Cijela Bihaćka krajina je okupirana 20. oktobra 1878. godine zauzimanjem Kladuše i tako je vojničko zaposjedanje Bosne i Hercegovine bilo završeno. Za nepuna tri mjeseca jedna od najsavremenijih armija Evrope uz angažiranje oko 300.000 vojnika i oficira vodila je 76 borbi, bojeva i bitaka protiv 100.000 hiljada vojnika, skoro isključivo Bošnjaka. Da bi umanjila značaj otpora i njegovog organizatora - uleme, austrougarska historigrafija je cijeli Pokret otpora Bosne nazvala Hadži Lojina buna.

 

Hadzi Lojo

Hadzi Lojo

30.06.2010.

Bosnjaci u Hercegovini ne nestaju

Postaknut tekstom koji je objavilo Muftijstvo Mostarsko, neke stranice Bosnjaka Hercegovine, kao i neki razni forumi, odlucio sam da napisem nesto na temi, o nestanku navodnom ili nestajanju Bosnjaka Hercegovini.

Pocnimo s mojim izlaganjem. Regija Istocne Hercegovine, uracunao sam i podrucje opcine Kalinovik, kao visoku Hercegovinu, obuhvaca povrsinu od preko 4800 km2 gdje danas zivi nesto malo vise od 80 000 stanovnika, dok je etnicka struktura stanovnistva 99% Pravoslavna. Vise od trecine danas skoro zivi u naseljenom mjestu, urbanog karaktera Trebinju, dok je ostatak povrsine podijeljen na razudjena sela, i mala opcinska sredista tipa Ljubinje, i malo vece mjesto Bileca. Vecina Istocne Hercegovine je krs, dok postoji samo jedna  znacajnija rijeka. Trebisnjica koja protice kroz Trebinje. Aluvijalne doline i plodna bolja su jedino prisutna kod Bilece, na prostoru Fazlagica Kule i Gatackog Polja, te oko mjesta Nevesinje. Ostatak opcine se nalazi na visoko-planinskim podrucju.

Bosnjaci u Hercegovini kroz statistiku.

Na zadnjem Austijskom popisu stanovnistva odrzanom 27/9/1910 godine na podrucju Istocne Hercegovine, zivjelo je vise Bosnjaka tad, nego na popisu 1991. Iseljavanje, kao i pokolji u 1 i 2 svjetskom ratu, te rasprodajom imovine u zadnjim godinama Austrijske vlasti, i ponajvise iseljavanju ka Turskoj, je skroz izmjenilo etnicku strukturu, u nekoliko naselja Istocne Hercegovine.

Ovom prilikom napravit cu uporedbu s stanovnistvom i brojem Bosnjaka u  opcinama Hercegovine, na zadnjem popisu 1991, prije izbijanja rata 1992-1995, s zadnjim popisom Austrije.

Bileca 1910-1991 i broj Bosnjaka u njima

Prisoje 84 stanovnika:6 Pravoslavnih i 78 Bosnjaka(1910)

Prisoje 11 stanovnika:11 Bosnjaka(1991)

 

Orahovica 229 stanovnika:229 Bosnjaka(1910)

Orahovica 71 stanovnika:62 Bosnjaka i 9 Srba(1991)

 

Djece 219 stanovnika:207 Bosnjaka i 12 Pravoslavnih(1910)

Djece 79 stanovnika:73 Bosnjaka i 6 Srba(1991)

 

Krivaca 141  stanovnika:141 Bosnjaka(1910)

Krivaca 44 stanovnika:42 Bosnjaka i 2 ostala(1991)

 

Njeganovici 223 stanovnika:64 Pravoslavnih i159 Bosnjaka(1910)

Njeganovici 79 stanovnika:18 Srba i 61 Bosnjak(1991)

 

Zausje 351 stanovnika:351 Bosnjak(1910)

Zausje 145 stanovnika:145 Bosnjaka(1991)

 

Plana 461 stanovnik:441 Bosnjaka i 19 Pravoslavnih(1910)

Plana 120 stanovnika:88 Bosnjaka i 32 Srba(1991)

 

Prijevor 126 stanovnika:104 Bosnjaka i 22 Pravoslavnih(1910)

Prijevor 110 stanovnika:78 Bosnjaka i 32 Pravoslavni(1910)

 

Selista 62 stanovnika:20 Srba i 42 Bosnjaka(1910)

Selista 55 stanovnika:54 Srba i 1 Ostali

Ovo naselje je izgubilo Bosnjacko stanovnistvo i vecinu i prije rata!

 

Fatnica 228 stanovnika:104 Pravoslavna i 124 Bosnjaka(1910)

Fatnica 155 stanovnika:111 Srba i 44 Bosnjaka(1991)

 

Kalac 114 stanovnika:77 Bosnjaka i 37 Pravoslavnih(1910)

Kalac 20 stanovnika:9 Bosnjaka i 11 Srba(1991)

 

Cepelica 87 stanovnika:47 Bosnjaka i 40 Pravoslavnih(1910)

Cepelica 17 stanovnika:17 Srba(1991)

 

Bijeljani 214 stanovnika:176 Pravoslavnih i 38 Bosnjaka(1910)

Bijeljani 138 stanovnika:136 Srba i 2 Bosnjaka(1991)

 

Milavici 263 stanovnika:159 Pravoslavnih i 104 Bosnjaka(1910)

Milavici 72 stanovnika:64 Srba i 8 Bosnjaka(1991)

 

Naselje Okoliste ne postoji na popisu 1991. Imalo je Bosnjacku vecinu. Mozda je uklopljeno u podrucje grada Bilece kasnije?

Okoliste 193 stanovnika:23 Pravoslavna i 170 Bosnjaka na popisu 1910

 

Vranja Dubrava takodjer ne postoji na popisu 1991.

Vranja Dubrava 94 stanovnika:52 Bosnjaka i 42 Pravoslavna(1910)

 

Bacevica takodjer ne postoji na popisu 1991

Bacevica 146 stanovnika:107 Bosnjaka i 39 Pravoslavnih(1910)

 

Zilovina takodjer ne postoji na popisu 1991

Zilovina 45 stanovnika:24 Pravoslavna i 21 Bosnjak(1910)

 

Podgorje 243 stanovnika:177 Pravoslavnih i 66 Bosnjaka(1910)

Podgorje 43 stanovnika:35 Srba i 6 Bosnjaka(1991)

 

Shakotici takodjer ne postoje na popisu 1991

Shakotici 99 stanovnika:74 Bosnjaka i 25 Pravoslavnih(1910)

 

I na kraju

Bileca:

Bileca 1871 stanovnik:757 Bosnjaka,196 Katolika i 890 Pravoslavnih(1910)

Bileca 7568 stanovnika:1290 Bosnjaka,39 Hrvata i 5619 Srba(1991)

Ako se gleda polozaj Bosnjaka u opcini Bileca, kada su imali itekako vise naseljenih mjesta s Bosnjackom vecinom na popisu 1910, s polozajem koju su imali na popisu 1991, onda se vidi da su sva Bosnjacka naselja gubila stanovnistvo, sto migracijama, i sto pokoljima i genocidima u 1 i 2 svjetskom ratu.Istina, naseljeno mjesto Bileca je imalo tek nesto malo vise Bosnjaka na popisu 1991, ako se gleda popis 1910. Ali, ako su doticna naseljena mjesta koja nisu postojala na popisu 1991, bila prikljucena gradu Bileci.

Broj Bosnjaka u naseljima koje ne postoje na popisu 1991

 

Vranja Dubrava 52

Shakotici 74

Bacevica 107

Zilovina 21

Okoliste 170

Ako su sva doticna mjesta bila u sastavu grada Bilece na popisu 1991.Broj Bosnjaka u gradicu Bileca je bio 757+170+107+74+52=1181 Bosnjaka na popisu 1910 u sastavu danasnjeg grada Bileca

Bileca biljezi porast Bosnjaka za samo 109 u periodu od 80 godina.Dok broj Srba raste od 890 na popisu 1910, do 5619 na popisu 1991.

Najvece Bosnjacko naseljeno mjesto na podrucju opcine Bileca:

Zausje 145 Bosnjaka

LJUBINJE 1910-1991 i BROJ BOSNJAKA

Okrenucu se sad na slijedecu opcinu.Ta opcina je Ljubinje, i polozaj Bosnjaka na popisu 1910, s onim iz 1991 godine.

Gledjevci 391 stanovnik:264 Bosnjaka,76 Katolika i 51 Pravoslavnih(1910)

Gledjevci 74 stanovnika:62 Bosnjaka i 12 Srba(1991)

 

Grablje 142 stanovnika:101 Bosnjaka i 41 Pravoslavni(1910)

Grablje 81 stanovnika:45 Bosnjaka i 31 Srba(1910)

 

Ta dva naselja su imala Bosnjacku vecinu na popisu 1910,.Naselja gdje bilo Bosnjaka.

Bancici 14 Bosnjaka na popisu 1910, i 8 Bosnjaka na popisu 1991

Kapavica 56 Bosnjaka na popisu 1910, i bez Bosnjaka na popisu 1991

Krusevica 185 Bosnjaka na popisu 1910, i 47 Bosnjaka na popisu 1991

Misljen 25 Bosnjaka na popisu 1910, i bez Bosnjaka na popisu 1991

Zabica 229 Bosnjaka na popisu 1910 i 20 Bosnjaka na popisu 1991

Vlahovici 337 Bosnjaka na popisu 1910 i 39 Bosnjaka na popisu 1991

Ubosko 12 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Pocrnje 125 Bosnjaka na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991

Obzir 89 Bosnjaka na popisu 1910 i 6 Bosnjaka na popisu 1991

Ljubinje 592 Bosnjaka na popisu 1910 i 103 Bosnjaka na popisu 1991

 

Najvece Bosnjacko selo u opcini Lubinje na popisu 1991:

Gledjevci 74 stanovnika; 62 Bosnjaka.

 

NEVESINJE 1910-1991 I BROJ BOSNJAKA

Borovcici 265 stanovnika:170 Bosnjaka i 95 Pravoslavnih(1910)

Borovcici 178 stanovnika:178 Bosnjaka(1991)

 

Gornja Bijenja 214 stanovnika:214 Bosnjaka(1910)

Gornja Bijenja 160 stanovnika:160 Bosnjaka(1991)

 

Hrusta 195 stanovnika:195 Bosnjaka(1910)

Hrusta 259 stanovnika:256 Bosnjaka(1991)

 

Kljuna 153 stanovnika:143 Bosnjaka i 10 Pravoslavnih(1910)

Kljuna 165 stanovnika:156 Bosnjaka i 9 Srba(1991)

 

Krusevljani 197 stanovnika:187 Bosnjaka i 10 katolika(1910)

Krusevljani 157 stanovnika:144 Bosnjaka i 12 Hrvata(1991)

 

Postoljani 347 stanovnika:164 Bosnjaka i 183 Pravoslavna(1910)

Postoljani 195 stanovnika:128 Bosnjaka i 67 Srba(1991)

 

Presjeka 192 stanovnika:187 Bosnjaka i 5 Pravoslavnih(1910)

Presjeka 134 stanovnika133 Bosnjaka(1991)

 

Sopilja:329 stanovnika:186 Bosnjaka,99 Katolika i 44 Pravoslavna(1910)

Sopilja 395 stanovnika:304 Bosnjaka,43 Srbina i 42 Hrvata(1991)

Naseljena mjesta Rabina i Zulja necu ubrojati u opcinu Nevesinje, jer pripadaju danasnjoj opcini Mostar

Naseljena mjesta gdje su Bosnjaci bili manjina ili naseljena mjesta gdje bilo Bosnjaka na podrucju Nevesinja

Donja Bijenja 210 Bosnjaka na popisu 1910 i 134 Bosnjaka na popisu 1991

Bojiste 12 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Bratac 41 Bosnjaka na popisu 1910 i 15 Bosnjaka na popisu 1991

Budisavlje 5 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Grabovica 13 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Jugovici 22 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Kifino Selo 17 Bosnjaka na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991..Oba Bosnjaka zaklana 1992(starci)

Kovacici 44 Bosnjaka na popisu 1910 i 30 Bosnjaka na popisu 1991

Pluzine 130 Bosnjaka na popisu 1910 i 18 Bosnjaka na popisu 1991

Krekovi 30 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Luka 50 Bosnjaka na popisu 1910 i 86 Bosnjaka na popisu 1991

Nevesinje 1022 Bosnjaka na popisu 1910 i 634 Bosnjaka na popisu 1991

Odzak 221/221 Bosnjaka na popisu 1910

Odzak 222/204 Srbina i 15 Bosnjaka na popisu 1991.Od cistog Bosnjackog naselja, do naselja s par Bosnjaka.Sta se je desilo ovdje.To je svima poznato!

Lakat 77 Bosnjaka na popisu 1910 i 56 Bosnjaka na popisu 1991

Pridvorci 91 Bosnjak na popisu 1910 i 87 Bosnjaka na popisu 1991

Ziljevo 43 Bosnjaka na popisu 1910 i 45 Bosnjaka na popisu 1991

I par nevaznih manjih sela nastanjenim Bosnjacima.Ovdje se po prvi put moze vidjeti demografska homogenost, koja nije postojala na podrucju opcina Ljubinje i Bileca na popisu 1991

Naime, sjever Nevesinjske opcine poznati Borovcici  i gore, granice se skoro s Bosnjackim podrucjem juznog Konjica (Bjelimickim plato). I bas zbog toga, nije doslo do veceg pada Bosnjackog stanovnistva.

Najvece Bosnjacko selo na podrucju opcine Nevesinje je Sopilja s 395 stanovnika, od toga 305 Bosnjaka.

 

BERKOVICI 1910-1991 I BROJ BOSNJAKA

Opcina Berkovici je na popisu 1991 imala 715 Bosnjaka, koji su se uglavnom nalazili u par sela doticne opcine

Bitunja 474 stanovnika:304 Bosnjaka,147 Katolika i 23 Pravoslavnih(1910)

Bitunja 335 stanovnika:248 Bosnjaka,67 Katolika i 19 Srba(1991)

 

Dabrica 994 stanovnika:422 Pravoslavna,314 Bosnjaka i 257 Katolika(1910)

Dabrica 478 stanovnika:127 Srba,269 Bosnjaka i 77 Hrvata(1991)

 

Berkovici na popisu 1910 bilo je 191 Bosnjak, na popisu 1991 bilo je 4 Bosnjaka

Hatelji na popisu 1910 bilo je 71 Bosnjak i bez Bosnjaka na popisu 1991

Hrgud na popisu 1910 bilo je 9 Bosnjaka i bez Bosnjaka na popisu 1991


TREBINJE 1910-1991 I BROJ BOSNJAKA

 

Bihovo 395 stanovnika:333 Bosnjaka i 62 Pravoslavna(1910)

Bihovo 658 stanovnika:304 Bosnjaka,205 Srba i 7 Hrvata(1991)

 

Arslanagica Most 129 Bosnjaka i 19 Pravoslavnih na popisu 1910 i 8 Bosnjaka na popisu 1991

Donje Cicevo 248 stanovnika:230 Bosnjaka i 18 Pravoslavnih(1910)

Donje Cicevo 258 stanovnika:149 Bosnjaka i 101 Srbi(1991)

Donje Grancarevo 214 stanovnika:214 Bosnjaka(1910)

Donje Grancarevo 63 stanovnika:44 Bosnjaka i 12 Srba(1991)

Gornje Grancarevo 315 stanovnika:302 Bosnjaka i 13 Pravoslavnih(1910)

Gornje Grancarevo 112 stanovnika:103 Bosnjaka i 8 Srba(1991)

Jasen 109 Bosnjaka na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991

Zgonjevo 84 Bosnjaka na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991

Rasovac 126 Bosnjaka na popisu 1910 i 82 Bosnjaka na popisu 1991

Turani 88 Bosnjaka na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991

Glavinici 35 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Grbeshi 38 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Lomachi 29 Bosnjaka na popisu 1910 i 1 Bosnjak na popisu 1991

Sharani 51 Bosnjak na popisu 1910 i 2 Bosnjaka na popisu 1991

Staro Slano 31 Bosnjak na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Lastva 278 Bosnjaka na popisu 1910 i 216 Bosnjaka na popisu 1991

Skočigrm 250 Bosnjaka na popisu 1910 i 128 Bosnjaka na popisu 1991

Volujac 13 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

Pridvorci 274 Bosnjaka na popisu 1910 i bez Bosnjaka na popisu 1991

 

Trebinje 2009 Bosnjaka na popisu 1910 i 4228 Bosnjaka na popisu 1991

Zupa 461 Bosnjak na popisu 1910 i 93 Bosnjaka na popisu 1991

Gacko 1910-1991 i broj Bosnjaka

 

Na popisu 1910 bilo je 5291 Bosnjaka u danasnjoj opcini Gacko. Taj broj je pao na 3858.

Ne racunajuci naseljeno mjesto Gacko. Najvece Bosnjacko selo na podrucju Gatacke opcine je imalo 187 stanovnika. Nije postojalo nijedno Bosnjacko selo s vise od 400 Bosnjaka, na podrucju opcina: Trebinje, Gacko, Bileca, Berkovici,Kalinovik i Nevesinje.

Povrsina Bosnjackih naselja u opcinama Bileca i Trebinje je iznosila malo vise od 100 km2

Povrsina naseljenih mjesta Konjicke opcine:

 

Bradina 21,11 km2

Borci 47,56 km2

Brdjani 12,20 km2

Bijela 24,62 km2

 

Je iznosila vise od povrsine naseljenih mjesta s Bosnjackom vecinom na podrucju opcine Trebinje i Bileca.

U prosloj tematici sam iznio demografske procjene i analize Mostarske opcine, po povrsinama i naseljenim mjestima.

Pod temom demografska analiza Mostarske opcine danas, s ubacenom mapom Mostarske opcine.

Okrenimo se samo jos malo Mostaru

Vrapcici 552 stanovnika:332 Pravoslavna,86 Bosnjaka i 134 Katolika(1910)

Vrapcici 3464 stanovnika:802 Bosnjaka,1952 Srba i 485 Hrvata(1991)

 

Potoci 608 stanovnika:84 Bosnjaka,150 Pravoslavna i 374 Katolika(1910)

Potoci 2921 stanovnika:969 Bosnjaka,1097 Hrvata i 752 Srba(1991)

 

Željuša 207 stanovnika:200 Pravoslavnih i 7 Bosnjaka(1910)

Željuša 853 stanovnika:20 Bosnjaka i 803 Srba(1991)

 

Prigrađani 453 stanovnika:202 Pravoslavna,99 Bosnjaka i 152 katolika(1910)

Prigrađani 1018 stanovnika:362 Bosnjaka,59 Hrvata i 581 Srba(1991)

Gdje nestase Hrvati Prigrađana? Pojeo ih mrak?

Ova 4 naselja kao glavnica puta Sarajevo-Mostar i to ozbiljnija naselja koja su dobijala stanovnistvo a ne gubila. Su bila glavna zapreka povezivanju Bosnjaka Mostarskog Kraja s Sarajevskim i demografskim uvezivanjem regije Mostar s Sarajevo. Prije rata Bosnjaci Mostara su bili u okruzenju Srpskih i Hrvatskih sela koja su sprijecavala demografsko povezivanje Mostara i Sarajeva, a danas nije vise tako.

 

Pogledajmo podatke i sve doticne opcine.,Istocna Hercegovina nije ni imala skoro Bosnjackih sela.

Ko ce reci ili ko ce nam reci da godinu dana nakon popisa 1991, nije bilo jos gore stanje za Bosnjake Istocne Hercegovine i za njihova naselja. Naseljena mjesta Bosnjaka i njihova prvenstvelo sela su bila u fazi izumiranja, i bilo je pitanje samo par godina kada bi njihova naseljena mjesta komplet nestala.

Dovoljno je pogledati i sliku Bosnjaka i njihova sela s podrucja Trebinja,Bilece i Gacka na popisu 1991

 

Lomachi 1 Bosnjak na popisu 1991(Trebinje)

Nikontovici 3 Bosnjaka na popisu 1991(Trebinje)

Šarani 2 Bosnjaka na popisu 1991(Trebinje)

Lončari 4 Bosnjaka na popisu 1991(Trebinje)

 

Bosnjaci i posebno po selima su vecinom bili u fazi izumiranja.Njihova sela su nestajala, i Bosnjaci su imali skoro pa nista.

Ono sto je vazno danas. Bosnjaci prvi put u zadnjih 250 godina imaju demografski put Sarajevo-Mostar, imaju zaledje Mostara u Sarajevu. Oni imaju kompaktno povezanu teritoriju u Hercegovini. Na podrucju Istocne Hercegovine imali su naselja koja su bila u fazi izumiranja i nekompaktnu teritoriju. To je jedan od najvecih razloga njihovog nestanka dole. Danas, mi moramo da Bosnjacki JERUSALEM (Mostar) obnovimo i izgradimo, da okrenemo ka Neumu, ka nasem kljucnom cilju povezivanja naseg stoljetnog sna od Save do Mora, sto jos nije ostvareno. Onog dana kad mi dodjemo i uzmemo Neum, nas sveti mali Bosnjacki gradic. Mi cemo ici i obraditi prostor Istocne Hercegovine. Jer to je samo krs koji nestaj.

 

 


30.06.2010.

Demografska analiza Mostarskih naselja na popisu 1991

Ova analiza,se nece baviti pitanjem grada Mostara, nego Mostarskih naseljenih mjesta ili naselja na tadasnjem popisu 1991.Kao sto se i nece baviti uglavnom zivorodjenim.Analiza je samo da napravimo detaljnu klasifikaciju naseljenih mjesta kao visoko natalitetna, srednje natalitetna ili slabo natalitetna naseljena mjesta.I sluzit cu se izvorom iz 1991.Da budete jos jednom skopcali sve ovo sto pisem, bavit cu se skracenicama, ili skratit cu analizu

 

D,d=Domacinstvo

 

D/Ukupan broj stanovnika na popisu 1991

Na prostoru Mostarske opcine povrsine od tada skoro 1300 km2.Bilo je 56 naseljenih mjesta, bez grada Mostara.Nakon rata dio naseljenog mjesta Kamena je zavrsio izvan Mostara, dok naseljena mjesta Rabina i Zulja su postala sastavni dio opcine Mostar.No, ova se analiza bavi pitanjem svih tadasnjih naselja na popisu 1991.Skracenica 122/449 ozncavat ce broj domacinstava i ukupan broj stanovnika, ne zivorodjene i umrle.Tako, nadam se da cete razumjeti

 

Gornji Jasenjani 54/78

Donji Jasenjani 40/157

Gornja Dreznica 206/1084

Donja Dreznica 186/845

Strizevo 92/417

Bogodol 70/274

Kokorina 115/648

Kruzanj 135/840

Banjdol 62/317

Podvelezje 129/692

Gornje Gnojnice 98/526

Dobrc 43/196

Malo Polje 143/634

Vranjevici 151/796

Gubavica 137/605

Pijesci 81/331

Zitomislic 51/198

Kamena 66/399

Raska Gora 80/236

Goranci 163/509

Sovici 8/17

Polog 284/1193

Miljkovici 66/316

Cula 75/327

Seliste 57/229

Podgorje 55/236

Krivodol 83/325

Sretnice 76/314

Slipcici 84/195

Kremenac 35/118

Ravni 38/83

Vrdi 86/377

Zijemlje 58/153

Rastani 379/1451

Vrapcici 901/3464

Kutilivac 333/1364

Potoci 739/2921

Vojno 188/622

Humilisani 408/1780

Prigradjani 245/1018

Zeljusa 207/853

Podgorani 158/713

Ilici 754/2915

Cim 811/3168

Vihovici 457/1768

Rodoc 1168/4499

Gnojnice 546/2211

Dracevice 194/809

Jasenica 507/2071

Kosor 88/378

Blagaj 472/1804

Buna 291/1097

Hodbina 308/1156

Bacevici 115/405

Ortijes+Lakisevina 165/636

Naselje Lakisevina je izmedju 1981-1991 postalo samostalno.Bilo je dio Ortijesa/Tako da sam zajedno pisao ta dva naselja

 

Pogledajmo sad nacas ove cifre?Sta nam kazu?Cifre, kao cifre su prolazne, za sve opcine, ali imaju u nekim naseljenim mjestima jednu moze se reci visu konstantu koja se ne mijenja.Vecina naseljenih mjesta Mostara  ima nesto  vise od 4 clana po domacinstvu D.Analizirajmo nacije u Mostaru, i njihova tada naselja s ukupnim brojem stanovnika?

 

Srbi:Srbi na prostoru Mostarske opcine bili su vecina u dobrom dijelu Bijelog Polja.Naseljena mjesta s tadasnjom vecinom Srba su:Prigradjani i Zeljusa, ali oni su vecina i u nekim mjestima blize prema sjeveru tipa Ravni, Zijemlje, Gornji Jasenjani.. i na podrucju Hodbine i tadasnjeg Mostarskog aerodroma, i posebno naselja Ortijes

 

Srbi

 

Zeljusa 207 D i 853 Stanovnika.Vise od 4+ clana po D

Rastani 379/1451 stanovnika.Manje od 4 clana po D.Izmedju 3-4

Prigradjani 245/1018 stanovnika.Vise od 4+ clana po D

 

Mogao sam da prepisem sva domacinstva, ali uostalom to bi bilo nevazno.Najveci natalitet medju Mostarskim naseljima tada pravoslavnim, a Zeljusa za razliku od Prigradjana je bilo skoro pa cisto pravoslavno naselje.Prigradjani su imali preko 33% Bosnjaka ili 1/3 stanovnistva, dok u Zeljusi bilo je 20 Bosnjaka, sto je mizernih manje od 3% ukupnog stanovnistva

 

Najveci natalitet Zeljusa

Najslabiji natalitet Gornji Jasenjani

 

Nijedno naseljeno mjesto s preko 5 clana+ po domacinstvu

Vecina naseljenih mjesta ispod 4 clana po domacinstvu

 

 

 

Hrvati

 

Za razliku od Srba.I njihovih naseljenih mjesta.Hrvatsko stanovnistvo je imalo malo veci i bolji natalitet.Ovdje se redaju par naselja s preko 4 clana po D.Navescu samo naselja s preko 4 clana po D

 

Jasenica 507/2071

Kutilivac 333/1364

Vrdi 86/377

Sretnice 76/314

Podgorje 55/236

Seliste 57/229

Cula 75/327

Polog 284/1193

Kosor 88/378

Miljkovici 66/316

 

Ukupno 10  naselja s preko 4 clana po D.Neka  naseljena mjesta su mjesanog tipa gdje udio Bosnjaka bio skoro isti kao i Hrvata, pa ne bi ta mogla naselja izdvajati kao tada ekskluzivno Hrvatska mjesta.U ta naselja bih ubrojao posebno Kosor i Miljkovice i Kutilivac

 

Najveci natalitet u cisto Hrvatskom mjestu

 

Vrdi 86 d i 377 stanovnika

 

Najveci natalitet ukupno

Miljkovici 66 d i 316 stanovnika, skoro 5 clanova po d

 

Zakljucak:

 

Srbi imaju 2 naseljena mjesta s preko 4 clana po D.Prigradjani i Zeljusa

Hrvati imaju 10  naseljenih mjesta s preko 4 clana po D.Neka naselja Hrvatska su pak mjesanog tipa, primjer Kosora i Miljkovica, koje sam podebljao te Kutilivca

 

 

 

Bosnjaci

 

 

Okrenimo se sad na Bosnjake?Kakav su oni polozaj imali, i demografska kretanja po naseljima tada?Da li su bili u boljem ili gorem polozaju od Hrvata.Navescu samo naselja s preko 4 clana po domacinstvu, da su imala Bosnjacku vecinu na popisu 1991

 

Gornja Dreznica 206/1084

Donja Dreznica 186/845

Strizevo 92/417

Kokorina 115/648

Kruzanj 135/840

Banjdol 62/317

Podvelezje 129/692

Gornje Gnojnice 98/526

Dobrc 43/196

Malo Polje 143/634

Kamena 66/399

Pijesci 81/331

Gubavica 137/605

Vranjevici 151/796

Dracevice 194/809

Gnojnice 546/2211

Podgorani 158/713

Humilisani 408/1780

 

 

Ukupno 18 naselja

 

Kontroverzno je  naselje Malo Polje, gdje bilo 2 Srba vise od Bosnjaka.Ali, racunao sam takodjer godinu dana od popisa, kada je krenuo rat, kao i demografsku strukturu pojedinih naseljenih mjesta s Bosnjackom vecinom, i donio sam odluku da tadasnje naseljeno mjesto s Srpskom vecinom, ubacim u Bosnjacko.Imao sam nekih dobrih demografskih razloga

 

 

Bosnjaci 17+ 1 Naselja, s preko 4 clana po domacinstvu.Previse da ih sve analiziram.Ovdje cu samo pogledati naselja s preko 5 clanova po D.Da li postoje, i koliko ih je?

 

Gornje Gnojnice 98/526.Vise od 5 clanova po D

Kamena 66/399.Vise od 5 clanova po D

Vranjevici 151/796.Vise od 5 clanova po D

Kokorina 115/648.Vise od 5 clanova po D

Kruzanj 135/840.Vise od 6 clanova po D

Banjdol 62/317.Vise od 5 clanova po D

Podvelezje 129/692.Vise od 5 clanova po D

 

Ukupno 7 od 17 naselja Bosnjackih s preko 5 clanova po D

Jedno Bosnjacko naselje preko 6 clanova po D

 

 

Od ukupno 30 naseljenih mjesta s preko 4 clana po Domacinstvu

 

17 Bosnjaci

3 Srbi

10 Hrvati

 

Iako, ja sam imao nekih primjedbi na kretanje i na moje podatke za naselje Malo Polje, pa ga nisam ubacio kao Srpsko naselje.Sta nam to kaze

 

Srbi cine cirka 10% ukupnog stanovnistva u srednje-visoko natalitetnim naseljima

Hrvati cine cirka 30% ukupnog stanovnistva u srednje-visoko natalitetnim naseljima

Bosnjaci cine cirka 60% ukupnog stanovnistva u srednje-visoko natalitetnim naseljima

 

 

 

 

 

 
30.06.2010.

Vlasko pitanje medju Bosnjacima u sumarnom defteru 1604

Vlasko pitanje medju Bosnjacima u sumarnom defteru 1604

Sumarni popis Bosanskog Sandzaka je jedan od najopsirnijih popisa, koja je Otomanska vlast radila na ovim prostorima.Trajao je pune 4 godine od 1600-1604.Bio je daleko opsezniji od svih prijasnjih popisa koji su Otomani radili, i Bosnjacki institut je prije 10 godina izdao knjigu Opsirni  popis Sandzaka Bosna 1604 godine, koju su priredili Adem Handzic,Lejla Gazic, Amina Kupusovic i Snezana Buzov

No, krenimo redom

Na popisu 1604 bilo je 47 802 Muslimanska domacinstva ili 72,50% ukupnog stanovnistva Bosne tada.Ova analiza ce se baviti samo Muslimanima i Vlaskim pitanjem medju Muslimanima na popisu 1604, kroz razne nahije.Preteca danasnjih nahija, su bile skoro srednjovjekovne zupe, neke su i 100 i vise godina nakon dolaska Otomanske vlasti imale i nosile stari naziv kao i za vrijeme Srednjovjekovne Bosne:Usora,Kukanj,Brod,Lasva,Vrhbosna,Bobovac..itd.Kao sto sam rekao, Otomani su ove krajeve dijelili na Nahije, a tadasnji Bosanski sandzak 1604 je biljezio vise od 40 nahija, i neke nahije su danas bile sastavni dio Srbije, ali i Hrvatske


Muslimani i vlasko pitanje.Posljedice i polozaj, te kretanje Vlaskih Muslimana na popisu 1604


Kao sto sam prije rekao.Na popisu 1604 godine evidentirano  je 47 802 Muslimanska domacinstva.Oni su uglavnom bili locirani u nekoliko vecih nahija, ali ova analiza ce se baviti Islamizacijom, i pitanjem ratarskog starosjediockog i vlasko-stocarsko i posebno doseljenickog populusa



Nahija Bobolj .Ukupno  166 Domacinstava.Bez Muslimana.Vlasi
Nahija  Trebna.Ukupno 164 Domacinstava.11 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Moravica.Ukupno 308 Domacinstava.9 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Barce.Ukupno 479 Domacinstava.37 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Banja.Ukupno 799 Domacinstava.89 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Birce.Ukupno 1077 Domacinstava.208 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Dobrun.Ukupno 420 Domacinstava.294 Muslimanska domacinstva.Nisu Vlasi
Nahija Visegrad .Ukupno 1578 Domacinstava.1182 Muslimanska domacinstva.Nisu Vlasi
Nahija Hrtar.Ukupno 754 Domacinstva.698 Muslimanskih domacinstava.Nisu Vlasi
Nahija Brodar.Ukupno 868 Domacinstava.852 Muslimanska domacinstva.Nisu Vlasi
Nahija Vratar.Ukupno 1373 Domacinstva.1363 Muslimanska domacinstva.Nisu Vlasi
Nahija Osat.Ukupno 1401 Domacinstvo.776 Muslimanskih domacinstava.Pretezno Nevlasko stanovnistvo.Kod Muslimana veoma malo Vlaha, kod Krscana broj Vlaha je daleko veci



Nahija Borac.Ukupno 4563 domacinstva.4544 Muslimanskih domacinstava.Nisu vlasi
Nahija Studena.Ukupno 293 domacinstva.293 Muslimanska domacinstva.Nisu vlasi
Nahija Olovo.Ukupno 2861 domacinstva.2673 Muslimanskih domacinstava.Nisu vlasi
Nahija Trebetin.Ukupno 106 domacinstava.57 Muslimanskih domacinstava.Pretezno vlasi
Nahija Tesanj.Ukupno 1479 domacinstava.904 Muslimanska domacinstva.Krscansko stanovnistvo Vlasko.Veoma malo vlaskog stanovnistva kod Muslimana
Nahija Kotor.Ukupno 580 domacinstava.222 Muslimanska domacinstva.Svi vlasi
Nahija Banja Luka.Ukupno 1349 domacinstava..1113 Muslimanskih domacinstava.Krscani vecinom vlasi, kao i seosko stanovnistvo nahije.Urbano stanovnistvo Banjaluke Nevlasko kod Muslimana
Nahija Vrhovine.Ukupno 377 domacinstava.101 Muslimansko domacinstvo.Krscansko stanovnistvo vlasko kao i dobar dio Muslimanskog
Nahija Kobas.Ukupno 1938 domacinstava.Muslimanskih 859.Krscansko stanovnistvo vlasko.Muslimansko stanovnistvo podijeljeno izmedju Vlaha i starosjedioca
Nahija Lijevce.Ukupno 1163 domacinstva.Muslimanskih 557 .Krscansko stanovnistvo vlasko.Muslimansko stanovnistvo uglavnom nevlasko, veoma malo Vlaha




Nahija Arzane.Ukupno 129 domacinstava.12 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Zvecan.Ukupno 1105 domacinstava.238 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Jelec.Ukupno 1509 domacinstva.109 Muslimanskih domacinstava.Vecinom nisu vlasi
Nahija Ras.Ukupno 2124 domacinstva.902 Muslimanska domacinstva.Krscansko stanovnistvo vlasko, kao i dobar dio Muslimanskog
Nahija Vrace.Ukupno 1062 domacinstva.231 Muslimansko domacinstvo.Krscansko stanovnistvo vlasko.Vise od pola Muslimana vlasi
Nahija Sjenica.Ukupno 752 Domacinstva.Muslimanskih 102.Krscansko stanovnistvo vlasko, kao i dobar dio Muslimana
Nahija Ostatija.Ukupno 105 domacinstava.Muslimanskih 3.Vlasi



Nahija Bihac.Ukupno 338 domacinstava.Muslimanskih 68 domacinstava.Vlasi
Nahija Cazin.Ukupno 2 domacinstva.Napusteno
Nahija Buzin.Ukupno 4 domacinstva.4 Muslimanska domacinstva.Nisu vlasi
Nahija Gvozdanski.Ukupno 2 domacinstva.2 Muslimanska domacinstva.Nisu vlasi
Nahija Krupa.Ukupno 45 domacinstava.6 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Ostrozac.Ukupno 16 domacinstava.16 Muslimanskih domacinstva.Vecina Muslimana nisu vlasi
Nahija Kostajnica.Ukupno 261 domacinstvo.220 Muslimanskih domacinstava.oko 90 od 220 Muslimanskih domacinstava nisu vlasi
Nahija Sana.Ukupno 462 domacinstva.78 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Novi.Ukupno 413 domacinstava.71 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Vrbaski.Ukupno 65 domacinstva.10 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Dubica.Ukupno 85 domacinstava.10 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Ozren.Ukupno 338 domacinstava.48 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Usora.Ukupno 243 domacinstava.29 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Trebava.Ukupno 197 domacinstava.95 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Vincac.Bez Muslimana
Nahija Zmijanje.Ukupno 546 domacinstava.19 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Dobor.Ukupno 1026 domacinstava.495 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
nahija Dubica.Ukupno 34 domacinstva.19 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Vrbaski.Ukupno 298 domacinstava.37 Muslimanskih domacinstava.Vlasi
Nahija Kamengrad.Ukupno 753 domacinstva.340 Muslimanskih domacinstava.Vecinom vlasi.Dobar dio Muslimana Vlasi
Nahija Jajce.Ukupno 1009 domacinstava.890 Muslimanskih domacinstava.Vecinom nisu vlasi.Muslimani
Nahija Brod(Zenica) Ukupno 4257 domacinstava.Muslimanskih domacinstava 4037.Nisu vlasi
Nahija Lasva.Ukupno 3003 domacinstva.Muslimanskih domacinstava 2869.Nisu vlasi
Nahija Bobovac.Ukupno 768 domacinstava.Muslimanskih domacinstava 546.Nisu vlasi
Nahija Visoko.Ukupno 5774 domacinstava.Muslimanskih domacinstava 5198.Nisu vlasi
Nahija Dubrovnik.Ukupno 1870 domacinstava.1835 Muslimanskih domacinstava.Nisu vlasi
Nahija Kladanj.Ukupno 882 domacinstva.822 Muslimanska domacinstva.Nisu vlasi
Nahija Sarajevo.Ukupno 10 871 domacinstvo.10 674 Muslimanska domacinstva.Nisu vlasi




Zakljucak.Nakon zbrajanja vlaskog stanovnistva medju Bosnjacima, kroz sve nabrojane nahije.Dodje se do priblizne slike novonastanjenog, uglavnom iz Vlaske pokrajine Vlaha,koji su primili i prihvatili Islam, i starosjedioca, koji preovladavaju u svim zupama Bosne Srednjovjekovne, sem Usore, Ozrena i nekih dijelova danasnje Bosanske Krajine, poput Novog i Dubice, gdje je svo stanovnistvo vlasko.Posebno se vidi iz nahije Kostajnica, gdje su svi seoski Muslimani vlaskog porijekla, dok u samoj Kostajnici medju Muslimanima, vecina nisu vlasi.Naravno, posljedica doseljavanja pravih Turaka medju Bosnjacima nije za zanemariti, posebno u nekim dijelovima tada novonastale Otomanske drzave, posebno u regiji Bosanske Krajine.No, cak i urbano vecinski stanovnistvo Bosne je bilo i ostalo starosjedickog karaktera.Naravno, da je ovdje i bilo doseljenih Turaka, koji su iskoristili sansu ili dobili berate ili mezre(Posjede) na opustjelim zemljama, ili dobili velka bogatstva u novim gradovima.Dok ruralno vlasko stanovnistvo kod Muslimana uglavnom preovladava u nekim nahijama.Posebno je vazno pogledati razliku izmedju Nahije Tesanj gdje vecina Muslimana nisu vlaskog porijekla, s Muslimanima nahije Ozren, gdje su svi Muslimani Vlaskog porijekla.U Ovim svim nahijama, gdje vlasko stanovnistvo kod Muslimana najbrojnije, mora se spomenuti nahija Dobor s oko 500 Muslimanskih vlaskih domacinstava, kao i jos neke zupe




Izolovane, ali nevlaske nahije.Posebno se vidi na primjeru nahije Vratar,koja je danas moze se reci sinonim za jedno malo i herojsko Bosnjacko mjesto.A, to je Zepa.Gdje nema nikako vlaha, pa cak i u Dobrunu, koji se nalazi moze se reci tik uz granicu s Srbijom, dok u unutrasnjosti Bosne nastaju cijela vlaska sela, primjer Ozrena, Vrbaskog, i ostalih nahija.Vecina vlaha i nije prelazila na Islam, iako ima izuzetaka, posebno u regiji Dobora, gdje zemlja daleko plodnija i ravnicarska, ako se racunaju neke nahije, posebno Ozren


Nakon racunanja Vlaskih s starosjediocima dodje se do cifre


Oko 44 000 Muslimanskih domacinstava, koji su nevlaska.Ovdje treba uracunati i do 1000 Turaka, Tatara.Cerkeza, i Madjara, koji su presli na Islam, i kasnije se slavizirali.I jos neka sela, gdje su porodice zivjele konstantno u tim krajevima, bez migracija, tipa Vratar.S, novonastalim Vlaskim stanovnistvom, koji se dijelom mjesa s Ilirsko-Gotskim, i donekle Slavenskom haplogrupom, koja tada dominira u Bosni

Oko 3700+ Domacinstava je nedvojbeno vlasko, medju Muslimanima.Ponajvise u nekim nahijama, tipa Ozren..itd

Noviji postovi | Stariji postovi

<< 09/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
59475

Powered by Blogger.ba