Violentjackove kucne carolije

Dobrodošli na moj blog

22.07.2008.

Mapa Mostara i povrsina Mostarskih sela

Ubijamo smrdljive ustashe, imamo vise zemlje u Mostaru





 Bosnjacka sela prema popisu 1991
Banjdol 12,16 km2
Blagaj 12,72 km2
Dobrc 7,63 km2
DonjaDrežnica 119 km2
Dračevice 7,75 km2
Gornja Drežnica 94,6 km2
Gornje Gnojnice 22,18 km2
Gubavica 10,49 km2
Humilisani 49,40 km2
Kamena 13,75 km2
Kokorina 53,14 km2
Kruzanj 26,30 km2
Pijesci 9,51 km2
Podgorani 44,36 km2
Podvelez 34,05 km2
Strizevo 31,90 km2
Vranjevici 20,74 km2
= 569 km2 +16,50= 585km2

Hrvatska sela po popisu 1991
Bogodol 52,33 km2
Buna 3,7 km2
Cim 5,35 km2
Čule 4,5 km2
Donji Jasenjani 15,88 km2
Goranci 65 km2
Ilici 7,7 km2
Jasenica 9 km2
Kremenac 38,30 km2
Krivodol 7,2 km2
Miljkovici 9,74 km2
Podgorje 6,5 km2
Polog 28,35 km2
Raska Gora 42 km2
Rodoc 10,37 km2
Selište 6,9 km2
Slipčići 15,23 km2
Sovići 10,35 km2
Sretnice 5,5 km2
Vihovici 10,3 km2
Vojno 8,1 km2
Vrdi 20,9 km2
= 390 km2 9,3 +25,5= 425 km2

 Srpska sela po popisu 1991 284 km2
Bacevici 3,32 km2
gornji jasenjani 37,24 km2
hodbina 11,75 km2
laksevine 1,44 km2
ortijes 1,43 km2
prigradani 16,72 km2
ravni 70,82 km2
vrapcici 12,9 km2
zijemlje 95,57 km2
zeljusa 4,72 km2
zitomislici 7,58 km2
=263 km2 +12+9,3= 284km2

+ sela sa relativnom vecinom
potoci 9,3 km2
kutilivac 25,53 km2
rastani 12 km2
gnojnice 16,50 km2
malo polje 9,37 km2
= 72,7 km2



Jedino bih dodao da cijelo selo Zijemlje nije vise u Mostarskoj opcini.I da dobar dio sela Kamena drze cetnici.Bosnjaci su pak dobili 30km2+ prostor dva sela Rabina i Zulja, koje su pripojene Mostaru

 Kao sto se da primjetiti Bosnjaci su imali vecinu na preko 585 km2 prije rata.Jednostavna, sada ta vecina je mnogo povecana.Postoji par razloga, sad cu dati par naselja, i objasnjenje



Gornji Jasenjani 276 stanovnika:70 Hrvata, 77 Bosnjaka i 129 Srba(1971)
Gornji Jasenjani 78 stanovnika:25 Bosnjaka, 20 Hrvata i 33 Srba(1991)

Vidi se pad stanovnistva sa 276 na popisu 1971, da bi 1991 bilo vise od tri puta manje stanovnika tj 78 .Srpska vecina je bila jedva prisutna.Svi su se iseljavali iz ovog naselja, ali ipak najvise Srbi.Ovo naselje je cijelo vrijeme drzala Armija Bih.Tako sumnjam da ima danas 3 Srbina tamo, a mozda ima 5 Hrvata.Uglavnom lijep i prostran prostor, ali bez nesto stanovnika.Gornji Jasenjani obuhvacaju prostor od 37,24km2.Sto je veoma veliko selo povrsinski

Iduce selo su Prigradjani.Tamo je bilo ovako nekako, na popisima

Prigradjani 708 stanovnika:235 Bosnjaka i 361 Srba(1971)
Prigradjani 1018 stanovnika:362 Bosnjaka i 581 Srbi(1991)


Prigradjani su na popisu 1991 imali preko 35% Bosnjaka.Jos par izbjeglickih familija je doslo u ovo selo.Srbi su prodali dobar dio imovine u ovom selu.Ovo selo ima Bosnjacku vecinu danas.Povrsina sela Prigradjani su 16,72 km2

Gornji Jasenjani 37,24km2
Prigradjani 16,72 km2

To je jos  53,96 km2 povrsine gdje Bosnjaci imaju demografsku vecinu

Ravni ima povrsinu od 70,82 km2.

Ravni 448 stanovnika:82 Bosnjaka i 365 Srba(1971)
Ravni 83 stanovnika:15 Bosnjaka i 58 Srba(1991)

1971 je bilo 283 Srba vise od Bosnjaka
1991 je bilo 43 Srbina vise od Bosnjaka

Ogromno iseljavanje Srba u periodu 1971-1991 i pretpostavljam mortalitet.Gledajuci trend iseljavanje, ovo je danas Bosnjacko naselje.Nije skroz ogromno samo selo , jer vecina sela obuhvaca planinu Prenj,ali obuhvaca velik prostor


To je dodatnih 124,78 km2 pod demografskom vecinom Bosnjaka



 Vrapcici 12,9 km2.Tu je prije rata zivjelo 850 Bosnjaka.Dodajmo Jugoslovene i one koji su od 1991-1992 doselili u to naselje, ako se gleda trend doseljavanja Bosnjaka i nataliteta u tom naselju.Sto je opet dobro, jer na popisu 1971, nas je bilo 400.Vrapcici danas imaju 2000 Bosnjaka i 200 tinjak Srba.Vecina Bosnjaka u Vrapcicu je iz Istocne Hercegovine, i vecinu kuca i imovine su uzeli od Srba.Mali dio Bosnjaka je dosao iz Ljubuskog zapadna Hercegovina i tamo se nastanio.


Malo Polje 9,37 km2 je naselje koje je raslo u procentima sto se tice broja Bosnjaka.Tamo je 1991 bilo samo 2 Srbina vise od Bosnjaka.Ovo je Bosnjacko danas


Kutilivac 772 stanovnika:379 Hrvata,269 Bosnjaka i 120 Srba(1971)
Kutilivac 1364 stanovnika:619 Hrvata,558 Bosnjaka i 134 Srba(1991)


Kutilivac je 1971 imao 110 Hrvata vise od Bosnjaka
Kutilivac je 1991 imao 61 Hrvata vise od Bosnjaka

I ovo je Bosnjacko naselje danas

Povrsina 25,53 km2



Gnojnice 16,50 km2

Gnojnice 1318 stanovnika:646 Hrvata,413 Bosnjaka i 247 Srba(1971)
Gnojnice 2211 stanovnika:670 Hrvata,1028 Bosnjaka i 386 Srba(1991)

Na popisu 1971.To je Hrvatsko naselja.Na popisu 1991, broj Bosnjaka je uvecan naglo.Sa 413 na 1028.Ili 615 Bosnjaka vise.Broj Hrvata je uvecan tek za 24.Najveci dobitnici su Bosnjaci koji su preuzeli vecinu u ovom naselju



 Potoci su 9,3 km2.Ovo selo je bilo podijeljeno.Najveci dio sela, recimo 7-8km2 su drzali Bosnjaci.Ostalo Hrvati




Realnost je slijedeca ipak sto se tice Mostara

Bosnjaci nemaju vise demografsku vecinu na 585 km2


Bosnjaci imaju demografsku vecinu na mnogo vise prostora

22.07.2008.

Zivorodjeni Federacije po opcinama



Prvih 5 mjeseci 2008

Domaljevac 6/14
Odžak 16/57
Orašje 32/76

Foča 3/1
Goražde 57/75
Pale-Prača nisi dao podatke Jack

Čapljina 65/86
Neum 1/8
Prozor 49/27
Stolac 28/29
Jablanica 38/40
Konjic 107/115
Mostar 378/446
Čitluk 50/74

Centar 229/272
Hadžići 93/59
Ilidža 289/175
Novo Sarajevo 237/299
Trnovo 4/4
Stari Grad 137/179
Ilijaš 89/53
Vogošća 114/69
Novi Grad 483/377

Busovača 76/78
Donji Vakuf 70/64
Bugojno 124/114
Fojnica 51/52
Gornji Vakuf 67/77
Jajce 106/65
Kiseljak 74/67
Kreševo 10/23
Novi Travnik 105/109
Travnik 235/224
Vitez 107/64


Usora 8/33
Žepče 134/94
Breza 43/47
Doboj jug 19/11
Kakanj 184/146
Visoko 191/135
Vareš 26/53
Maglaj 72/82
Olovo 46/29
Tešanj 213/153
Zavidovići 147/129
Zenica 491/461


Posušje 52/65
Ljubuški 77/103
Grude 41/45
Široki Brijeg 118/97

Čelić 39/29
Teočak 27/19
Gračanica 208/142
Banovići 101/74
Gradačac 121/112
Kalesija 160/112
Kladanj 44/42
Lukavac 167/178
Sapna 42/24
149/115
Tuzla 418/471


22.07.2008.

Slike prvih Bosnjackih emigranata u Americi

Neke slike su iz 1920 period, neke kasnije, neke pred 2 svjetski rat


Kasnije cu postaviti malo za sahat-dva par slika.Slike su prava mala vrijednost








22.07.2008.

Putopis Evlija Celebija zapisi o Bosni

Ovdje mozete da procitati vecinu putopisa Evlije Celebija










Poslije gozbe Jusuf-beg se tuzio na neprijatelje, svoje susjede iz Pive i Niksica.

Bogu hvala, mi smo dosli u ovaj kraj sa dvadeset hiljada vojnika, osvetili se Kotoranima i spasili nase zarobljenike.Ali kad bismo sada s toliko hiljada vojske koja je dosla u ovo mjesto krenuli u one planine, opljackali i opustosili Pivu, Niksic i ostalih sedam nahija koje pljackaju i plijene nase krajeve, i kad bismo ih napali s tolikom muslimanskom vojskom, zadobili bismo veliko blago, i ratni plijen, a uz to bismo primjerno kaznili neprijatelja.

Kada je on to rekao, hrabri Suhrab Mehmed-pasa je odlucio da preduzme pohod, pa je sve zarobljenike, odsjecene glave i teske tovare ostavio u Risanskoj tvrdavi,a Jusuf-bega i njegove vodice poveo sa sobom.


GRAD KOTOR

To je jedan nepristupacan grad na morskoj obali pod vlascu mletackog duzda. On lezi na jednoj ostroj zelenoj litici i izgleda otprilike onako kao Rumeli-Hisar na Bosforu. Oko grada nalaze se zelene tabije, od kojih svaka moze da primi hiljadu vojnika. Mi smo vidjeli jednu kapiju koja je okrenuta prema moru. Kuce kojemsu se nalazile u gradu imaju balkone i ispuste, a sve su dobro gradjene, kako male tako i velike. S balkona su posmatrali nas brzi mars.
Sve su kuce bile nanizane po liticama amfiteatralno. Prozori na kucama okrenuti su prema sjeveru. Kratko receno, to je jaka tvrdjava zidana tako cvrsto kao da ju je gradio Seddad, a nalazi se na zdrijelu malog morskog zaliva. Sa jugoistocne i sjeverne strane ima mnogo uzvisenja koja dominiraju gradom, rako da bi covjek mogao da ga lako osvoji bez miniranja i napora, bacajuci sa brda kamenje na tvrdjavu. Dalekovidni neprijatelj, medjutim, imajuci na umu i bojeci se da bi neprijatelj mogao posjetiti grad padnuvsi pred litice sto se nalaze na jugoistocnoj strani grada, ove je dobro utvrdio i osigurao cvrstim bedemima.
U unutrasnjosti tvrdjave nalaze se impozantni i lijepi manastiri sa tornjevima i zvonicima tvrdi kao tvrdjava. Svi gradski zidovi i bedemi okiceni su bajracima sa krstovima i flandirama i stoje potpuno spremni za borbu.
Veliko gradsko pristaniste je vrlo lijepo i osigurano protiv velikih vjetrova i morskih valova. U njega moze stati hiljadu ladja. U pristanistu su stajale cetiri galije i dvije velike ratne ladje koje su od nas otete, a pripadale su carskoj ratnoj mornarici. Na morskom pristanistu ima vrlo mnogo lovista za ribolov. Morska obala snabdjevena je sa obje strane mnogima kulama za obavjestavanje. Kad smo se mi pojavili, na tim kulama su zapaljenje vatre i sa njih spaljen po jedan top kojim su citavoj okolini objavili nas dolazak. Odmah zatim sleglo se sve okolno stanovnistvo iz brda i vinograda u camce i ladje i pocelo da bjezi u tvrdjavu. U unutrasnjosti morskog tjesnaca koji se zove Verige Kotorski zaliv je jako malen. Nasi zarobljenici rekli su nam da je to ustvari ostrvo koje zaprema osamnaest milja. Na prostranim kamenitim platoima u tome zalivu ima vise manastira koji sami po sebi predstavljaju prave tvrdjave. Snabdjeveni su topovima i puskama.
Ovaj grad Kotor udaljen je od naseg grada Gabele deset konaka hoda, od naseg grada Novog udaljen je oko tri dana hoda. Sve neprijateljske ladje dolaze u ovaj Kotor i primaknu se tako blizu da se prosto zdrijelu topovima nasih gradova. Tu dolaze i prolaze. Grad Kotor drzi citavu morsku obalu sve do nasih gradova Skadra i Podgorice.
Kad je o svemu tome bio obavijesten pokojni Mehmed-pasa Cuprilic, on je naimenovao Hasum Mehmed-pasu zapovjednikom rumelijskog ejaleta i naredio mu da s cjeloukupnom vojskom toga ejaleta i svedeset odreda janjicara prodje protiv ovoga grada Kotora. Kad je ovaj dosao, opsjedao je taj grad sedamdeset i sedam dana. Medjutim, bosanski beglerbeg Sejdi Ahmed-åasa, kome je bilo naredjeno da sa vojsokm bosanskog ejaleta prodje protiv grada Kotora, izjavio je: "Mene nisu postavili za vrhovnog zapovjednika toga pohoda", i zbog toga je sabotirao taj pohod i nije licno dosao da pomogne osvajanje Kotora. Kako je pod Kotorom bilo malo vojske , on nije osvojen i vojska se ispod njega vratila bez uspjeha. Poslije toga je Cuprilic naredio serdaru Ali-pasi da u temisvarskom ejaletu pogubi Sejdiju i da njegovu glavu posalje na Portu. Neki su pricali da je Sejdija primio mito i novac od Kotorana i da zbog toga nije dosao pod Kotor. Ali takvim potvarama nisu uspjeli da umanje znacaj toga srcanog junaka, jer on nije posao pod Kotor stvarno zbog toga sto sam nije bio imenovan glavnim zapovjednikom i sto nije mogao podnijeti da bude stavljen pod komandu jednog tako nesposobnog pase. Ako bog da, ovaj Kotor i jos mnogi drugi gradovi bice oduzeti od Mlecana, pa ce tako morski put u Egipat biti potpuno slobodan. Samo je pristup ovome gradu od skadarske strane jos laksi pod uslovom da sa sjeverne strane dodje vojska bosanskog ejaleta, a morem carska mornarica. Tako bi, pomocu bozjom, bilo moguce da se taj grad osvoji.
Stanovnici ovog grada Kotora su toliko nemarni, nesavjesni i nepoduzimljivi da je Suhrab Mehmed-pasa sa tolikom vojskom pet sati boravio pod ovim gradom, oplijenio i unistio toliko vinograde i basce da se to uopste ne moze izracunati, a oni, unatoc svemu tome, nisu nijedan top ispalili . Cak su nasi ratnici setali ispod grada i zarobili nekoliko djevojaka koje su na moru prale rublje izasavsi na tajnu kapiju, a u prsitanistu su zaplijenili tri ladje koje su bile natovarene kafom. Gledajuci tolike zalosne prizore, Kotorani opet nisu nijedan top ispalili . Na kraju smo se i mi podigli iz toga mjesta. Zatim smo isli ponovo ispod Kotora brzim marsem te, prosavsi ispod grada Perasta, dosli smo u Kulu u zalivu Verige.

Tu se od starina nalazio jedan grad koji su Mlecani porusili. On je lezao blizu neprijateljskog grada Perasta od strane Novog. To je jedan tijesan zaliv koji se nalazi na zdrijelu Kotorskog zaliva. Ako bi jedan hrabar junak bacio kamen, prebacio bi ga na suprotnu stranu. U stara vremena pruzao se jedan lanac na suprotnu stranu i tako zatvorio ovaj zaliv. Sada, medjutim, on je potpuno otvoren. S ove strane od grada Perasta prostire se teritorija hercegovackog sandzaka. Na suprotnoj strani nalazi se nahija Klimente, koja pripada albanskom sandzaku Skadru. Ako bi se tu podigao jedan mali grad Komoran i u njega stavilo deset hiljada cuvara sa baljemez-topovima, nijedna ladha ne bi mogla doci u pomoc Kotoru, pa bi neprijatelj bio prisiljen da preda grad na vjeru.
Opet smo se vratili na sjevernu stranu i iduci polagano sa zarobljenicima i ratnim plijenom, uputili smo mnogobrojne ljude koje smo izbavili iz suzanjstva njihovom zavicaju, a mi smo otisli u grad Risan

Grad Podgorica

Kad je osvajac, sultan Mehmed-han, osvojio Skadar, on je iste godine podigao ovaj grad da bi obezbjedio Skadar od arnautske eskije i pokvarenih Mlecana.To je nova tvrdava u kamenitoj zemlji koja se zove Crna Gora.Tvrdava je od cetvorouganog oblika,a sazidana je od kamena.Snabdjevena je jakim kulama, puskarnicama i prsobranima.Ima jednu kapiju,a lezi na ostroj litici okruzena opkopom.U tvrdavi se nalazi gradski zapovjednik(dizdar),sedam stotina muzevnih , hrabrih, odvaznih, smjelih, pozrtovanih i junackih momaka, koji dan- vode borbe s neprijateljima.Njihova odjeca je medutim, vrlo smijesna.

Kako je to brdovita i gorovita zemlja, to je zbog dobre klime uzrast i stas njenog stanovnistva visok kao visoki cempres.To su jako pozrtvovni junaci, glave su im velike kao adanske lubenice, a misice debele kao zrele tikve za filovanje.Njihova snazna i junacka prsa odzvanjaju kad se udaraju.Vrlo su krupna tijela.Njihovi junaci s takvim organizmom su vrlo zdravi,zivahni,otporni, pokretni i hitri.Oni se veru na pecinu pod punom ratnom opremom hitro kao Bagdadske gazele.

Zene su im , medutim u duhu one svete Muhamedove izreke, da su najbolje zene koje su niska stasa-tako sitne i lagane da prema onim glomaznim ljudeskarama izgledaju lake kao odjeca.Na nogama svi imaju tijesne opanke, cjevanice su im gole, tako da nemaju cak ni donje odjece.Samo na celu nose neke grcke pece.Vecina ih uopce ne zna sta je to kosulja.Preko leda oblace po jedan grub,tijesan i kratak gunj.Prsa i vrat su im potpuno otvoreni

Cudno je kako oni cije su glave velike kao kazan nose, nasuprot tome, malene kapice na glavi.Te kapice su malene kao fildzan.Oni su konopcem privezane sa dvije strane, tako da taj konopac ide ispod vrata i on im drzi kapice na glavi.Cudo je bozje kako te kape izgledaju na onolikim glavama kao prava bruka i nakarada.One uopce ne sluze kao odjeca.

Ovi hrabri ratnici neprestano vrse cetovanje i potjere.Oni strogo nadziru kotorske i crnogorske buntovnike i ne daju im da oci otvore.

U tvrdavi se nalazi u svemu tri stotine kuceraka, jedna Fatihova dzamija,ambari za psenicu, odlicno skladiste municije, topovi i cisterne.Drugih gradevina, kao sto su han, medresa, hamam,carsija i bazar,nema.

Mi smo zeljeli da iz ovog grada odemo na viru u Mletacki grad Kotor, da bi ga razgledali, ali vojnici gradske posade na to nisu pristali, jer su sa Kotoranima bili pokvarili postivanje zadane rijeci(vire).Ja sam na to rekao<<Ako bog da, ja cu ucestvovati u njegovom osvajanju, pa cu ga tako razgledati, te dodavsi

Poslovi se ostavljaju za svoje vrijeme, odustadoh od puta u Kotor.Na to sam ja siromah, izisao iz Podgorice pola sata daleko u sjevernom pravcu, na jedno visoko brdo, i poceo iz pozadine da promatram Kotor

Opis krasne Varosi Taslidze

Nema tvrdave.Na periferiji su kamenita brda ciji je kamen bijel kao kristal.Zbog toga sto je podignut u sredini ovih brda, na prostranom i zelenilom obraslom polju pokraj jednog vreka, ovaj grad je dobio ime Taslidza(Kamenica).

Ovaj je grad sjediste hercegovackog pase, jer se nalazi u sredini vilajeta.Ovdje smo gostovali u pasinu dvoru,koji ima dvadesetak soba,dvoranu za vijecanje, divan han, vise sala, drveni cardak na vrelu vode i mnogobrojne staje.

Po zakonu(kanun)sultana Sulejmana, ovaj je grad sjediste hercegovackog pase u Bosanskom ejaletu.Pasino domeno(hass)iznosi 100 515 akci.U ovom sandzaku postoje dvadeset i cetiri zaima, i 224 timarnika, alajbeg, ceribasa i tri hiljade vojnika sa dzebelijama i jos dvije hiljade pasine vojske.To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od 150 akci.Od 70 sela sabere se za kadiju sedam, a za pasu 70 kesa grosa.Ima svog muftiju, predstavnika serifa(nekibul-esraf),prvake,ugledne ljude, predstavnika Portinih spahija(sipah kethuda yeri),janjicarskog serdara,trznog nadzornika(muhtesibaga),starjesinu esnafa(seher-cehaja)harackog povjerenika(haracaga) i bazdaragu.

Oblik i polozaj varosi

Ova varos lezi usred golih i kao snijeg bijelih stijena,na terenu obraslom zelenilom, vinogradima i bascama.On njenih 10 mahala, 5 je muslimanskih,a 5 hriscanskih.Ima svega 10 dzamija sa mihrabom.Najimpozantnija i najljepsa dzamija je dzamija Hasan -pase Boljanica.Ona je kao kakva carska dzamija.Naime, sve javne gradevine u ovoj varosi koje su pokrivene olovom su Hasan-pasine zaduzbine.Ona ima divan, umjetnicki izraden minaret i plavi visoku kupolu.To je okrugla, visoka kupola, a izgleda tako kao da je istom izasla ispod tokareva tocka.Oko ove kupole ima jos 6 polukupola(nim kibbe) , a izvan jugoistocne kapije stoje, opet jos tri kupole sa po cetiri mramorna stuba.U sva cetiri ugla dzamije nalaze se takoder cetiri ukrasne kupole.Premda je ova dzamija malena, njeni su alemi visoki kao covjekov uzrast.Kako je njen osvajac bio misirski vezir, on je dao da se ti alemi onamo naprave.Pozlatio ih je sa deset hiljada dukata i poslao mletackim ladama iz Aleksandrije.Oni se i sada sjaje tako kao da su tek izasli iz majstorove ruke, od njihova sjaja ljudsko oko zabljesti.Od Sulejman-hanova vremena ovi alemi nisu uopce rdali.Ova dzamija ima minber, koji je takoder uzmjetnicki izgraden.Majstor je mramor tako isklesao da mu se moze cestitati na vjestini.Iznad mihraba nalazi se slika Kabe na crnoj kadifi izvezena i ukrasena zlatom tako da iziaziva zavist Manija i Behzada.

Ograda oko dzamijskog dvorista(harem) je od drvenih parmaka,jer je dobrotvor umro prije nego sto je okolina harema bila dovrsena.

U ovoj dzamiji ima jos jedna rijetkost koja zasluzuje da se vidi:to su hasure kojima je dzamija zastrta, njih je Hasan-pasa poslao iz Misira u Sulejman-hanovo doba.To je takva vrsta hasure da ona i danas stoji onako umjetnicki izradena i lijepa kao da je tek izasla iz majstorovih ruku, pa ce svakako jos mnogo stotina godina tako ostati.


Ovdje postoje jos:Hadzi-Huseinova,Hadzi-Rizvanova,Hadzi-Alijina,Odobasina i Ahmed -begova dzamija.

Ima takoder dvije medrese,tri osnovne skole(mekteb),dvije tekije,Hasan-pasina javna kuhinja(imaret),zracno javno kupatilo(hamam)i tri prenocista(han)velika kao bezistan u obliku tvrdave.Dalje ima do 700 tvrdo gradenih,daskom,ceremitom i plocama pokrivenih kuca, s vinogradima, bez basca.Pasin saraj nalazi se na istocnoj strani varosi, na obali rijeke Breznice.

Klima varosi je prijatna,a javni putevi cisti i pokaldrmisani.Na juznoj strani prostire se zelenilom obraslo polje, dugo dva sata hoda.Kroz njega tece rijeka Cehotina.

U ovom Pljevaljskom polju(taslice sahrasi) uopce nema neobradive zemlje.Zemlja se cijeni i trazi.Sela su naseljena i okicena ciflucima.Iz bijele pecine na istocnoj strani sehera istice bistro vrelo Breznica i protice ispod mosta pasina saraja.To vrelo iskoriscava varoska kozara(debbag-hane).Osim toga, ono pokrece deset mlinova,zaliva vise stotina basca i uliva se u rijeku Cehotinu.

Kako je okolina varosi brdovita, to je zima vrlo ostra.Koliki snijeg ovdje moze napadati, neka se vidi iz ovoga:da se od snijega ne zagube putevi, to su po putu poboli visoke borove stube od kasabe Prijepolja, pa sve do na visoravan(yaylak)Babina.Ovdje sest mjeseci ima snijega.Ali kako je to vrlo kameniti kraj,tokom cetiri ljetna mjeseca bude velika zega.Jednom rijeci:ljeti je ljeto, a zimi je zima.

Od varoskih specijaliteta osobito su im poznate umjetnicke izradene puske takozvane dalyan i boyli(duge) puske,cakmakli pistolji i puske.Na glasu su i Pljevaljski konji koji tuku kamen.

Stanovnici grada ponasaju se pristojno i skromno.Oblace cohane dolame,krajiske tijesne caksire s kopcama i grube papuce,a na glavu stavljaju krajiske kalpake od raznobojne cohe,samura i kune, nose maceve i puske,a bave se trgovinom.Govore Bosanski i svi su gostoljubivi,plemeniti i covjecni ljudi.

Krenuvsi odatle prema zapadu, prosli smo kroz mnoga napredna sela i krsevite predjele.Za sest sati prosli smo Odzak Dzafer-bega Boljanica(Bolhenikli)

Iduci cetiri sata dalje, stigli smo u kasabu Cajnice

Grad Srebrenica

I ovaj grad je podigao kralj Despot.Srebrne<<Bugarski i Srpski znaci srebro, a kako se u brdima ovoga grada nalazi Srebrni rudnik,on je po tome dobio svoje ime.

Grad Srebrenica

Njena tvrdava nalazi se na vrhu jedne crvene stijene.To je lijepa kamena gradevina petougaonog oblika,koja dominira okolinom.Ima gradskog zapovjednika(dizdar), posadu od pedesetak vojnika i dovoljnu kolicinu municije(dzebhane)
U unutrasnjosti tvrdave nema carsije ni trga(pazar).Kako je tvrdava za vrijeme osvajanja bila porusena topovskim mecima, to je ona u doba Bajezid-Velije, nesto popravljena.Osvojio ju je sam Fatih.

Varos-varos lezi na vrletnom mjestu.Krovovi svih osam stotina prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih kuca su odreda pokriveni sindrom

Ima sest mahala i sest dzamija s mihrabom.Glavna je Bajezid-Velijina dzamija.To je jednostavna bogomolja u starom stilu s jednim minaretom,a pokrivena je ceremitom.Dalje ima jedna tekija,tri osnovne skole(sibyan mektebi), jedan mali han i sedamdeset esnafskih ducana.Postoji i jedno malo kupatilo(hamam) a nema bezistana niti drugih znacajnijih gradevina, jer je to osamljen kraj u unutrasnjosti zemlje, daleko od glavnog druma.

Jedna interesantna rijetkost
Sredinom ove varosi tece mala voda koja se uliva u Drinu.Ona je bijela, a zove se Srebrna voda.Ali to je neka prokleta voda.Izvire iz rudnika srebra.Stanovnici ove varosi, pijuci tu vodu, vecinom dobivaju na vratu gusu.Ova se gusa zove guska.Ona izaziva razne bolesti i unakazava muskarce i zene.

Stanovnici su Bosnjaci, a raja su im Srbi i Bugari.Svi su medutim prijatelji stranaca.

Odavde smo krenuli dalje i dosli na planinu Ravno.Ogromno drvece koje smo posmatrali prolazeci kroz tu planinu ne moze se potpuno opisati.Zivoti mnogih velikih stabala su dokoncani.Njih je iscupao vjetar bijesan poput paklenog vihora.Njihove zile i stabla lezahu povaljani na zemlji.Ja sam siromah, sjahao s konja i iduci pjeske izmjerio duzinu jednog visokog stabla.Bijase dugo ravnih cetiri stotine i sedamdeset stopa, a debljina mu je bila tolika, da smo ga nas osamnaestorica s mukom obuhvatili.Eto, tako bijase, visoko i neobicno ovo drvece.Grada za sve lade na Dunavu, dobavlja se iz ove planine.Presavsi ovu visoku planinu, dosli smo u Pocinje

Napomena Evlija ponekad Vlahe spominje kao Bugare ili Rumune.

Selo Pocinje

U njemu ima malo svratiste(han).To je Bosnjacko selo na visokoj planini.Iduci odavde kroz planinske pasnjake prema zapadu, dosli smo u

Napomena selo Pocinje odavno ne postoji vise ,spaljeno je od ustanika Baje Pivljanina, prije par stotina godina.

Sahin-Pasin Odzak

Ovo je tako veliki odzak(handan)okruzen alejama,hrastovima i vrtovima da je u stanju ukonaciti po hiljadu konjanika.Da tu odsjedne pet stotina konjanika, njihovim su konjima osigurani pokrivaci i torbe,a njima tendzere.Svakom bi se gostu dalo da jede sto zeli.Tako bi bili ugosceni i nahranjeni.To je veliki odzak okicen sa sedamdeset do osamdeset raznovrsnih malih soba i odjeljenja u prizemlju i na spratu, te udobnim kupatilom(hamam), a ukrasen vrtovima i bascama.Ovaj odzak poznaju svi putnici kopna i mora.

Vatra se na ovom odzaku ne trne cak od Ebu-l-Fetihovih vremena.Ta ce blagodat stalno trajati dok bog bude htio.Bog je ovjekovjecio.

U Bosni ima mnogo ovakvih odzaka(handan).Blizu ovog Sahin-pasina dvora(saraj) nalazi se

Han Mackovac

To znaci Mackov han.Ovo je veliki han koji je sagraden na odgovarajucem mjestu.On je vlasnistvo trgovca Hadzi-Mahmuda.Tu se nalazi selo u kome ima krasna dzamija s minaretom.Iduci odavde dalje prema zapadu kroz planinske pasnjake stigli smo u

Glasinac

To je napredno muslimansko selo sa cetrdeset do pedeset kuca.Tu ima odzak Hadzi-Balta bega.On je zaim i darezljiv covjek.Zapadno od ovoga mjesta stere se ravnica, plodno i kultivisano zemljiste.

Ovdje smo isli opet prema zapadu preko sumovitih brda.Dok smo se spustali niz kamenite i stijenovite puteve,konjima su sve ploce pootpadale.Najzad smo stigli na konak u

Han Mokro

Mokro Bosnjacki znaci kamenito i teko prolazno mjesto.I ovdje , u jednoj tijesnoj i strmenitoj dolini, postoji pet-sest malih i velikih ceremitom pokrivenih hanova i pedesetak sirotinjskih kuca.Ima vrlo mnogo voda, koje su kao vrelo zivota.Kako od ovih stijena dalje ne mogu da idu trgovacka sremska kola,njihovi se tovari u Mokrom pretovaraju na konje i pregone u seher Sarajevo.

Odavde smo krenuli i dosli u Grad Sarajevo

Sarajevo opis kasnije, ovdje ima uzas posla



Neutral Grad Sarajevo

Seher i grad Sarajevo

Prema podacima grckih i latinskih historicara, ovaj seher se u pocetku sastojao od deset-petnaest bijednih koliba,koje je radi cuvanja klanca,sagradio kralj.Oko tri stotine regularnih vojnika vrsili su sluzbu cuvara u ovom strasnom klancu.,tokom vremena namnozili, sagradili kuce,zasadili vinograde i basce i podigli napredno malo naselje.Tokom vremena razvio se tu seher i postao poznato trgovacko mjesto(bender)

Kasnije u doba Fatiha,snagama Ahmed-pase Hercegovica, osvojena je najprije Hercegovina, a zatim Zvornik.Poslije je osvojena i ova tvrdava, i u nju smjesten dovoljan kontingent vojske.Dolje u seheru, na mjestu gdje je sada Careva dzamija(hunkari cami)podignut je veliki dvor(saraj) po kome je i seher dobio svoje ime Saraj.A kako je opet velikoj rijeci ime Bosna,to je ime rijeke spojeno s imenom sehera,pa se on naziva Bosna-Saraj.Izgradnja ovog grada je pocela u doba osmanlija.

Polozaj grada

To je krasan i malen grafd,sazidan od kamena na jednom visokom brdu.Cjelokupna njegova povrsina iznosi upravo cetiri stotine koraka.Na sjevernoj je strani mali opkop(hendek)ali s juzne i jugoistocne strane(kibla) sve dolje do rijeke Miljacke,ima provalija kao pakao, duboka za dva minareta.S ove strane tvrdava je jako ruinirana,ali joj se otuda uopste ne moze nauditi.
Medutim, sa strane druma za Mokro i od uzvisica(havale)sto se nalaze s onu stranu Degirmenlije(Mlini) ova je tvrdava u tako ruiniranom stanju da nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa

U njoj se nalazi gradski zapovjenik(dizdar)i posada.Ima cvrstu gvozdenu kapiju koja je okrenuta prema istoku.U tvrdavi se nalazi dzamija Ebu-Feth Mehmed-hana, kuca imama,dvojice mujezina i vojnih sviraca(mehter),zatim zitni magazini i nekoliko vojnickih kuca.Ipsred gradske kapije je takav pogled dolje na seher da se mogu sve kuce izbrojati.Nas gospodar Melek Ahmed-pasa,obnovio je i popravio ovaj grad i obijelio ga tako da izgleda kao bijelo zrno bisera.

Gradevine velikog sehera Sarajeva

Na sjevernoj,sjeveroistocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresijecanom brdima i dolinama, po pitomim brezuljcima, s desne i s lijeve strane Miljacke, po vrtovima i bascama,nanizane su amfiteatralno,u grupama, krasne i prijatne kuce sa dimnjacima(badza),prizemne i na sprat.Pokrivene su vecinom ceremitom, a neke sindrom.Svaka kuca ima zivu vodu

Ovako velicanstven seher je srediste velikog ejaleta koji je po starom kanunu Sulejman-hana daje carskom veziru s tri tuga.

Kasnije u doba Fatiha,snagama Ahmed-pase Hercegovica, osvojena je najprije Hercegovina, a zatim Zvornik.Poslije je osvojena i ova tvrdava, i u nju smjesten dovoljan kontingent vojske.Dolje u seheru, na mjestu gdje je sada Careva dzamija(hunkari cami)podignut je veliki dvor(saraj) po kome je i seher dobio svoje ime Saraj.A kako je opet velikoj rijeci ime Bosna,to je ime rijeke spojeno s imenom sehera,pa se on naziva Bosna-Saraj.Izgradnja ovog grada je pocela u doba osmanlija.

Polozaj grada

To je krasan i malen grafd,sazidan od kamena na jednom visokom brdu.Cjelokupna njegova povrsina iznosi upravo cetiri stotine koraka.Na sjevernoj je strani mali opkop(hendek)ali s juzne i jugoistocne strane(kibla) sve dolje do rijeke Miljacke,ima provalija kao pakao, duboka za dva minareta.S ove strane tvrdava je jako ruinirana,ali joj se otuda uopste ne moze nauditi.
Medutim, sa strane druma za Mokro i od uzvisica(havale)sto se nalaze s onu stranu Degirmenlije(Mlini) ova je tvrdava u tako ruiniranom stanju da nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa

U njoj se nalazi gradski zapovjenik(dizdar)i posada.Ima cvrstu gvozdenu kapiju koja je okrenuta prema istoku.U tvrdavi se nalazi dzamija Ebu-Feth Mehmed-hana, kuca imama,dvojice mujezina i vojnih sviraca(mehter),zatim zitni magazini i nekoliko vojnickih kuca.Ipsred gradske kapije je takav pogled dolje na seher da se mogu sve kuce izbrojati.Nas gospodar Melek Ahmed-pasa,obnovio je i popravio ovaj grad i obijelio ga tako da izgleda kao bijelo zrno bisera.

Gradevine velikog sehera Sarajeva

Na sjevernoj,sjeveroistocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresijecanom brdima i dolinama, po pitomim brezuljcima, s desne i s lijeve strane Miljacke, po vrtovima i bascama,nanizane su amfiteatralno,u grupama, krasne i prijatne kuce sa dimnjacima(badza),prizemne i na sprat.Pokrivene su vecinom ceremitom, a neke sindrom.Svaka kuca ima zivu vodu

Ovako velicanstven seher je srediste velikog ejaleta koji je po starom kanunu Sulejman-hana daje carskom veziru s tri tuga.

Ejalet Bosna ima 7 sandzaka, 59 zijameta i 1792 timara.Has pase iznosi 600 050 aspri.
Sandzaci ejaleta Bosne su slijedeci:
Sarajevo(Saraj-Bosna),rezidencija sandzak-bega,kliski sandzak,hercegovacki sandzak,zvornicki sandzak,pozeski sandzak,orahovicki sandzak i cernicki sandzak.

Has pokrajinskog blagajnika(hazine-defterdari)iznosi 56 000 aspri.Has timarskog defterdara(defter-kathudasi)iznosi 46 000 aspri,a has zeametskog defterdara(zeamet-defterdari) 15 330 aspri.

Sarajevo ima po kanunu svoga pokrajinskog arhivara(defter-emini) cehaju, causa,emina causa,katiba causa i seher-emina,zatim alajbega,ceribasu i juzbasu

U cijelom ejaletu ima po zakonu 10 000 zaima i timarnika po dzebelijama.Pasa prema svome hasu ima jos 3000 vojnika koji po nalogu idu na vojnu.

U 173 velika grada koliko ih ima u Bosanskom ejaletu,nalazi se u svemu 12 000 vojnika.Svi oni primaju odredene plate i prinadleznosti od sefa finansija(mal-defterdari)

Serijatski sudac je mulas rangom od 500 aspri.Prihodi kadije od njegovih nahija iznose svake godine 40 kesa, a prihodi pase iznose po pravdi 200 000 grosa.Ali ako bi to pobirao neko kao Sejdi Ahmed-pasa,sakupio bi jos 400 000 grosa.

Sarajevo ima osim toga muftiju(sjhu-l-islam),predstavnika serifa(nekibu-l-esraf) gradskog zapovjednika(dizdaraga), predstavnika Portinih spahija(sipah kethuda jeri) serdara kapukola(kapukolu serdari),agu janjicara budimskog kola,serdara dzebedzija,serdara tobdzija,carinskog povjerenika(gumruk-emini),trznog nadzornika(muhtesib-aga)<bazdara,gradevinskog nadzornika(mimar-basi) i gradskog subasu(sehir-subasi)

Prema rjecima povjerenika za harac(harac emini agasi)godisnje se ubire glavarina(dizja) od 73 000 pripadnika nemuslimanske raje u Bosanskom ejaletu i od toga se isplacuju plate(mevadzib) vojnicima u 173 grada.

Jos ima i jedan sudski muzurbasa(muhzir-basi)koji je postavljen od suda kao sluzbenik serita, i uziva ugled i cast u gradanstvu.Povjerenika grada(sehir emini) i starjesinu esnafa(sehir kethudasi) slusaju i postuju takode svi esnafi,trgovci,prvaci i ugledni ljudi.

Prema tefteru starjesine esnafa(seher-cehaje)Sarajevo(Saraj-Bosna) ima u svemu 400 mahala.Od toga u 10 mahala stanuju Srbi,Bugarii Vlasi koji spadaju u raju.I jevreji takoder ima svoje dvije mahale.Grci,Franci,Jermeni ukoliko ih ima, nemaju svojih mahala, jer oni ovdje samo dolaze i odlaze.

Palate vezira i prvaka

U Sarajevu ima 17 000 kuca prizemnih i na sprat koje su gradene od tvrdog materijala.One su u dobrom stanju, a pokrivene su ceremitom i sindrom.Od ovih su najimpozantniji pasini dvori.Ostali saraji sredista ejaleta nisu narocito impozantni ni prikladni za pase, jer su to tijesni odzaci(handan).Znamenitiji su saraj defterdara Musli-efendije,dvor glavnog defterdara(ser defterdari) Musli-pase i saraj Eb-pase

Dzamije

Ima 177 bogomolja s mihrabom.U 77 klanja se dzuma namaz.Prva je sultan-Fatihova dzamija gore u gradu.To je pogodna, malena i skromna dzamija.Dolje u seheru lijepa je Ferhad-pasina dzamija, koja je pokrivena olovom.Nad njenim ulazom stoji ovaj natpis

Ferhad-beg,sazida ovu gradevinu
Stjeciste asketa,dom poboznih
Bog nam podari njen hronostih
Za ljubav boga gospodara svih svjetova
969(=1562)

U sredini sehera pokraj Sahat-kule nalazi se Husrev-begova dzamija.Njen natpis glasi

Bog nam nadahnu njen hronostih
Ovo je stjeciste dobrocinitelja
Dom onih koji zahvaljuju bogu
937(=1532)

Ova dzamija je danonocno puna posjetilaca jer se nalazi na najzivljem mjestu.To je starinska bogomolja s kamenim minaretom, a sva je pod kupolama koje su pokrivene olovom.Njen je osnivac jedan od zapovjednika Sulejmanova doba, a sagradio ju je blagom dobivenim u ratovima, to je dzamija koja odise duhom svog pokojnog osnivaca.

Kako su njeni vakufi vrlo bogati, i njen je upravitelj(mutevelli) jednom prilikom kada je bila velika i jaka zima u Bosni naredio u ime vakufa da se za brojni dzemat grije voda u kazanima koji su veliki kao imaretski,pa je kroz sve hanefijske cesme provedena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil.

Tu svi pobozni muslimani uzimaju abdest, a kad zavrse molitvu, blagosiljaju dobrotvora Husrev-bega.Jos nekoliko dzamija imaju ovakve cesme s toplom vodom.


Natpis na Gazi-Ali-pasinoj dzamiji glasi

Njegova ekselencija Gazi Ali-pasa
Podigao je ovu dzamiju za bozju ljubav
Na svijetu nema ovakvog svetista
To je hram spoznaje,dom iskrenih vjernika
Bog nam nadahnu njen hronostih
Stjeciste asketa, dom onih koji zarko ljube boga
960(=1553)

Natpis na Isa-pasinoj dzamiji glasi

Mehmed, sin Isa-begov,sagradio je ovu dzamiju
Za one koji se smjernim strahopostovanjem mole bogu.
Bio je poznat kao pravedan i darezljiv
Zastitnik sirotinje na ovom svijetu
Neko rece hronostih ovoj dzamiji
Bogomolja prvaka, dom ljudi spoznaje
926(=1520)

Posjetili smo ove dzamije i molili se bogu u njima.To su krasne dzamije s mihrabima,mimberima(=arnvon),minaretima i natpisima

Medrese

U Sarajevu ima mnogo profesora(muderris)i tumaca Kurana(mufessir).Od svih medresa najljepsa je i najimpozantnija Gazi Husrev-begova medresa,na kojoj ima i ovaj natpis:

Fejzulah joj za hronostih rece
Stjeciste dobrocinitelja,dom savrsenih
975(=1567/1568)

Mesdzidi

U Sarajevu ima stotinu mesdzida.Hadzi-Osmanov mesdzid,koji se nalazi vise Careve cuprije, krcat je mnostvom posjetilaca vise nego ijedan drugi.Na njemu se nalazi ovaj natpis:

Hadzi-Osman je za bozju ljubav
Podigao ovu gradevinu,dom studenata
Neka mu bog olaksa put u raj
To je mjesto istinske spoznaje
Dom savrsenih ljudi
Abdinnebi,rece mu hronostih
Hram za one koji studiraju i mole se bogu
970(=1562/1563)

Daru-l-kurra(skole za strucnjake u citanju Kur'ana)
Na osam mjesta predaje se memorisanje(hifz) i citanje casnog Kur'ana na sedam arapskih dijalekata(kira'ati seba),ali malo ima hafiza koji znaju citav Kur'an napamet.Nema posebnih skola za strucnjake u citanju Kur'ana(daru-l-kurra),smjestenih u velike zgrade i opskrbljenih bogatim vakufima.Ali velike dzamije imaju nastavnike kiraeta(sejhu'l-kurra)


Daru'l-hadisi(Skole za izucavanje islamske tradicije)
Na deset mjesta izucava se islamska tradicija(ilmu'l-hadis).Profesori islamske tradicije predaju besplatno, u Carevoj dzamiji,Ferhadiji,Husreviji, u Kodza Ali-pasinoj i Isa-begovoj dzamiji i jos na vise mjesta.Ali jos nije podignuta narocita skola pod kupolom za izucavanje islamske tradicije.

Osnovne skole(sibjan mektebi).Na 180 mjesta postoje osnovne skole i odgajalista.Natpis na Hadzi-Sedzdzahovom mektebu glasi:
Andeli rekose:Mi znamo samo ono sto si nas ti(boze)naucio
1053(=1642/1643)

Uza svaku dzamiju ima po jedna osnovna skola(mekteb).Valjanoj i vrijednoj djeci vakuf daje odjecu.


Tekije

U Sarajevu ima 47 derviskih tekija.Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke Miljacke,na mjestu divnom kao rajska basca.To je vakuf-tekija reda Dzelaludina Rumije.Ima dvoranu za obrede dervisa(simahane),sobu za razgovor(mejdan) i 78 prostranih derviskih celija s galerijom gdje dervisi sviraju(mutreban),s kuhinjom(imaret) i trpezarijom.Njen je starjesina(sejh)obrazovan dervis cijim molbama bog udovoljava.Starjesina njenih sviraca(najzen-basi), kaligraf dervis Mustafa ima prekrasan rukopis.Tu su jos tekije:Sejh-Musafira,Abdulkadir Gilanije,halvetijska tekija i tekija Bistrig Ibrahim-efendije.

Cesme

U ovom seheru ima preko stotinu divnih cesama iz koje tece zdrava voda.Une uopce nemaju slavine,nego teku stalno kao Selsebil.Ima mnogo i drugih zivih voda.Vrelo koje dolazi s Crnila ja kao voda zivota(abu hajat).Prema rijecima poznavalaca Sarajeva, u seheru ima hiljadu i sezdeset svjezih vrela i izvora,ali neka za to odgovara onaj koji mi je to kazao

.
Sebilji

Na tri stotine mjesta postoje sebilji(sebilhane)gdje zedni ljudi piju vodu.Oni su podignuti iz ljubavi prema mucenicima sa Kerbele.Vecina ih je u carsiji i na trgu.Impozantni su sebilji:Ferhad-pasin,Husrev-begov,Murad-begov,Gazi Isa-begov i drugih prvaka i uglednih ljudi

Opis rijeka

Rijeka Miljacka,koja tece sredinom seher-Sarajeva, sliva se s planinskih pasnjaka Devine i planina Mackovca i Mokrog.Tekuci nanize ona prolazi kroz seher ispod Careve cuprije i nakon dva sata uliva se u rijeku Bosnu. dolazi iz Bosanskih planina, i ulijeva se u rijeku Savu.

Bunari

Ima 700 bunara.Kako se neke vode za vrijeme zime zalede, to se onda upotrebljava voda iz ovih bunara.Stanovnici Bosne su po prirodi mudri pa zimi piju bunarsku vodu,smnatrajuci da je to zdravo.


Vodenice

Ima tu 176 vodenica.Vode koje se nalaze u donjem i gornjem dijelu sehera slivaju se jedne u druge i pokrecu brze vodenice.Jedna vodenica za samelje pedeset mjerica(kile)sitna psenicna brasna.Na svim putovima podignute su vodenice

Javna kupatila(hamami)

Ima 5 privlacnih javnih kupatila.Zgrada Careve banje je najsvjetlija i najljepsa.Ima jos oko 670 kupatila u gospodskim kucama, jer u svakoj kuci ima pec, pa su u kucama prvaka i velikasa podignuta raskosna kupatila.I ja sam se,siromah, s uzivanjem kupao u mnogim gospodskim kupatilima

Karavan-saraji i hanovi

Na tri mjesta se nalaze karavan-saraji poput gostoljubivih domova.Tu besplatno konace putnici i namjernici.Postoje jos 23 impozantna, uredena, krasna i kao tvrdava cvrsta hana.Od svih su najpoznatiji Hadzi-Besirov i Hadzi-Tartarov han, u samoj carsiji

Becarske sobe

Postoji 8 soba za samce.Njihovi kucni cuvari ne pustaju nikoga u ove sobe sve dok ne dobiju jemstvo.Tu vlada jaka disciplina.Onog koji jednu ostane napolje bez dozvole,sutradan odmah izbace iz hana.Vrata ovih konacista zatvaraju se svaku poslije jacije i nikome se ne dopusta da kasnije ulazi i izlazi.

Carsija i bezistan

U carsiji ima u svemu 1080 ducana koji su uzor ljepote.Sama carsija je veoma privlacna i izgradena po planu.Svaki pojedini dio carsije je natkriven isto kao carsije u gradovima Halep i Brusa,samo sto ti krovovi nisu gradeni od tvrdog materijala,nego samo od debelih greda.Glavne ulice su ciste i pokaldrmisane,a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagradena od tvrdog materijala nalazi se bezistan.

Tu se moze vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije,Arabije,Perzije,Poljske i Ceske.Kako su Dubrovnik i Mleci udaljeni od ovog grada samo dva do tri dana konaka,to se iz Zadra,Sibenika i Splita za dva dana doveze na komorskim konjima u ovaj grad bezgranicno mnogo raznih vrsta robe,skupocjenog sukna i finih svilenih tkanina,koje se prelijevaju kao mramor,pa se tu prodaju.Cohadzijska(suknarska) carsija,svilarski i kazandzijski bazar su vrlo zivi.

Mostovi

Na rijeci Miljacki ima sedam tvrdih mostova, izmedu svih istice se Careva cuprija.To je nizak,ali vrlo dugacak most.Duzina mu je 250 koraka.Natpis na Hadzi-Huseinovom mostu glasi:
Kad Hatif ugleda most, rece mu hronostih
Hadzi-Husein dovrsi ovaj most
1029(=1620)

Vise ovih mostova, u blizini mevlevijske tekije na rijeci Miljacki, nalazi se velika brana(bender).Sve drvosjece ovog sehera sijeku ogromno drvece u onim sumama povrh rijeke Miljacke koje su kao planina Bisotun, i spremaju ga za gorivo.Svaki na drvima koja je posjekao usijece na neki nacin zasjeku i,oznacivsi tako svoja drva, baca ih u Miljacku.Sva grada i drvo za gorivo splavlja se vodom.Kad se drva zaustave na pomenitoj brani(bend-basi), dolaze vlasnici drva i, pazeci na svoje oznake,vezu svoja drveta uzetima i prenose ih svojim kucama.

Jos nesto-u ovom gradu stavljaju snijeg i led u slamu i cuvaju ih u podrumima.Kasnije,za vrijeme zestoke zege u mjesecu julu,vade ovaj kao kristal cisti led i stavljaju ga u kompot od visanja,te tako prave kompot s ledom.

Jos nesto-Posto u ovom seheru gotovo nema miseva,macka se rijetko vida.A kako svi stanovnici,trgovci,cinovnici i timarnici vode racuna o svojim troskovima,ne drze macke,smatrajuci da jedna macka staje dnevno citavu aspru.Ako ipak imaju macku, ne pustaju je stolu,niti joj daju komadice kruha.Ako macka pride stolu,tjeraju je,uznemiruju,tuku i grde govoreci:Pis,tebe je bog stvorio da lovis miseve.Cak Banjalucani, kudeci Sarajlije zbog ovakvog odnosa prema macki, kazu:Sarajlije zbog svoje skrtosti i mizerije ne postupaju po casnim Muhamedovim rjecima.Voljeti macku spada u vjerske duznosti,pa u svojim kucama ne drze macke.Njihovi trgovci jedu samo jedanput dnevno.Jednom je neki Sarajlija pustio svoju zenu zato sto je za objedom dala macki komadic kruha.Izgleda,medutim da te price ne odgovaraju istini, jer sam se ja uvjerio da su Sarajlije darezljivi i gostoljubivi ljudi i prijatelji stranaca.

Boja,fizionomija i osobine stanovnistva

Kako je ovdje klima prijatna.ljudi su u licu rumeni.Sa sve cetiri strane sehera su planinski pasnjaci, a zivih voda ima mnogo.Zbog toga je stanovnistvo krepko i zdravo.Cak ima vise hiljada starih i dugovjecnih ljudi koji su bili i prosli,oronuli i iznemogli, ljudi koji su prevalili prosjecni zivot od sedamdeset godina i postali nesposobni za polni odnos.Sve su to bogobojazljivi ljudi,cistog,ispravnog i nepomucenog vjerovanja.Oni su daleko od zavisti i mrznje,a svi su,staro i mlado,gospoda i sirotinja,istrajni u molitvi.Pa i kad u carsiji,brojeci novac,cuju poziv na molitvu(ezan) reknu:Odazivam ti se boze, i ostavljajuci novac,onako otvoreno,jatimice hrle u dzamiju ne zatvorivsi ni ducana.Poslije, kad obave molitvu,vracaju se i nastavljaju posao u trgovini,jer se svi stanovnici drze izreke:Trudbenik je ljubimac bozji.Nikako ne vole spore i nepokretne ljude,ljude bez ikakva znanja,a postuju one koji posjeduju ma kakvo znanje.Visokoucenim i moralnim ljudima daju cak i zekat.

Narod govori Bosanski,Turski,Srpski,Latinski,Hrvatski i Bugarski.

Imena Bosanskih ljudi>>>>Zambako nastavi, to je drugi dio

Imena bosanskih ljudi. - Narod u ovoj zemlji svoja imena izgovara skraceno, pa mjesto Mehmed kaze Meho, mjesto Ahmed - Ahmo, Saban - Sabo, Ibrahim - Ibro, Zulfikar - Zuko, Hasan - Haso, Husejin - Huso, Sulejman - Suljo, Ramadan-Ramo, Alija – Aljo. Prezimena su im opet kao: Libzade, Filipzade, Koski-zade, Lafi-zade, Covo-zade, Junak-zade, Deso-zade.

Imena njihovih robova su: Hurem, Behlul, Juro, Safo, Hojrad, Ferhad.

Muska i zenska nosnja. – Ima vrlo mnogo prvaka(a’yan) i velikasa (kibar). Svi prvaci nose ogrtace od saja-cohe, saja-kontose (navezena dzubeta) i samur-curkove. Zimi nose curkove postavljene kozom od crvene bosanske lisice, curkove postavljene kozom od lisicijeg vrata i kosulje od atlasa, jer su u ovoj zemlji coha i atlas crlo jeftini. Obuca im je potpuno zuta. Calme su im zzavijene oko galve na carski nacin. Zavijaju i sarene zlatom izvezane turbane.

Ljudi srednjeg imovnog stanja nose pohabanu cohu i idu u prostijoj obuci; zimi oblace poznate dubrovacke curkove koji su postavljeni crnom jagnjetinom.

I ljudi siromasnog stanja takodje nose cohu, a mnogi stavljaju na glavu zelene krajiske kalpake.

Zene su im ljepotice, a cedne su poput Rabije Adevije(ime jedne zene iz Basre koja se proslavila kao velik mistik, svetac i pisac) i pokrivaju se. U ljepoti i prikladnosti su jedinstvene, rijeci su im odmjerene, govor divan, a zubi kao nanizeni biser. Njihove pooput zvijezda blistave djevojke su jako povucene i cedne. One su kao nerascvjetani pupoljci i skupocjeni biser. Osim oca i djeca, nikakav drugi muskarac ne moze, valjda, cuti njihove rijeci.

Zenska imena su: Saliha, Saniha, Razija, Merzija, Merjema, Huma, Hava, Hasna, Umihana, Nadira i druga.

Robinje i kucne sluzavke su im vecinom Srpkinje i Bugarke, a ima mnogo i Hrvatica.

Zene u ovom seheru odijevaju se u odjecu od crvene i zute cohe, a na noge obuvaju zute papuce i tomake. Na glavu stavljaju obicne i skupocjene fesice od cohe, dibe i kadife, a preko njih zavijace od tankog bijelog platna i crne pece. Vrlo rijetko setaju izvan kuce, jer su cedne icestite.

Anegdote zanesenjaka i bozjih ugodnika. – Na prvom mjestu je bpzji ugodnik Abdi Celebija. To je iznemogao starac, opijen i zanesen ljubavlju prema bogu i uvijek van sebe. On poznaje tajne znakove i riznice tajanstvenih znanja. Njegova su se velicanstvena prorocanstva (keramet) nekoliko hiljada puta obistinila. Jednog dana, kad sam ja tamo bio, dosao je Abdi Celebija u carsiju i bazar i hodao pomazuci u vicuci:

- Bre dizi, bre trpaj u harare, bre stani, bre udri, gasi, ne stoj, bre ode Sarajevo, jao pustinja, obnova, sabahski vjetar, drzi, stoji!

I za cudo bozjem te i pojavi se u kazandzijskoj carsiji pozar i izgorje nekoliko hiljada ducana i kuca. Nekoliko dana kasnije mase su rastrgale subasu naseg gospodara Melek Ahmed-pase stoga sto se nasao u nezakonitom poslu. Na to je pasa sve one koji su sudjelovali u ovom ubistvu povjesao, isjekao i pobio. Sutradan je Abdi Celebija setao govoreci:

- Eto, dobro bi, a neki postadose dobri sehiti (mucenici).

Tako je bio neugledan da su mu brkovi i brada bili savijeni u fitilje.

Ima jos mnogo zgoda o njemu, ali to ne mogu pominjati u svojim biljeskama.

Deli Nisa-kaduna takodje je vidovita. Ona je nadahnuta otkrovenjem i zanesena, ali dobra i povucena zena. Setala bi kao da je gluha i nijema.

Crkve. – Sve su crkve malene, nema crkve sa zvonom. Crkve srpskih i latinskih hriscana su u dobrom stanju. Evropejci, Frenci i Grci (Rum) takodje vrse svoje vjerske obrede u ovim crkvama. Ima i jedna jevrejska sinagoga.

Imareti. – U seher-Sarajevu postoje na sedam mjesta javne kuhinje (imaret) u kojima putnici i namjernici, djaci i mudzaviri dobivaju obilno besplatnu hranu. Poznati su: Kodza Ferhadov, Husrev-begov i Kodza Mahmed-pasin imaret. Ovaj posljednji imaret gradio je Sinan-aga, glavni neimar (mimar-basi) Sulejman-hanov.

Zanimanje stanovnistva. – Jedan dio naroda sluzi kao granicarski ratnici, drugi su drzavni sluzbenici, a treci obrtnici i mjenjaci (sarraf). Jedan dio stanovnistva bavi se trgovinom. Jedna grupa tanovnika sluze kao sejmeni (sekban) pasa i aga, te pobiru drzavne dohotke (mali miri).

Zita i proizvodi. – Kako je ovdje zemlja jako brdovita i kamenita, psenica dolazi iz Vlaske i Hercegovine. Na podrucju Sarajeva, medjutim, rastu biljke: proha, grah, jecam, socivica, nohut i heljda.

Ima jedna vrsta hljeba koji je sladak kao med, tako da ga se covjek ne moze zasititi. Hljeb od prohe je dobar dok je vruc, ali kad se ohladi, stvrdne se kao kamen. Zobi i razi ima takodje dosta.

Voce. – Ovdje nema drveca kao sto su cempres, bor, simsir, smreka, maslina i gorka pomorandza. Ali u hercegovackom i mostarskom primorju ima svakakvog voca izuzev datula.

Jela. – Na glasu su im ova jela: uredjeni bijeli latinski somun, i ”rucka curek”, tj. jedna vrsta masnog cureka koji se jede uz dorucak – burek od kokosijeg mesa, kajmak-baklava, raznovrsne corbe od povrca, jahnija od ovcije i govedje pastrme susene na hrastovini, ”kupuska”, tj. Kiseli kupus i sir od surutike.

Voce i pice. – Od voca je poznato dobro crno “dzurha” grozdje, tresnje mevlevijske tekije, visnje, kruske jeribasme, jabuke i sljive.

Sto se tice pica, u ovome se seheru u proljece, puna tri mjeseca, pravi na stotine hiljada male buradi (fuci) surutke od kozjeg mlijeka, tj. Vode od sira, koja se prodaje u carsiji i na trgu u mnogim cabricima. Ova voda povoljno utice na probavu, a licu daje rumenu boju.

Surutku dobivenu od mlijeka ridje koze uzimaju na jagmu i piju. Stavise, prema rijecima ljekara, i u drugim zemljama je korisno u proljece piti mlijeko od ridje koze, jer ono, po njihovom misljenju, u ljudskom organizmu unistava zuc, melanholiju, sputum (balgam) i sl.

Sirup od visanja, gorusica (hardelija) i medovina takodje povoljno uticu na raspolozenje (ceif).

Ima jos jedna vrsta pica koja se zove ramazanija. Ona se pravi od grozdja kao i nevareno vino (muselles). Ono s nogu obara covjeka. Najbolju vrstu ove ramazanije imaju imami. To je prijatno pice koje covjeka jaca za molitvu. Medjutim, onaj koji pije pravo vino (sarab) nesrecnik je koga stanovnici ovog grada izbjegavaju i preziru.

Basce i izletista. – Ovdje ima dvadeset i sest hiljada basca kao rajskih vrtova, a kroz svaku tece ziva voda. Ti su vrtovi krasni kao zemaljski raj (bagi irem). Ukraseni su raznovrsnim hladnjacima, bazenima i sadrvanima. Jedno izletiste je Basca mevlevijske tekije sa obali rijeke Miljacke. Iznad nje je izletiste u Gaju Male tekije. Tu ima neka vrsta tako socnog i ukusnog crnog grozdja da ga se covjek ne moze zasititi. Zatim ima izletiste na Vrelu Bosne. Na obali te rijeke ljudi iz cijelog seher-Sarajeva koji znaju da uzivaju razapnu manje i vece satore te u mrezu love pastrmku tesku po jednu oku. Od nje prave ukusne cevape, pa jeduci i pijuci uzivaju.

Rudnici. – U ovoj provinciji ima devet razlicitih rudnika kakvih nema u ostalim islamskim zemljama. Iako je u provinciji Bosni postojao rudnik zlata, njega je Ferhad-pasa zatvorio stoga sto mu prihodi nisu mogli pokriti izdatke.

U gradu Srebrenici vadi sejedna vrsta cistog srebra. Takvo cisto srebro bez ikakve primjese ne kopa se cak ni u kasabi Novo Brdom, ni u seheru Sidrekapsi pokraj Soluna (Selanik).

U ovoj pokrajini ima takodje hrmze (vrsta depilatorijuma). A ima i lazurita (plavog kamena), koji se kao i evropski (frenk) preliva u hiljade boja i stotine nijansa.

Ima takodje i rudnik olova i bakra. Samo bakrene rude ima malo i ona sadrzi u sebi zlatnu zicu. Zeljeznih rudnika ima veoma mnogo. U fojnickim planinama vadi se zeljezo bez mjere.

Narjecje i narodna frazeologija. – Isticem prije svega da oni jelo sto ga svako jutro jedu zovu ”rucka”, ali ovaj izraz Osmanlije smatraju nepristojnim. Jednoga dana ranim jutrom dodje meni, siromahu, Hadzi Besaret i rece:
- Evlija Celebi, nasi su ”kucni dusmani” otisli u hamam; moja je kuca sada slobodna, pa bih htio da te vodim sebi na dorucak (”rucka”).
Ja sam se, siromah, na ove rijeci zbunio. U glavu mi dodjose razne misli, dok ce Hadzi Besaret:
- U nasim se krajevima dorucak zove ”ruzka”.
Kad kazu ”cestit pasa”, to znaci pravedan pasa.

Jezik bosnjackog i hrvatskog naroda. – Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove Bosnjaci (”Bosnjak”). Samo draze im je kad se kaze Bosanci (”Bosnevi“). Kao sto je cist njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju. Jezik im je blizak latinskom. Eto ovdje cemo donijeti nesto iz toga jezika u prozi i stihovima.
Na trzistu broje ovako:
Jedan = 1, dva = 2, tri = 3, cetiri = 4, pet = 5, sest = 6, sedam = 7, osam = 8, devet = 9, deset = 10.
Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rjecnik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na persijsku knjigu Sahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma.

Na metar fa’ilat


I

Bog tanri, jedno bir-dir, hem jedini vandeti,
Dusa can-dir, covik adam dirligi-dir ziviti,
Hem feriste andjel oldu, göklere de nebesi,
Raj cenet, rajniki oldu demek ceneti,
Möma kiz-dir, prah toz-dur, trag iz-dir, put, yol,
Visoko [dir] yüksek [olan], nize alcak [olan] ve hem niziti.

II

Drugi metar mutefa’il
Tohuma sime, ada de ime, baliga riba, baligi satan,
Ana de ribar, dedi borca dug, dahi velilik satan prorok,
Dahi hem daga dediler gora, cam agacina derler bora,
Ve sanobere dahi de jela, sikili gnjetan, orula, pleten.

Silo dedi bize, dahi dikmege dedi sasiti, dahi poslovati dedi islemege,

[tunja] ayva-dir duda murva, hem dedi lan keten.
Köke (de) korin, duboko, derin, siroko, vasi, ve dugo uzun,
Vodno sulu, camura kalu, camura batan ana de blatan
Kazin adi hem dahi ördegin biri patka-dir, biri guska-dir,
Eri zdral adi turmanin dahi caplja-dir, baligi yutan,
Golub de hem guvercine, krilo kanat ve muhur pecat,
Gemi ladja-dir ve more deniz, utonut olan bogulup batan,
Nece bit junak ko bizi te se obzire, ljubav mece
Olmaz yigit kacan kisi, geriye bakan, yuregi atan.

Dodatak o divnom Seher-Sarajevu. – Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: Ak-saraj u Anadolu, Tabe-saraj izmedju Persije, Djurdjistana i Dagestana. Sehir-saraj na obali rijeke Erdelja, kad se prodje polje Hejhat, sada u zemlji Moskoviji, Vize-saraj u Rumeliji i durgi. Ali ovaj bosanski kameni Seher-Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljepsi i zivlji. U donjem i gornjem dijelu sehera teku bezgranicne i bezbrojne zive vode, a sa svih strana ukrasen je mnogobrojnim bascama, koje izgledaju kao ruzicnjaci ili ogradjene rajske basce. Hvala bogu, njegovo se mnogobrjno stanovnistvo iz dana u dan mnozi. U gradu se dnevno kolje dvije hiljada brava. Na pocetku godine zakolju u pastrmu i na dimu osuse po cetrdeset hiljada brava uhranjenih po planinskim pasnjacima. Pokisele za tursiju po nekoliko stotina hiljada buradi kupusa, prave salamuru (rasol), a zakolju nekoliko hiljada goveda u pastrmu. Za tri mjeseca proljetne sezone proizvede se od mlijeka ridjih koza po nekoliko stotina hiljada kaca surutke i sira. Prema tefteru trznog nadzornika (muhtesibaga), svakog se dana pojede sest stotina hiljada hljebova, a ni racuna nema koliko ih se u kucama ispece. To je, eto, veliki seher u kome zivi more ljudi i u kome se potrosi ogromna kolicina hrane.
Njegeovi su stanovnici po svom junastvu, odvaznosti i cvrstini vitezovi s osobinama Sama i Nerimana (Sam je ime djeda, a Neriman ime pradjeda Rustema, glavne licnosti najveceg persijskog eposa Sahname od Firdusija i najveceg persijskog junaka uopste.) tako da se cak svi ratnici na krajini (serhat) ejaleta Budima, Egre, Kanjize i Bosne u svih sedam stotina i sezdeset pogranicnih gradova regrutuju iz serhata Bosne. Oni dan- vode bojeve, carkanja, ratove i bitke s neprijateljima na sve strane.
Njegovi stanovnici su dosta dugovjecna zivota i vrlo se brzo mnoze, tako da je po gradovima i selima, dokle sam pomocu bozjom dospio, bog dao, toliko blagoslova u djeci i porodu da se od slatkih derana ne moze proci mahalskim ulicama. Imaju tako mnogo djece. Bog ima dao jos vise!

Turbeta u Sarajevu. – Prije svega, nasred seher-Sarajeva u mauzoleju pod svijetlom kupolom pokraj Husrev-begove dzamije pociva dobrotvor i dobrocinitelj Husrev-beg. Iznad visokih vrata njegova mauzoleja na cetvorougaonom mramoru napisan je dzeli-pismom ovaj natipis:

Njegov hronostih rece blagosiljatelj
S milotvom:
“Nek je milost bozja na njega svakog dana.”
948 (=1541)

Ovaj vezir Asafove upravljacke mudrosti potice od svijetle zvijezde kceri sultana Bajezida Svetog (Veli). Bio je vrlo dugoga vijeka i pune drideset i tri godine kao velija upravljao na serhatu Bosni.
Iz mletackih ruku silom je uzeo sto sedamdeset gradova. On je na serhat-Bosni osnovao cetrdeset i jednu dzamiju, u kojima se klanja dzuma-namaz, i preko tri stotine vakufa, sto sve i sada postoji. Njegovo blagoslovno tijelo pociva u haremu (dvoristu) s lijeve strane njegove dzamijem, u narocitom visokom turbetu, sto je vidan odraz njegovog visokog dostojanstva.
Svi pravovjerni kad ulaze i izlaze iz dzamije pomole se bogu za njegovu dusu i prolaze. Neka je bozja milost s njim!
Uz mauzolej ovog gazije u tubertu, koje je takodje pokriveno plavim olovom, nalaze se grobnica Murad-bega. Natpis na vartima njegova mauzoleja glasi:

Kad Murad-beg preseli s ovog svijeta,
Neko ko to cu rece:
“Smiluj se, boze, dusi Muradovoj.”
952/1545

Grobnica Mevla-oglan Mustafa-efendije nalazi se u dvorisu Husrev-begove dzamije.
Kada sam ovaj seher, koliko sam mogao, razgledao i razmotrio, oprostih se sa Sari Ibrahim-agom, muselimom naseg gospodara Melek Ahmed-pase, i ostalim prvacima i odoh iz Sarajeva u grad Livno nasem gospodaru Melek Ahmed-pasi, koji se tamo nalazio na cuvanju granice (muhafeza).



Grad Jezero

Premda je u doba Fatiha bio dosao u muslimanske ruke,neprijatelj ga je kasnije opet okupirao,pa je u Sulejman-hanovo doba ponovo osvojen Husrev-begovom spretnoscu i taktikom.To je kadiluk(hakimlik) i nahija u Bosanskom ejaletu.

Kamo mu se tvrdava nalazi u jednom dubokom jezeru,stanovnici Rumelije zovu ga Golhisar(Jezer-grad).To je krasna kamena tvrdava,cetvorouganog oblika, s poniskim zidovima u pomenutom jezeru,tako da je ni s jedne strane nije moguce zauzeti.Ima dvije male gvozdene kapije,koje se otvaraju prema sjeveru, a prilazi im se se preko viseceg mosta na cekrk.Njeni cuvari svaku izvlace cekrkom most gore i prislanjaju ga uz kapiju.Tako grad ostaje na ostrvu.To jezero napravljeno je vjestacki,a dobiva vodu iz rijeke Plive.Vrlo se lako moze voda odbiti od jezera pa grad ostaviti na kopnu.

U tvrdavi su tijesne kuce bez dvorista.Neke su pokrivene ceremitom, a mnoge,opet,sindrom.U samom gradu ima Careva dzamija,(hunkari cami)a na mostu lijepi drveni cardak.Gradski zapovjednik priredio je sa 70 ljudi gradske posade Melek Ahmed-pasi veliku gozbu.Ovaj cardak na rijeci Plivi je pravo odmaraliste.

Ima u svemu 600 majstorskih sagradenih kuca, prizemnih i na sprat.Pokrivene su sindrom,a okruzene vinogradima i bascama.Ima svega devet islamskih bogomolja(mihrab), od kojih je jedna prostrana dzamija, ostalo su mesdzidi,zatim ima vise malih hanova i hamama,te cetrdeset do pedeset podesnih i malih ducana.Na glasu su im raznovrsne ribe i grozde u vinogradima.

Podigavsi se odavde i iduci prema zapadu,dosli smo u kasabu Varcar-Vakuf


SELO KISELJAK (EKSI SULAR)

To je napredno muslimansko i hriscansko selo od tri stotine kuca s vrtovima i bascama. Na nekoliko mjesta pokraj ovoga sela izviru mala vrela. ukus i priroda svakog pojedinog vrela su razliciti. Jedno jako orvara i zestoko je kao sakamonij i procist.
Jedno drugo vrelo ima, opet, to svojstvo da jako zatvara. Postoji jedno vrelo kojim se vrlo usojesno lijece oni koji imaju po tijelu lisajeve, ili im opada kosa, ili koji imaju raznovrsne kozne bolesti, a i oni koji boluju od sifilisa.
Ima jos jedno vrelo zuckaste boje. Sirotinja ovu vodu stavlja u raznovrsne corbe i smatra je ukusnijom od limunova soka i ruzinog sirceta. Njen je ukus kiseo. Po vodi ovog vrela i druge se vode zovu kiseljaci, a svaka ima poseban ukus. Mnogbrojni svjetski trgovci ("trgovci mora i kopna") toce ove vode u boce i raznose ih po svijetu.
Iduci odatle prema zapadu, dosli smo u kasabu

BUSOVACU

To je kadiluk (hakimlik) kojim upravlja naib bosanskog mule. Ra kasabica ima sedam stotina ceremitom i daskom pokrivenih kuca s vrtovima i bascama, jedan han i nekoliko ducana, a nema hamama.
Podigavsi se odavde, opet smo kroz naseljena sela i dosli u grad

TRAVNIK

Opis grada Travnika.
Sagradio ga je latinski kralj po imenu Dubrovnik. Kasnije ga je sultan Mehmed Fatih uzeo iz ruke Latina te je on sada na teritorij Bosne has njenog pase, vojvodstvo i kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset adkci. Njegova tvrdjava se nalazi na jednoj vrletnoj litici, a sazidana je od klesanog kamena u obliku petougla. Ima malu uzvisicu, jednu kapiju koja se otvara prema zapadu, gradskog zapovjednika (dizdar) i gradsku posadu. U tvrdjavi ima nekoliko vojnickih kuca i dovoljna kolicina municije (dzebhane).

Varos
Na zapadnoj strani ispod ovog grada u jednom dolovitom, bregovitom, stjenovitom i pitomom mjestu, na obali velike rijeke, nalazi se kasaba divna kao rajska basca.
Ova se rijeka sliva s Oborackih planina i ispod ovog sehera utice u rijeku Vrbas.
Seher ima jedanaest mahala s dvije hiljade prizemnih i jednospratnih kuca (handan) koje su gradjene od tvrdog materijala i pokrivene sindrom.
Ima sedamnaest dzamija sa mihrabom. Natpis nad mihrabom Hasan-agine dzamije glasi:

Bog nam je nadahnuo njen hronostih:
"Dzamija casti za pravovjerne."

(956/1549)

Ima vise osnovnih skola (mekteb-i sibyan), jedan han, i hamam u carsiji i dovoljno prostranu carsiju. Ima mnogo ucenjaka i ljudi koji drze posebno sobe za goste i koji goste u svojim kucama ukonacuju, hrane i caste.
Klima je vrlo prijatna. Stavise, kroz ovaj seher protice preko hiljadu vrela koja izviru ispod planina i vrtova. Cudo je bozje da ova vrela ljeti teku, a zimi presuse. Ima vrlo mnogo vrtova i basca. Postoji jedna vrsta kruske koja se zove jeribasma. Takve kruske u drugim zeljama nema. Melek Ahmed-pasi su donijeli cetrdeset komada tih krusaka i svaka pojedina iznosila je po oku i sedam drama. Neke su tezile po trista osamdeset i trsita dvadeset drama. Od ove kruske prave neku vrstu serbeta i tursije. Tada svaka bude kao mijeh meda. I voda ove tursije stvara narocito raspolozenje (ceif) onih koji je piju.

Ima vrlo mnogo lovista. Stavise, na drumu sehera pokraj jednog zivog vrela nalzi se divan kiosk (kasr) i odmaraliste koje je sagradjeno od daske. Ovakvih odmaralista ima pokraj svakog vrela.

Turbeta
Gazi Ismail-babino turbe je na onoj strani sehera Travnika koja je prema kasabi Vitez. Na periferiji Travnika nalazi se turbe Gazi Ibrahim-babe. Bog mu posvetio grob!

Razgledavsi ovaj seher, posli smo opet prema zapadu i dosli u selo Oborce.


GRAD VINAC

Osvojio ga je godine 934/1528. Gazi husrev-beg i snabdio ga posadom i municijom. To je malen i tesko pristupacan grad. Lezi na obali rijeke Vrbasa, na jednom stjenovitom, siljatom i niskom brijegu usred planine s visovima, okruzen gorskim pasnjacima sa sve cetiri strane. U samoj tvrdjavi nalazi se gradski zapovjednik (dizdar), nekoliko vojnickih kuca i Sulejman-hanova dzamija. Dolje u mahali, koja ima oblik varosi, nalaze se pristojne kuce, jedan han i nekoliko malih ducana.
Podigavsi se odatle, dosli smo u Jajce.


KASABA VARCAR-VAKUF

Bosnjaci je zovu Varcar-Vakuf. To je has pase i vojvodstvo u bosanskom ejaletu, a nalazi se pod Crnom gorom. Sa zapadne strane granici teritorijom Zadra. To je velika varos. Ima jedanaest mahala i dvije hiljade daskom pokrivenih kuca, s vinogradima i bascama.
Ima vise dzamija i mesdzida, jednu tekiju, hamam i dovoljan broj ducana. Ovaj kraj je vrlo blizu greanice, a unaokolo nema nijednog grada (kal'a). Kada je Sejdi Ahmed-pasa bio bosanski valija, Mlecani su zapalili ovo naselje i mnoga mjesta poharali, ali ga je Sejdi Ahmed-pasa poslije licno izgradio. Otkako su na sve cetiri strane postavljene karaule i otkako njeni stanovnici svaku naizmjenicno drze strazu, postali su sigurni. Okolo sehera ima vrlo mnogo vinograda; klima je vrlo prijatna.
Iduci odatle dalje, dosli smo u grad Banja Luku.


KASABA USTIKOLINA

To je vojvodstvo pase hercegovackog sandzaka i kadiluk s rangom kadiluka od osamnaest akci. Pripojen je Foci, ali je to malenkost koja je podarena focanskom muftiji kao arpaluk.
Tu nema ni prestavnika Portinih spahija (kethuda yeri) ni drugih predstavnika na organa vlasti (hakim). Kasaba ima 175 kamenim plocama pokrivenih kuca, koje se nalaze uz obalu rijeke.
Ovdje ima jedna dzamija, mesdzid, tekija, javno kupatilo (hamam), svratiste (han), deset ducana i bezbroj basca (bag). Ranije je ovdje na rijeci Drini postojao drveni most.
Podigavsi se odatle i presavsi krsevita brda i klance, dosli smo za sedam sati u selo Dobro Polje.
KASABA TUZLA

To je vojvodluk u zvornickom sandzaku i ugledni kadiluk u rangu kadiluka od sto pedeset akci.
Zatim smo, iduci osam sati prema sjeveru, dosli u kasabu Kozluk.

KASABA KOZLUK

Ova kasaba nalaze se takodje na teritoriji zvornickog sandzaka. Ima dzamiju, dva svratista (han) i nekoliko ducana. Kuce su u njoj pokrivene daskom. Zato sto tu raste mnogo orahovih stabala, zove se Kozluk ("Kozlidze")
Zatim smo strahujuci od razbojnika (harami) po imenu Cole (Kole) Ibrahim, krenuli nasom pratnjom prema sjeveru i nakon napornog puta kroz planine i sume dosli smo u naprednu kasabu Bijeljinu.
Selo Kupres

U ovome je selu Fazli-pasa podigao novu dzamiju, kupatilo, nekoliko ducana i stotinjak kamenitih sirotinjskih kuca pokrivenih daskom i borovim okorcima.Oslobodio ga je od izvanrednih poreza,jer su Madari na ovoj gorskoj visoravni svake godine hvatali mnogo roblje.Zbog toga veziri koji upravljaju cijelim Bosanski pasalukom(eyalet) ljetuju na ovoj gorskoj visoravni(jajlak) s deset hiljada vojnika i cuvaju njenu okolinu

Kupresko polje

Ovo polje lici na visoravni kao sto su Bingo,Sudzan, kod Vana, i Kesis dag kod Bruse.Na njemu ima nekoliko hiljada vrsta trava kao krupna djetelina(terfil),sitna djetelina(yonca),troskot(ayrik),djetelina(bersem), i cvijeca kao zumbul, ljubica,janja(zerin),jaglac i divlja ruza.Ima dalje naka vrsta takvih visanja i jagoda da njihov ukus, slast i miris opija covjeka.Na ovom polju raste kolocep, tj Mandragora officinarum, koji lici na covjeka,isijot(cedvar-i rumi),nard ili smiljka,zumbul,narcis,sasa,sumarica,kacun,srcanik i jos mnogo ovome slicnog ljekovitog bilja i trava.

Prijatnost i svjezina vode sa ovdasnjih zivih vrela ne moze se naci ni u jednom drugom mjestu.Ona neobicno dobro djeluje na probavu.Tako, ako covjek pojede kokos ili jagnje pa se napije ove vode, zacas probavi jelo, koje je pojeo.Ako se ovamo dotjera mrsava i slaba

22.07.2008.

Oblast Hercega Stjepana prema popisu 1468/69

Zbornik radova "Naučni skup Herceg Stjepan Vukčić Kosača i njegovo doba", Mostar, 2003.; BZK Preporod

Tekstovi su iz:

Hatidža Čar - Drnda: Oblast Hercega Stjepana Kosače prema podacima popisa iz 1468/69.



Prema podacima popisa oblasti Hercegovine (od 1477. zaseban Hercegovački sandžak) koji je izvršen 1468/69
u vilajetu Herceg (Hersek) bilo je osnovano 25 teritorijalno-upravnih oblasti, koje su se zvale nahije:

Sokol, Kukanj, Mileševa, Samobor, Dušnica, Bohorić, Kava, Foča, Goražde, Zagorje, Bistrica, Osanica, Tođevac, Neretva, Hum ili Kum, Nevesinje, Blagaj, Trebinje, Popova ili Popovska, Vidoška, Dabri, Onogošte, Gacko, Dobro Polje, Konac Polje, Vitina i Mostar.


Pošto je popis vršen u svrhu naplate poreza, Vilajet Herceg podijeljen je na has sultanov, has upravnika bosanskog sandžaka Isa bega Ishakovića, has upravnika Vilajeta Herceg Hamza bega i na timare vojnika.

Sultanovom hasu pripadali su takođe rudnici i značajniji trgovi. U Vilajetu Herceg u sultanov has je bio uključen i trg Čajniče, koji je bio i rudnik željeza (ovaj rudnik je pripadao nahiji Samobor, a navedene godine je u Čajniču popisano 190 odraslih muških članova, odnosno 190 kuća te 5 punoljetnih neoženjenih lica), zatim sela Mrković, Kološčić i Krzava, gdje su se takođe nalazili rudnici željeza.

Hasu Isa bega Ishakovića pripadalo je 9 trgova:

Konjic i Belgrad u nahiji Neretva.

Navedene godine u bazaru Konjic popisano je 52 domaćinstva i 6 neoženjenih punoljetnih muških članova, a prihod od bazara iznosio je 14.450 akči. U bazaru Belgrad prema navedenom defteru bilo je popisano 13 domaćinstava i 4 punoljetna neoženjena muška člana. Prihod od ovog bazara je iznosio 1.612 akči.

Mostar u nahiji Mostar; u ovom bazaru bilo je popisano 16 domaćinstava, koja su Isa begu donosila prihod od 5.560 akči.

Cernica u nahiji Gacko; 81 domaćinstvo i 18 punoljetnih neoženjenih muških članova, donosili su prihod od 15.000 akči.

Prijepolje u nahiji Mileševa; 140 domaćinstava 1 24 neoženjena; prihod od 29.000 akči.

Pljevlja (Taslidža) u nahiji Kukanj; 72 domaćinstva, 23 neoženjena; prihod od 6.000 akči.

Foča, Goražde i Jeleč u nahiji Sokol. U Foči je bilo popisano 192 domaćinstva, 70 neoženjenih i 4 udovice. Ovaj trg je hasu Isa bega donosio prihod od 19.000 akči. U bazaru Goražde je bilo popisano 144 kuće i 75 neoženjenih a u bazaru Jeleč 59 kuća i 18 neoženjenih.

Ustikolina u nahiji Bistrica; u bazaru UStikolina popisano je 60 domaćinstava i 21 neoženjeni. Prihod bazara iznosio je 13.930 akči.

Isa begovom hasu pripadalo je i 112 seoskih naselja koja su se nalazila u slijedećim nahijama:

Neretva; 7 seoskih naselja sa 39 domaćinstava i 9 neoženjenih.

Mostar; 29 seoskih naselja zajedno sa trgom Mostar imali su 294 domaćinstva i 34 neoženjena.

Drežnica; 3 sela sa 143 kuće i 34 neoženjena.

Nevesinje; 10 seoskih naselja sa 300 kuća i 47 neoženjenih.

Blagaj; 8 sela sa 90 kuća i 23 neoženjena.

Dabri; 8 sela sa 170 kuća.

Trebinje; 3 sela sa 20 kuća i 5 neoženjenih.

Gacko; u nahiji Gacko hasu Isa bega je pripadalo jedno selo koje je bilo pusto.

Kukanj; 8 sela sa 45 kuća i 15 neoženjenih.

Samobor; 9 sela sa 193 kuće i 92 punoljetna muška člana.

Sokol; pored 3 navedena trga, hasu Isa bega pripadalo je i 6 sela sa 554 kuće i 246 punoljetnih muških članova.

Viševo; u nahiji Viševo hasu Isa bega pripadala su 2 sela sa 45 kuća sa 18 punoljetnih muških članova.

Osanica; 12 sela sa 134 kuće i 24 punoljetna muška člana.

Ukupan broj domaćinstava u Isabegovom hasu iznosio je 7041 sa 1671 punoljetnim neoženjenim članom. Prihod koji je Isa begu donosio has u Vilajetu Herceg iznosio je 763.780 akči.


Upravnik Vilajeta Herceg bio je Hamza-beg. Njemu su pripadali prihodi od hercegovačke mukate u iznosu od 15.110 akči, zatim prihod od Vlaha Vilajeta Herceg u iznosu od 357.152 akče. U Vilajetu Herceg bilo je popisano 4616 vlaških domaćinstava sa 998 punoljetnih neoženjenih članova. Pomoćnici Hamza-bega bili su vojvode Hasan i Ismail, subaše Iskender i Ismail, koji su u Vilajetu Herceg uživali čifluke.

Vojni i upravni službenici osmanske administracije za svoje službe su dobijali plate u obliku timara - zemljišnog posjeda na kojem su imali ograničeno pravo. Od obrađivača zemlje uzimali su određene takse u naturalnom i novčanom iznosu. Nahije Vilajeta Herceg bile su podijeljene na timare pojedinih uživalaca.

U nahiji Sokol bio je popisan 21 timar u okviru 50 seoskih naselja sa 309 domaćinstava, 4 udovička domaćinstva i 120 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara bili su i predstavnici domaće feudalne klase: Ismail Đurić, Balaban Buletić, Mehmed Garovčić, Sulejman Radičev, Jusuf Radisalić, Vlatko Mušić, knez Radivoj, Vukil Ivanišev, Vladoj, njegov brat te Kasim Vlatkov.

U nahiji KUkanj popisano je 9 timara sa 26 sela i 1 mezrom. U navedenim selima popisano je 255 domaćinstava, 1 udovičko domaćinstvo i 83 punoljetna neoženjena člana. Među uživaocima timara pojavljuju se i predstavnici ranije feudalne klase: Mađar Hamza, Božanko Pavlov i brat mu Ivan, Ivaš Obrenov, Stipal Radojev, njegov brat Đurađ, Dragić i Vuk Branušov.

U nahiji Mileševa popisana su samo 4 timara sa 13 seoskih naselja. U naseljima je popisano 124 domaćinstva i 28 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara bio je i knez Herak.

U nahiji Samobor: 6 timara, 20 seoskih naselja sa 83 domaćinstva i 28 neoženjenih. Među uživaocima timara našli su se i predstavnici domaće feudalne klase: Tvrdaš Stipanov, Vukosav Radivojev, Stipal Bogušić i Radivoj Zimlić.

U nahiji Duboštica evidentirana su 4 timara. Među uživateljima timara su i predstavnici domaće feudalne klase: Dobrača i Jusuf Doković.

U nahiji Bohorić popisan je samo jedan timar, 3 sela sa 24 domaćinstva i 5 neoženjenih. Uživalac timara je Rustem, sin Tržanov.

U nahiji Goražde popisano je 6 timara, 26 sela, 127 domaćinstava i 31 neoženjeni. Među uživaocima timara našli su se knez Radun Vukov i Vuk Nikorić.

U nahiji Kava popisan je 1 timar, 2 sela sa 12 domaćinstava i 2 punoljetna neoženjena člana.

U nahiji Zagorje popisano je 18 timara sa 37 sela i 274 domaćinstva te 79 neoženjenih punoljetnih članova. Među uživaocima timara su Mehmed, serasker vilajeta Kovač; Ilijas Bratulovica, knez Stipan, Vukić, Minčić, Vuk, Radič, Ismail Repušević, Radosav Vladimirov, Vuk Vladimirov, Radoj Radić, Radivoj popov, Branoj Havčić, Vukić Grgurov, Dragić Milović.


U nahiji Bistrica popisano je 12 timara, 32 seoska naselja, 250 domaćinstava, sa 55 neoženjenih muških članova. Uživaoci timara bili su: Hasan, Husejn i Alija Borovina, zatim drugi predstavnici domaće feudalne klase: Bosilj, sin Vukića, Mustafa, sin Gradača, Radoj, sin Berkov, Radoj Divčić, Radivoj Brošić.

U nahiji Osanica popisano je 10 timara, 14 sela, 127 domaćinstava, sa 33 punoljetna neoženjena člana. Među uživaocima timara bili su Jusuf i njegov brat Vladislav, Gojko Popović, Vukaš Kovačević, knez Stipan i Vukić Ninković.

U nahiji Tuđevac naveden je samo jedan timar sa 2 sela i 26 domaćinstava te 8 neoženjenih.

U nahiji Neretva popisano je 7 timara, 24 sela, 355 domaćinstava i 88 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara su i: župan Radič i Vukač, sin Milovac.

U nahiji Nevesinje popisano je 6 timara, 20sela, 78 domaćinstava i 10 punoljetnih neoženjenih članova. Timare su uživali Jusuf i Davud, sinovi Lašča, Radivoj sin Vuka, Dobrivoj, Stipan Bogović, njegov brat Vuk, Radič, Tanović, Radoj sin Božana, Vukiša, Ivan sin Vukosala, njegov brat Ivaniš, Vukić Tuzić i Stipan.

U nahiji Blagaj popisano je 8 timara, 13 seoskih naselja, 62 domaćinstva i 5 neoženjenih. 5 sela su popisana kao pusta i nenaseljena boravišta. Uživaoci timara bili su: Radosav sin Pribila, Mrkuša sin Milobrada, Đuraš sin Obri, Hamza - novi musliman, Brajko, Radojina, Stipan, Pavko, Raško, Ivaš sin Vučina, Vukas, Radič i Dragić.

U nahiji Hum (Kum) popisano je 5 timara, 10 sela, 28 domaćinstava i 13 neoženjenih. Za 4 sela je navedeno da su potpuno pusta i nenaseljena. U ovoj nahiji timare su uživali: Mađar Jusuf, Radonja Borišić, Radič sin Bogsala, Radinko sin Radula i Radosav sin Vlada.

U nahiji Trebinje popisano je 16 timara, 45 seoskih naselja, 167 domaćinstava i 34 neoženjena. Među uživaocima timara su vojvoda Vukosav sin Radulov, Vukić sin Grubača, Dragić sin Sandića, Ljubuško sin Ljubiše, Bogiša sin Jurajev, Vukosav sin Pribila, Dabina sin Ostoje, Dobri sin Vrana, Mrkuša sin Pribisala, Mladoš sin Mitevac i drugi.

U nahiji Popovska popisano je 15 timara, 25 seoskih naselja, 135 domaćinstava i 44 punoljetna neoženjena člana. Uživaoci timara su: Vukaš, Marko, Ivan RAdivojev, Vukosav Milišin, Vukač sin Bogin, Radoj Vukašinov, Stanko, Bograd sin Miluna, Oliver sin Grubača, Bogul sin Boguša, Milobrad sin Obradov i dr. 6 naselja je navedeno kao pusto i nenaseljeno.

U nahiji Vidoška navedena su 3 timara koja su uživali Milobrad sin Obradov, Đuran, Radosav sin Stipka, i Vukić sin Vladka. U nahiji je popisano 7 seoskih naselja, 15 domaćinstava i 4 neoženjena. Dva sela: Stolac i Kopač navedena su kao pusta.

U nahiji Dabri popisano je 11 timara, 19 seoskih naselja, 114 domaćinstava i 19 neoženjenih. Među uživaocima timara spominju se: Ulak Bilić, knez Vlaha, Radonja Turić, Radoj Đorđević, Vuk Dragilović, Mahmud Rorić, vojvoda Petar, Vlah i njegov brat Radivoj, vojvoda Vukša i dr., ali samo predstavnici domaćeg stanovništva.

U nahiji Onogošt (Onogošte) popisani su 2 timara i neki timari koji nisu još nikome dodijeljeni (mevkuf), 25 seoskih naselja, 113 domaćinstava i 15 punoljetnih neoženjenih članova.


U vilajetu Herceg navedeni popis bilježi i postojanje tri aktivne tvrđave sa posadom: Mileševa, Samobor i Tođevac.

Dizdar tvrđave Mileševa bio je Iskender, koji je uživao timar u iznosu od 6.885 akči. Posadu tvrđave činilo je 19 posadnika, koji su uživali timare u okolnim seoskim naseljima sa 486 domaćinstava i 3 udovička domaćinstva. Vrijednost timara iznosila je između 1500 i 2000 akči. Posada je bila sastavljena iz različitih krajeva koji su ranije ušli u sastav Osmanskog carstva: iz Sereza, Tetova (Kalkandelen), iz Albanije, Bosne itd.

Zapovjednik tvrđave Samobor 1468./69. god. bio je dizdar Timurtaš, koji je uživao timar u okolnim seoskim naseljima u vrijednosti od 8.881 akče. Njegovi zamjenici bili su Isa i Kara Ishak. Posada je brojala 69 članova, angažovanih iz: PLovdiva, Sereza, Soluna, Sofije, Prizrena, Niša, Albanije (Arnaud), Nikopolja, Ćustendila, Prilepa, Novog Brda, Trepče i drugih dijelova koji su ranije ušli u sastav Otomanskog carstva. U okviru tvrđave nalazila se i džamija čiji je imam bio Mevlana Husejn.

Zapovjednik tvrđave Tođevac bio je Ajas iz Bijelog Polja (akova). U selima nahije Bistrica uživao je prihod od 8.483 akče. Posada tvrđave brojala je zajedno sa dizdarom 5 članova. Imam u tvrđavi bio je Mehmed i uživao je timar u selima nahije Bistrica u vrijednosti od 2.179 akči, dok je vratar tvrđave, Abdulah, uživao timar čiji je prihod iznosio 2.202 akče.

Osmanska administracija je angažovala određene kategorije domaćeg stanovništva za potrebe vojnih utvrđenja, odnosno popunjavanja vojnih posada. Svi su oni bili oslobođeni ispendže, harača i svih vanrednih državnih poreza. Sa područja vilajeta Hersek angažovano je 47 majstora građevinske struke, majstora vezanih za obradu metala, te lađara i vojnika. Iz nahije Samobor dovedeni su vojnici i lađari (ukupno njih 6), iz nahije Kukanj 9 kovača, iz nahije Duboštica jedan građevinac, iz nahije Bistrica 17 majstora građevinaca i 3 majstora metalne struke, iz nahije Osanica 5 majstora građevinske strukete iz nahije Gacko, a iz bazara Cernica 3 majstora metalne struke.



U sudsko-administrativnom pogledu Vilajet Hersek bio je podijeljen na blagajski i drinski kadiluk. Podatke o ovoj sudsko-upravnoj podjeli imamo u navedenom izvoru, iako je ona zbog prirode stvari morala postojati odmah nakon upravne organizacije ove oblasti, koja je uslijedila neposredno nakon osvojenja ovih prostora. Sudsko-upravnoj nadležnosti drinskog kadije pripadale su nahije: Sokol, Kukanj, Mileševa, Samobor, Duboštica, Bohorić i Kava. Kadija kadiluka Drina bio je Mevlana Eminudin, koji je uživao timar u nahiji Sokol sa prihodom od 4.097 akči.

Nadležnosti blagajskog kadije pripadale su nahije: Goražde, Zagorje, Bistrica, Osanica, Tođevac, Neretva, Hum, Nevesinje, Blagaj, Trebinje, Popovsko, Vidoška, Dabri, Konac Polje, Onogošte, Vatnica, Gacko i Mostar. Kadija blagajskog kadiluka bio je mevlana Imran. Uživao je timar u nahiji Nevesinje u selu Sovići u iznosu od 4.080 akči. U ovom selu bila su zabilježena 42 domaćinstva i 4 neoženjena, a mevlana Imran uživao je u svom posjedu jedan mlin, tri njive i jednu livadu.

U vojnom smislu vilajet Hersek bio je podijeljen na dvije vojne oblasti (seraskerluk). Pod komandom seraskera Senkura potpadale su nahije Sokol, Kukanj, MIleševa, Samobor, Bohorić, Kava i Duboštica, a pod komandu seraskera Mahmuda nahije goražde, Zagorje, Bistrica, Tođevac, Neretva, Hum, Nevesinje, Blagaj, Popovska, Vidoška, Dabri, Konac Polje, Onogošte, Vatnica, Gacko i Mostar.

Zbog ratnih sukoba koji su vođeni između Hercega i njegovih sinova, između Hercega i drugih bosanskih velikaša, između Hercega i Dubrovačke republike i na kraju zbog samih sukoba sa osmanskom vojskom, oblast kojom je gospodario herceg Stjepan Kosača i njegovi sinovi ostala je u dobroj mjeri opustošena. Navedene godine popisano je čak 28 potpuno napuštenih sela u nahiji Mostar, 4 u nahiji Nevesinje, 16 u nahiji Dubrava te po 12 u nahijama Gacko i Sokol.



Kadiluk Drina
Nahija Sokol nosi ime srednjovjekovnog grada Sokola iznad sastava Tare i Pive. Još u Humskoj zemlji bio je poznat kao središte predjela Drine. Ova nahija spominje se od 1469. g. pa dalje sve do XVIII. st. U tom istom izvoru spominje se i Foča kao glavno mjesto te nahije i cijelog kadiluka sa 192 obitelji i 70 neoženjenih stanovnika.
Nahija Kukanj nastala je iz srednjovjekovne župe Breznica. U njoj se nalazila desetak kilometara jugozapadno Pljevlja koja je bila poznata kao ljetna rezidencija Kosača, a krajem XV. st. izdvojena je u posebnu nahiju.
Nahija Mileševa spominje se prvi put 1469. god. Srednjovjekovna župa u kojoj se nalazilo Mileševo zvala se nekad Crna Stijena, ali je ona davno promijenila ime kada je podignut grad Mileševac, koji su Turci zvali Mileševa. Kasnije je sjedište ove nahije prešlo u Prijepolje.
Nahija Samobor ili Pribud. Pribud se zvala po istoimenoj župi, a Samobor po glavnom gradu te župe. U ovoj nahiji nalazi se i pazar Čajniče kao carski has. Nahija je i dalje nosila oba imena, a spominje se do XVIII. st.
Nahija Dubštica prostirala se s lijeve strane donjeg toka Lima u poriječju njegovih lijevih pritoka Radovine i Dubštice. Prvi put se spominje 1469. u obliku Dubštica, zatim u jednom nedatiranom popisu s kraja XV. st. u obliku Duštica kao nahija koja pripada kadiluku Foči.
Nahija Bohorići predstavljala je malu nahiju koja se prostirala na izvoru Poblačnice. Spominje se samo jednom 1469. godine.
Nahija Poblatje se prostirala u porječju Poblačnice, prvi put se spominje 1469.
Nahija Kava spominje se 1469. i 1477., ali se ne može bliže ubicirati.


Kadiluk Blagaj

Zna se da je Blagaj, glavni grad zemlje Hercegove, osvojen još 1466. godine. Turci su odmah po osvojenju u grad stavili posadu, a u podgrađe doveli svoje vlasti, među prvima kadiju. Ovom kadiluku priključene su sve turske oblasti između Drine i Tare s jedne i Neretve s druge stane. Po popisu iz 1469. spominju se slijedeće nahije:
Nahija Goražde čiji je istoimeni grad poznat još od 1383. dok se istoimena nahija spominje prvi put 1469. U trgu Goržde navodi se 144 obitelji i 115 neoženjenih.
Nahija Zagorje dobila je svoje ime po istoimenom predjelu između gornje Neretve i Drine. Ne zna se gdje je bilo središte ove nahije.
Nahija Bistrica odgovara istoimenoj župi u porječju Bistrice, lijeve pritoke Drine. U popisima iz 1469. i 1477. god. u Bistrici se spominje trg Ustikolina koja je imala 1469. 60 obitelji i 21 neoženjenog, a 1477. 82 obitelji i 11 neoženjenih kršćana.
Nahija Osanica nalazila se između nahija Goražda i Bistrice. Gdje je bilo sjedište ove nahije ne zna se.
Nahija Tođevac nazvana je po srednjovjekovnom gradu koji je ležao lijevo od Sutjeske. Nastala je iz srednjovjekovne župe Drinavljevo poznate od 1405.
Nahija Viševa prostirala se u izvorišnom dijelu rijeke Neretve. Glavno mjesto nahije bilo je vjerojatno Ulog,a još se spominju i Borač, Trnovi i Strane.
Nahija Kom ležala je odmah iza Viševe na zapadu, ali o njoj nemamo nikakvih podataka.
Nahija Neretva predstavljala je dio stare župe oko današnjeg Konjica. Središte te nahije bio je trg Biograd koji je 1469. imao 13 obitelji i 4 neoženjena stanovnika. Neki povjesničari smatraju da ova nahija nije spadala u blagajski kadiluk, nego je sve do 1537. bila u sastavu neretvanskog kadiluka sa sjedištem u trgu Konjic .
Nahija Nevesinje odgovara istoimenoj staroj župi. Ne zna se gdje je bilo središre ove nahije. Glavni grad ove župe u srednjem vijeku bio je Vinačac, ali se pod Turcima ne spominje. Najznačajnije naselje u XV. st. bilo je Biograd u kojemu je bilo 132 obitelji i 24 neoženjena.
Nahija Blagaj obuhvaćala je grad i uže područje starog grada Blagaja. Popisi iz 1469. i 1477. god. ne spominju broj kuća u Blagaju koji je bio središte nahije i čitavog kadiluka, dok je u njegovu podgradu «selu Blagaj» upisano samo nekoliko kuća.
Nahija Trebinje odgovara istoimenoj srednjovjekovnoj župi. Za nju znamo da je starija od 1469. jer se 1467. spominje subaša u Trebinju. Od veljače 1471. do rujna 1473. ova je nahija bila u vlasti hercega Vlatka zajedno sa nahijom Popovo.
Nahija Popovo odgovara istoimenoj župi koja je došla pod tursku vlast prije studenog 1467. Dalje je dijelila sudbinu Trebinjske nahije.
Nahija Vidovska ili Vidoška nalazila se u Vidovu polju koja se prostirala u poriječju rijeke Bregave. Nahija je nazvana po srednjovjekovnom gradu Vidoškom kako se nekad zvao stolački grad. Odatle se i kasnija stolačka kapetanija zvala Vidoška kapetanija.
Nahija Dabri također istovjetna sa starom župom. U njoj se spominje i selo Predol
Nahija Konac polje nalazi se na kraju Nevesinjskog polja i često je smatrana dijelom Nevesinja jer se rijetko spominjala zasebno.
Nahija Fatnica smještena između Stoca i Bileće spominje se od 1469., ali rijetko.
Nahija Gacko nalazila se u oblasti Podgorja. U njoj se nalazi trg Cernica sa 81 obitelji i 18 neoženjenih. Dok se grad Ključ više ne spominje. Ova nahija bila je važno područje jer se pod njenim nadzorom nalazio trgovački put Hercegovine Dubrovnik – Foča.
Nahija Mostar po prvom popisu imala je samo 19 kuća. Sama nahija dobila je ime po istoimenom gradu, a prostirala se i na teritoriju srednjovjekovne župe Blato. Mostar su Turci odmah osigurali posadom i počeli tu razvijati varoš. Prihodi Mostara spadali su u sandžakbegov has.
Nahija Drežnica prostirala se u porječju Drežanke desne pritoka Neretve.
Nahija Onogošt osim u popisu iz 1469. spominje se i 1477. gdje se javlja paralelno sa hercegovačkom nahijom Nikšić.
Nahija Dubrava se nalazila na području Počitelja koji je tada bio u rukama Mađara. Ipak su ovu nahiju upisali u svoj defter još 1469.


Pogled na ostatke srednjovjekovne utvrde na Komu iznad Glavatičeva (gornji tok Neretve, danas općina Konjic):


22.07.2008.

Nada Klaic Srednjovjekovna Bosna, politicki polozaj Bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe 1377

Nada Klaić
SREDNJOVJEKOVNA
BOSNA
POLITIČKI POLOŽAJ BOSANSKIH VLADARA
DO TVRTKOVE KRUNIDBE
(1377. g.)
EMINEX
ZAGREB 1994.

1-88 str.

I. O postanku bosanske države ili točnije o počecima
političke organizacije na bosanskom prostoru
Valja priznati da prikaz političkog života neke države u srednjem vijeku nije
tako težak zadatak, pogotovo kad se proučavanju problema pristupa s
dobrim poznavanjem teorije i s još boljim izvornog materijala. Čini mi se
također da smijemo zahtijevati od svakoga medijevista da oslobođen tereta
sadašnjosti uđe u ispitivanje prošlosti, posebno ako je ta prošlost opte-
rećena nekim političkim okovima.
Što se tiče Bosne, problem njezina političkog razvitka rijetko je po-
stavljen kao isključivo znanstveni problem. Točno je da je nedavno
napisana »Istorija srednjovekovne bosanske države«,1 ali je u njoj riječ
stvarno o vladarima i njihovu vladanju, a ne o državi. Država kao poseban,
prije svega pravni problem, nije postavljen. Čini mi se da bosanske zemlje
još nisu dobile svoju ustavnu povijest, i to u prvom redu zato što historičari
i pravnici problem nastajanja države općenito i u južnoslavenskih naroda
posebno još nisu ozbiljno ni postavili. A ipak treba priznati da bi upravo
rađanje srednjovjekovne bosanske države moralo pobuđivati posebnu
pažnju i to ne samo zato što je ona, izgleda, među svojim susjedama
najstarija, nego i zato što se hrvatska ili srpska »formula« nikako nisu dale
primijeniti na Bosnu.
Budući da smo odlučili da u razmatranju postavljenog problema idemo
svojim putem, osvrtat ćemo se unatrag samo na najvažniju literaturu, tek
toliko da pokažemo što nas je potaklo da izađemo iz okvira uobičajenih
shvaćanja.
Prema tome pokušat ćemo najprije dati odgovor na pitanje kad je mogla
nastati - ne bosanska država! - nego organizacija političke vlasti na
bosanskom prostoru! Tek pošto izložimo taj problem, čekat će nas novi
zadatak, naime, da izložimo svoje mišljenje o tome kakav je bio položaj
Bosne od IX-XI. st. Pitat ćemo se da li smijemo ponoviti mišljenje his-
toriografije koja je zbog prividnog pomanjkanja izvora za to razdoblje
promatrala Bosnu kao hrvatski ili srpski privjesak!

1 S. Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, SKZ, Beograd 1964 (dalje =
Istorija).

Napokon, o političkom položaju Bosne od XII. do XIV. st. valja ponovno
progovoriti i zato Što u jugoslavenskoj historiografiji postoje o tome vrlo
različita mišljenja koja nas tjeraju da taj problem još jednom javno raspra-
vimo. Bogati izvorni materijal za to razdoblje nam omogućuje da možemo
razotkriti djelatnost i politički položaj Borića, Kultna, Bribirske gospode i
napokon Kotromanića, pa ćemo se truditi da osvijetlimo i njihov politički
položaj, ali i politički položaj bosanskih zemalja u njihovo vrijeme.
Htjeli bismo na kraju napomenuti da nećemo bez potrebe ulaziti u
druge, iako vrlo zanimljive probleme (na primjer, problem crkve bosanske,
zatim problem društvenog ili gospodarskog razvitka u bosanskim zemljama
itd.) jednostavno zato što se moramo ograničiti na političke odnose.
* * *
Zaista nema razloga da ne ponovim svoje mišljenje o problemu po-
stanka država u Južnih Slavena iz 1978. g., kad sam ustvrdila da on »teoretski
još nije postavljen«2. Isto je tako točno »da su pravnici pokušavali i poku-
šavaju, nažalost, bez dovoljnog poznavanja srednjeg vijeka, nametnuti
historičarima svoja shvaćanja o rađanju država koja je nemoguće prihvatiti.
Ta kako možemo prihvatiti teoriju prema kojoj je Trpimirova darovnica
»rodni list« hrvatske države? Ne samo zato što je Trpimirova darovnica grubi
falsifikat splitske crkve, nego i zato što se proces nastajanja jedne države ne
može svesti na pojavu jedne darovnice! A pravnička neprihvatljiva teorija
prema kojoj se država javlja tobože tada kad je klasnom društvu potreban
»aparat sile«, može se mirne duše odbaciti i strpati u neki zaostali katekizam.
Takva shvaćanja sa stvarnim historijskim razvitkom uistinu nemaju nikakve
veze. Isto je tako, po mom uvjerenju, potpuno bespredmetno tražiti kao
preduvjet ili kao podlogu za nastajanje političke vlasti ili države neko
klasno diferencirano društvo! Ta kada društvo nije bilo diferencirano! To
je tobože marksistički recept za otkrivanje države koji je odlično poslužio
i historičarima i pravnicima da državne organizacije u Južnih Slavena
uskrise tada i u tom razdoblju koje je pojedincima najviše odgovaralo.
Slovenski su historičari i pravnici u tom poslu došli najdalje jer su potrebnu
diferencijaciju za državu (neslobodni s jedne i domaće plemstvo s druge
strane) našli već u VIII. st. Hrvati su, naprotiv, mnogo lošije prošli, bez
obzira na to da li su o postanku hrvatske države pisali pravni historičari ili
»čisti« historičari. Prema jednima i drugima se tobože vladajući sloj
pojavljuje tek u IX. st. To znači valjda da su se do toga vremena zadovoljavali
2

N. Klaić, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne, Prilozi Inst. za istoriju u
Sarajevu, God. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978, str. 28, (dalje = Iz problematike).


nekim anđeoskim besklasnim društvom koje nije htjelo više od dvjesta
godina na vratima Jadrana čuti za gospodu! Tako su slovenski i hrvatski
prijedlozi za prepoznavanje početaka države bili tako beznadno namješteni
da ih nije bilo moguće prihvatiti niti tada kad se seoba Slavena stavljala u
VII. st.
Razumije se da Bosna u takvim »naprednim« društvima i državama nije
po mišljenju istih autora imala što tražiti.
Stoga mislim da su postojeće pravničke i historičarske bajke o postanku
država njihova zaista neuspjela primjena otrcanih, tobože marksističkih
recepata za prepoznavanje »rođenja« države u Južnih Slavena. Utoliko više
što je taj recept dobio izrazito nacionalnu primjenu. Ako vladajući sloj nije
domaći nego tuđi, onda to nije država!3 A slovenska je država ipak u VIII.
st. postojala, iako, kako ćemo kasnije pokazati, Conversio naziva Gorazda
-kakan!
Zato mislim da će i pravnici i historičari morati izmisliti drugačije
formulare za rađanje države, i to naravno tada kad nam jasno i posve
određeno kažu što je uopće po njihovu mišljenju država u srednjem vijekul!
Tako dugo dakle dok se spomenuti stručnjaci ne slože, ne preostaje
nam drugo već da razmatramo razvitak političke vlasti u Južnih Slavena,
napose u Bosni, jer ne vidimo razlog zbog kojega bismo jednu vlast, na
primjer onu u Hrvatskoj, nazvali državnom, a onu u Bosni u isto vrijeme
nedržavnom! Ako je razlika između države i tobože saveza plemena u boji
zastave ili u uniformi zastavnika, a ne u kvaliteti vlasti, onda zaista nema
razloga da svaku političku vlast ne nazovemo državnom ili, drugim
riječima, taj izmišljeni, svadljivi i zloupotrebljavani termin država jedno-
stavno izbacimo iz naše historiografije.4
Zato tako dugo dok i kod sebe ne odgojimo stručnjake medijeviste koji
će, promatrajući i evropske primjere, obrađivati to zanimljivo pitanje, ne
preostaje nam drugo »nego da pokušamo dati odgovor u okvirima danas
općenito rješavanog problema u našoj historiografiji«.5
To znači, postavit ćemo pitanje: kada je u Južnih Slavena organizirana
politička vlasti Svjesni smo da, postavljajući takvo pitanje, činimo svoje-
3
4
5

Vidi S. Vilfan, Rechtsgeschichte der Slowenen, Grazer Rechtsund Staatswis-
senschafliche Studien, Band 21, Graz 1968, str. 49.
Stoga sam već 1971. g. u svojoj prvoj sintezi najstarije povijesti Hrvata govorila o
organizaciji političke vlasti, a ne o organizaciji države. Vidi N. Klaić, Povijest Hrvata u
ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, str. 141-148 (dalje = Povijest Hrvata I).
Iz problematike, str. 28.


vrsno nasilje nad ranim srednjim vijekom i to »iz dva razloga: prvo, čitav
smo proces sveli na jednu njegovu komponentu, a drugo, namjerno smo
poistovjetili svaku trajnu organizaciju političke vlasti s državom Takav
izlaz iz problema nameće prije svega terminologija ranoga srednjeg vijeka.
Naime, svaki medijevist zna da su različiti termini za vladare, velike i male,
sami po sebi najslabiji oslonac za zaključivanje. To osobito vrijedi za
slavenski rani srednji vijek, za slavenske vladare koji po evropskim pisar-
nama i skriptorijima dobivaju zaista vrlo različite naslove«.6
Dakako, takva uistinu najšira definicija pruža nam mogućnost da, ili
svaku političku vlast ili niti jednu (ne) nazovemo državom, pa otpadaju
sumnje koje su mučile stariju historiografiju, pogotovo neke autore koji
župansku vlast nisu htjeli poistovjetiti s državom smatrajući da ona nije
dovoljno jaka. Ali, ovakva je definicija pogodnija i zato što nas rješava
dužnosti da u zaista različitoj latinskoj terminologiji ranoga srednjeg vijeka
izabiremo onaj termin koji bi odgovarao našem pojmu države.
Druga teoretska pretpostavka koja je nužna, a izvorima ju je nemoguće
dokazati, jest težnja i potreba odnosno neophodnost svake ljudske zaje-
dnice da nakon naseljenja na određenom teritoriju organizira, tj. stvori,
imenuje, postavi itd., nekoga tko će čuvati zajednicu unutra i prema vani.
To nije proces od danas do sutra, nego dugotrajno, ponekad stoljetno
okupljanje manjih političkih cjelina oko prvotne jezgre. Suvišno je, po
mom uvjerenju, razbijati glavu s nazivima prvotnih vladalaca. I tako nam
domaći nazivi nisu poznati. Bitno je u procesu stvaranja država ili političke
vlasti uopće u Južnih Slavena nešto drugo, naime, način kako su došli na
Balkan, odnosno »društvena formacija« u kojoj su došli. Čini se da rani
srednji vijek svjedoči da su samo dvije veće skupine Hrvata i Srba uspjele
pretvoriti svoje etničko ime pod kojim su se doselili u politički pojam, u
državu!
Nije neobično da je i starija historiografija počinjala političku or-
ganizaciju Bosne s doseljenjem Avara i Slavena. Ali, nije bilo sloge u tome
kako su bile velike hrvatska i srpska jezgra, pa se prečesto pojedno-
stavnjivala slika doseljenja na taj način da se tvrdilo kako su tobože Hrvati
i Srbi podijelili između sebe gotovo čitav doseobeni prostor.
Međutim, neki autori, a među njima se našao i Vjekoslav-Klaić koji već
u prikazu slavenske seobe upozorava svoje suvremenike da »samo dvije
oblasti, najzapadnija i najistočnija zadržaše narodna imena: hrvatsko i
6 N. dj., str, 28.

srbsko; ostale oblasti ovim u sredini dobiše imena budi plemenska, budi
mjestna - topografijska«.7 Dok je tako nepristrano promatrao najstariju
povijest i prve početke Bosne, u daljnjem je prikazu ipak podlegao i
tadašnjem općem uvjerenju da su se uz »oblast« Bosnu razvile dvije države
čiji vladari počinju, razumije se, pružati ruke prema toj oblasti.8 Ipak Klaić
dopušta da je u X. st. Bosna banovina, koja se u XI. st. »spominje u istom
redu sa kneževinom Dukljom i Srbijom«, ali ipak Bodin postavlja u njoj
kneza Stjepana.9
Prema tome, koliko god je Klaić za ono razdoblje u kojem je pisao bio
nepristran, ipak valja priznati da niti on ovu »oblast«, nakon njezina više-
stoljetnog postojanja, ne smatra samostalnom i individualnom političkom
cjelinom! Ni Klaić, ali niti većina autora nakon njega, kako ćemo vidjeti,
nisu sebi postavili pitanje kako je moguće da su Bošnjani ili Usorani ili
stanovnici ostalih bosanskih pokrajina čekali do X. st. da im jedni ili drugi
susjedi postave nekoga kneza ili bana!
Budući da je za ovu našu svrhu nepotreban historiografski prikaz čitava
problema, osvrnut ću se na neka novija mišljenja, tek toliko da nam ona
budu povod za daljnja razmišljanja.
S. Ćirković je kao što je poznato napisao 1964. g. »Istoriju srednjo-
vekovne bosanske države« u kojoj je, posve razumljivo, raspravljao i o
njenom postanku.10 No, za prikaz doseljenja uzima vijesti o doseljenju
Hrvata i Srba u De administrando imperio i na osnovi njihovoj stvara
zaključak da su balkanski Slaveni »bar jednim delom zaista priznavali
vrhovnu vlast vizantijskih careva«. Pretpostavka mu se čini opravdanom
zbog toga što smatra da doseljeni Slaveni »u toku dugog perioda nisu imali
prostranijih i snažnijih političkih organizacija«.11 Ne postavljajući problem
političke organizacije doseljenika od VII. do IX. st. niti teoretski, ostavlja
»njihov razvoj u prvim vekovima po doselenju u punoj tami«, jer mu, kako
reče, nedostaju izvori. Međutim, čini nam se ponešto neobičnim da jedan
autor zna kakvo je u to tamno doba bilo privređivanje (primitivna zemljo-
radnja i stočarstvo), a ipak ne može niti zamisliti kakvi su politički odnosi
prevladavali nad tim gospodarstvom. A što se tiče razvitka društva, Ćirković
misli da su Slaveni nakon doseljenja ostali »na stupnju vojne demokratije
7 Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882, str. 42 (dalje = Poviest Bosne).
8 N. dj., str. 43.
9 N. dj., str. 45.
10 Istorija, str. 37-43.
11 N. dj., str. 37.

na kojem su bili u doba seoba«,12 a imali su župane čiji rodovi i družine su
vjerojatno »jezgra labavih rodovsko-plemenskih formacija«. Ta jezgra se u
toku procesa »koji nam ostaje nepoznat« uzdigla »nad masu slobodnih i
ravnopravnih Slavena« i nametnula »svoju vlast i okolnoj teritoriji«. Opet
jednom preživjeli teoretski pristup problemu društvenog razvitka, samo s
tom razlikom što se mjesto slobodnih pojavljuje »masa slobodnih«, a jezgra
je vjerojatno vladajuća. Ćirkoviću koji želi Bosnu promatrati kao srpsku
zemlju dobro dolazi podatak franačkih anala o bijegu Ljudevita Posavskog
k Srbima, jer spomenuti podatak spaja s onim iz Konstantina Porfirogeneta
i tako dobiva željenu konstrukciju, naime, da je Bosna u IX. i X. st. - srpska.
No, ove nevjeste »projekcije« o srpstvu Bosne vrijede isto toliko koliko
i Šišićevo dokazivanje o hrvatstvu Bosne. Ta Cirković neće voditi računa o
tome da su Srbi na koje misli franački kroničar današnji Srb na poznatom
stoljetnom unskom putu koji ne samo da čini u srednjem vijeku posebnu
hrvatsku župu,13 nego postoji na istome mjestu do danas! Međutim,
nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti
kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do
historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti
o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni
»izleti« susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni
politički položaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno
išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Međutim, Konstantinovi
podaci o dva grada u Bosni ne smiju, a ne »ne moraju«, kako piše Ćirković,
poslužiti »za određivanje teritorijalnog prostranstva prvobitne Bosne«.14
Ćirković bi smio učiniti samo to da pokuša smjestiti bosanske zemlje u
određene geografske okvire, jer su se one u njima izvan svake sumnje i
stvarale. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje
vješta konstrukcija barskoga nadbiskupa - popa Dukljanina koji piše
sredinom XII. st.
Ćirković nas zatim iznenađuje još neobičnijim shvaćanjem političkog
položaja Bosne u X. st. Pozivajući se na podatak cara Konstantina Por-
firogeneta o spomenuta dva bosanska grada »u zemljici Bosni«, on će
napisati da »još sredinom X veka kada se ime Bosne prvi put javilo u istoriji,
u spisu Konstantina Porfirogeneta, ona predstavlja samo deo Srbije«.15
12 N. dj., str. 38
13 O problemu Srba kojima je bježao Ljudevit Posavski vidi N. Klaić, Povijest Hrvata I, str.
211-212, bilj. 16.
14 Istorija, str. 39.
15 N. dj., str. 39.

Misli li Ćirković zaista da je Bosna od 822. do 950. g. bila srpska? Dakako,
ako netko uzima zatim u ruke Ljetopis popa Dukljanina koji također
svjedoči, kako Ćirković misli, »o negdašnjem jedinstvu Bosne i Srbije«, onda
se takvim »dokazivanjem« uistinu može dokazati svašta. Jer se spajaju bez
teškoće tri izvora nastala u razmaku od četiri stoljeća da bi se dokazalo
srpstvo Bosne. Prozirna domišljanja koja bez oklijevanja guše četiristoljet-
ni samostalni politički život Bosne!
Međutim, ako se već uzima Dukljaninova kronika kao podloga za
zaključivanje, onda valja čitaoca upozoriti i na to da autor Kronike Primorje
(od Vinodola do Valone) dijeli na Bijelu i Crvenu Hrvatsku (ili Donju i
Gornju Dalmaciju) s dvije metropole, jednom u Saloni, drugom u Duklji.
Ova druga metropola ima uz ostale sufragane i »Sorbium« i »Bosonium«.16
A ako se dalje uzme u obzir da taj isti kroničar Zagorje dijeli na Bosnu i
Rašku, onda kritičkom historičaru mogu ovi podaci biti novim dokazom da
su i Primorje i Zagorje izmišljeni zbog Budimirove slave. Uostalom, naj-
novija historiografija ubicira Dalmu oko Podgorice, a tzv. duvanjski sabor
povezuje, smatramo također s pravom, s politikom pape Grgura VII na
istočnoj jadranskoj obali.17
No, nemalo iznenađuje daljnja Ćirkovićeva tvrdnja da Bosna u doba kad
se prvi put spominje »predstavlja samo bizantski službeni geografski
pojam, a ne posebnu državnu cjelinu«!18 Dokaz je tobože spisak stranih
vladara koji ne zna za nekog arhonta Bosne! To je, razumije se, zato što je
Bosna tada sastavni dio Časlavove Srbije. Posve razumljivo da Ćirkoviću za
njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi
podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju,
Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavlje po kriteriju X. st. kad su sve te
zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio
da je Bosna od naseljenja Srba srpska, a sigurno je da bi to bio vrlo rado
učinio, onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi
careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila bosanska!
Svakako se nakon svih tih zaključaka pitamo kakve pojmove ima Ćir-
ković o državama i o stvaranju država u Južnih Slavena ako misli da Bošnjani
nisu niti nakon četiri stotine godina bili sposobni da stvore vlastitu
političku organizaciju! Takvi zaključci o »nedržavotvornosti Bosne još u
X. st. su utoliko neobičniji što Ćirković sam titulu bana u Hrvatskoj i Bosni
16 F. Šišić, Letopis popa Dukljanina, SKA, Pos. izd. knj. LXVII, Fil. i filološki spisi knj. 18,
Beograd-Zagreb 1928, str. 305-306 (dalje = Letopis).
17 L. Steindorff.
18 Istorija, str. 39 (potcrtala N. K.).

pripisuje »slavensko-avarskim vezama u vreme seoba«. Ili su to možda, kako
se priča, »ostaci Avara među Južnim Slavenima«!19 Dakle, ako je Bosna bila
banovina još od Avara, zašto je morala čekati tek Časlavovu smrt da se počne
razvijati »kao posebna državna celina pod vlašću bana Bosne? Na to pitanje
bi nam vjerojatno samo Ćirković mogao dati odgovor. Stoga je Ćirkovićev
završetak prikaza prvih četiri stotine godina bosanske povijesti, najblaže
rečeno, neprihvatljiv: Bosna je kao najjača i najsnažnija jezgra svih bosan-
skih zemalja sve do sredine X. st. priznavala tobože vlast »Vizantije, Hrvatske
i Dukljanske države«.20 Tako je Ćirković bez velikog krzmanja četiri stoljeća
bosanskog samostalnog života bez milosti - pokopao!
Takvo pristrano pisanje postaje zaista nerazumljivo imamo li u vidu
činjenicu da je pišući svoju »Istoriju« imao pred sobom raspravu Ante
Babića o istom problemu. Bakić je posve drugačije prišao problemu. Pošto
je dao kratak historiografski uvod »Pitanju formiranja srednjovjekovne
bosanske države«, pokušat će, kako sam priznaje, dati »sliku društveno-
političkog razvitka slovenskih plemena na području kasnije bosanske
države«,21 jer je taj razvitak »rezultirao u formiranju prvobitne bosanske
države«.22 On će također razmatrati pitanje »u kojem je obliku državne
organizacije Bosna ušla u političke odnose s Ugarskom«. Polazna Babićeva
točka - o kojoj Ćirković nije htio povesti računa - jest »prost i očigledni
fakt da pet stoljeća života slavenskih plemena u ovoj zemlji nije moglo da
ne ostavi nikakvog traga u njihovom društveno- -političkom razvitku«.23
Babić će zato pokušati »da u oskudnim izvorima koji se odnose na ovaj
period bosanske istorije pronađe one elemente koji će utvrditi da je Bosna,
tridesetih godina XII. stoljeća, ušla u međunarodne odnose s Ugarskom
kao već formirana država sa određenim državnim teritorijem, sa relativno
utvrđenom državnom vlašću i sa dovoljno jasnim konturama društvene
diferencijacije«.
Pa ipak, velika je šteta da niti Babić nije prišao tom problemu formiranja
države teoretski, već se oslanjao na iste izvore kao i njegovi predšasnici i
ostao u okvirima shvaćanja tadašnje historiografije o društvenom uređenju
u Južnih Slavena nakon naseljenja. Stoga mu se čini opravdanim zaključak
da Bošnjani u IX. st. više ne žive »u čisto rodovsko-plemenskim krvnim
zajednicama, iako rodovske veze nisu prekinute«, već su to teritorijalne
19 N. dj., str. 40.
20 N. dj., str. 41.
21 Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972, str. 49.
22 N. dj., str. 53.
23 N. dj., str. 53.

oblasti (civitas) pod vlašću starješina (dux, princeps, arhont, župan).24 Zato
je na području kasnijeg bosanskog teritorija (bez Zahumlja i Trebinja) bilo
»više takvih oblasti, svaka sa svojim starješinom«. Konstantinovi podaci
prema Babicu svjedoče da je Bosna u X. st. »jedina od oblasti ovog
područja« koja je »spomenuta kao posebna zemlja u tadanjoj Srbiji«.25
Dukljaninovi podaci prema istom autoru daju sliku Bosne kao »ustaljenog
i organizovanog teritorija nad kojim je vršena jedna određena vlast -
utvrđuju, dakle, ove bitne atribute državne organizacije«.26 U to se vrijeme
»političko-geografsko ime Bosne prenijelo... na susjedne župe« tako da je
njezina granica bila na »istok do Drine i na jugozapad do jadransko-
-dunavskog razvoda«.
Pozivajući se zatim na Kinama Babić tvrdi da je Bosna u XII. st. »posebna
teritorijalno-politička cjelina«, ali se ipak iz tog izvora ne može utvrditi i to
otkad traje takvo stanje,27 pa se Babić vraća na Dukljaninove podatke, koji
mu, naravno, ne mogu poslužiti za ono što on traži. Zato se teško složiti s
tvrdnjom da je Bosna tek od kraja XI. st. »jedan teritorijalno-politički
organizam«, da je »za čitavo to vrijeme imala relativno organizovanu vlast
i nosioca vlasti koji se naziva banom sa izvjesnim vladarskim obilježjima«,
te da je tek od Časlava treba staviti u isti red s Hrvatskom i Haškom.28
Proces nastajanja državne organizacije zamišlja Babić ovako: u IX. st.
izdvajaju se starješine iz plemena,29 ali nema još države, jer »još ne postoji
jedan od bitnih uslova za to, naime, jedinstvo teritorija«.30 Do toga dolazi
tek u X. st., ali Konstantinovi podaci znače »završetak prve faze u formiranju
prvobitne bosanske države«.31 U XI. st. državna je vlast jača, oslanja se na
»novu društvenu klasu rodovskog plemstva«. Ban se, bez obzira na porijek-
lo, pojavljuje tek sada »kao nosilac organizovane vlasti na određenom i
relativno omeđenom teritoriju i kao predstavnik te vlasti u spoljnopoli-
tičkim odnosima Bosne«. Ban je povremeno vazal susjednih vladara, ali to
ipak nije značilo »podanički položaj zemlje«. Na kraju svojih razmatranja
Babić daje ovakav zaključak: »Proces formiranja srednjovjekovne bosanske
države započeo je, paralelno s raspadanjem rodovske organizacije i cijepa-

24 N. dj. , str. 60.
25 N. dj. , str. 61.
26 N. dj. , str. 63.
27 N. dj.; , str. 65.
28 N. dj.: str, 75-76.
29 N. dj., str. 76.
30 N. dj., str. 77.
31 N. dj., str. 78.

njem društva u klase, već u prvim stoljećima poslije doseljenja Slovena u
ove krajeve«. Stoga Bosna ulazi u »državno-pravne odnose s Ugarskom« ne
»kao skup plemena, nego kao gotova država s duboko ukorijenjenom
tradicijom«.32
Da bi čitalac mogao vidjeti kako je Babićev spomenuti prilog bio, s
obzirom na tadašnja shvaćanja, velik napredak, navest ćemo ono što je
1953. u »Historiji naroda Jugoslavije«33 napisao o Bosni Mihajlo Dinić.
Prije svega, iznenađuje nas što Bosna, vjerojatno po dogovoru svih
sudionika u radu na »Historiji«, uopće nije dobila za ovo najstarije razdoblje
svoje posebno mjesto! A valja uzeti u obzir da je riječ o udžbeniku kojim se
još danas na žalost služe tisuće Jugoslavena! Neoprostivo je, smatram, da
se Bosna predstavlja u sklopu »Srpskih zemalja u ranofeudalno doba« (do
XII. st.), gdje je u poglavlju I (Srpske zemlje do kraja X. stoljeća)34 jedno-
stavno uklopljen i njezin razvitak. Dakako, franački anali svjedoče da Srbi
drže »veliki dio Dalmacije, tj. stare rimske provincije istog imena« kao i to
da tada postoji tobože »srpski plemenski savez« iz kojega se tobože Bosna
izdvojila na početku XII. st.35
Ovakva shvaćanja o najstarijoj povijesti Bosne pogubna su upravo zbog
toga što jugoslavenska javnost danas još nema novih udžbenika u kojima
bi se prikazivala bosanska prošlost ne samo objektivnije, nego, što je još
važnije, modernije. Ta odavno smo preboljeli bajke o plemenskom i rodov-
skom uređenju, bajke koje su dopuštale Slovencima, Hrvatima i Srbima da
i u ranom srednjem vijeku prikriju čitav jugoslavenski prostor i tako brišu
sve one »oblasti« koje tobože nisu od doseljenja imale vlastiti politički
razvitak.
Tako će čitalac jasno vidjeti da se historiografija već više od trideset
godina trudi održati isti »kalup« o najstarijoj povijesti Bosne i ništa je ne
smeta da je taj kalup načinila na osnovi svega dva više nego sumnjiva
podatka. Ta nitko se od historičara koji su tvrdili da su Srbi prema franačkim
analima u Bosni, nije potrudio da jednim jedinim podatkom dokaže da je
to zaista točno mišljenje.
Zanima nas, razumije se, kako su na taj problem nastajanja srednjo-
vjekovne bosanske države gledali pravni historičari. Nisu li oni možda
načinili neki napor da Bosnu toga razdoblja izvuku iz anonimnosti i
32 N. dj., str. 79-80.
33 Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953.
34 N. dj., str. 245-254.
35 N. dj., str. 245-246.

priznaju joj bar neki samostalni politički razvitak, s obzirom na to da je
postanak države u krajnjoj liniji ipak pravni problem. Međutim, mnogo
nade u to da će drugačije razmatrati postanak bosanske države nije bilo, jer
se odmah nakon Oslobođenja moglo razabrati da je problem nastajanja
države u historičara i pravnika bio, na žalost, jednako postavljen. Historičari
su ga preuzimali od pravnika, ali i obrnuto.
Preda mnom je prvi udžbenik »Istorija države i prava naroda FNRJ« iz
1948. g. od Dragoslava Jankovića u kojem on, među ostalim, obrađuje
»Predfeudalne države jugoslavenskih naroda«. Čini mi se potrebnim
posebno istaći da je djelo podijeljeno u pet glava i to upravo onako kako
Janković tada dijeli jugoslavenske narode u pet predfeudalnih država! To
su: Hrvatska, Raška i Duklja, Makedonija, Slovenija, te Bosna i Zahumlje.
Početak pete glave je, s obzirom na sve ono što Janković piše o Bosni,
neobično zanimljiv. »Preddržavno, plemensko uređenje u Bosni i Zahumlju
(Hercegovini) održalo se duže no u ostalim južnoslovenskim zemljama. U
X veku kada su već oformljene ili se oformljuju prve hrvatske i srpske
države, Bosna se pominje prvi put u istoriji, kao jedna mala oblast oko
doline gornje Bosne. Pominje je prvi car Konstantin Porfirogenet u spisu
De administrando imperio pod nazivom Bosona (u drugim kasnijim spo-
menicima ona se naziva i Bosonium, Bessena, Bothna, Bissena, Bosna).
Njena istorija od X do XII veka je istorija jedne oblasti, banovine, koja
je stajala u tešnjoj političkoj vezi kad sa hrvatskom, kad sa srpskom
predfeudalnom državnom, a od XII stoleća pa za dugo njena se politička
istorija odvijala u stalnoj borbi protiv osvajačkih težnji Ugarske i papske
kurije«.36 Prateći dalje njezin politički razvitak Janković izlaže kako je Bosna
u X. st. »deo Raške«, a zatim je zajedno s ostalim državama došla pod vlast
Bizanta da bi »posle smrti cara Vasilija ušla u sastav Dukljanske kneževine«.
Nije teško razabrati da Janković 1948. g. još ništa ne zna o podatku o
Srbima u franačkim analima, a neće također ništa znati o vlasti hrvatskih
vladara nad Bosnom, premda u uvodu govori o »tešnjoj političkoj hrvatskoj
vezi«.
Za nas je važno da tada Janković vidi i sličnu »srednjovekovnu sudbinu
Huma ili Zahumlja«! »Krajem X veka polovina Zahumlja beše sjedinjena s
Hrvatskom, ali po obrazovanju srpske države pređe Zahumlje Srbiji, u kojoj
je održavalo izvesnu samostalnost i autonomiju«.37 Zatim nastavlja: »U X
36 N. dj., str. 107.
37 N. dj., str. 107.

veku behu u Bosni župe Usora, Banjica Vrbanja i Zemunička«.38 Zatim
priznaje da se »imena pojedinih starih domaćih župana nisu održala«, ali
»da su bosanskim plemenima pre X veka stajali na čelu kao i u ostalim
južnoslovenskim i drugim narodima starešine - vojskovođe, knezovi, vidi
se, između ostalog, i po tome što su i u Bosni i Hercegovini očuvane na više
mesta kamene stolice slične onoj slovenačkoj na Gosposvetskom polju, sa
kojih su vojvode rukovodile narodnim skupštinama i delile pravdu; u
Hercegovini na pr. kod Blagaja, Stoca, Gacka i na Neretvici«. Za Kulina se,
kako dalje izlaže, raspada rodovsko-plemensko uređenje i formira se »kla-
sno feudalno društvo«, ali Bosna je za Kulina »prostrana i napredna bano-
vina« koja »brzo korača putem raspadanja rodovsko-plemenskog uređenja
i formiranja klasnog društva«.
Prema tome, nepomućeni razvitak jedne samostalne političke cjeline
koju Janković doduše neće nazvati državom, ali se jasno osjeća da to ne čini
zato što u njoj ne nalazi kraljeve ili knezove. Ali, karakteristično je za
tadašnje Jankovićevo izlaganje da hrvatski i srpski susjed koji je »već
oformio svoju državu« ne smeta ništa toj oblasti i ona se nesmetano dalje
društveno i politički razvija tako da je ostala u tom najstarijem razdoblju -
bosanska Bosna!
Međutim, uzimam u ruke treće izdanje istoga udžbenika i kakva li
iznenađenja! Glava peta iz prvoga izdanja (Bosna i Zahumlje) jednostav-
no nestaje! Sada peta glava nosi naslov: Opšte crte u socijalno-
ekonomskom i političkom uređenju ranofeudalnih država jugoslovenskih
naroda.39 Ali, još je neobičnije da su naslovi ostalih poglavlja ostali
nepromijenjeni, premda je Bosna sa Zahumljem nestala iz programa. Zato
u drugoj glavi (Raška i Duklja) izlaganje počinje ovako: »Ona slovenska
plemena od kojih je kasnije formiran srpski narod, zauzela su bila prilikom
naseljavanja centralni i severozapadni deo Balkanskog Poluostrva, i to
krajeve oko Lima i gornje Drine, zajedno sa slivovima Pive i Tare, dolinu
Ibra i gornji tok Morave, zatim područje Soli (Tuzla) i oko gornjeg toka
Bosne«.40 Sad će se Janković bez oklijevanja služiti Konstantinom Por-
firogenetom da za njim ponovi kako su »srpskog porekla« i Zahumljani,
Trebinje s Konavljem i Paganija.41 »Isto tako«, dakle isto kao i nabrojene
38 N. dj., str. 108.
39 N. dj.,str. 107-114.
40 N. dj., str. 83.
41 N. dj., str. 83.

»srpske zemlje«, Konstantin spominje Duklju, ali Janković neće svoga
čitaoca upozoriti da car nikad nije i Duklju ubrajao među tzv. srpske zemlje.
Pa ipak, onih pravih »Soraba« iz franačkih anala još uvijek nema u
Jankovićevu tekstu. Da čitalac uostalom ne bi bio u nedoumici koje su sve
srpske zemlje u X. st., Janković uzima primjere za društveno uređenje i iz
Duklje i Zahumlja.42 Uzalud tražimo bar neke podatke o bosanskim bano-
vima, a kako nema ni Dukljaninove »Surbije«, zaista se moramo pitati po
kojem je kriteriju Janković 1952. g. nabrojene zemlje svrstao među srpske
pokrajine.
Tako je D. Janković iz izdanja u izdanje napredovao, pa ćemo u petom
izdanju 1960. g. naći ponovljene tvrdnje o naseljavanju srpskih plemena,
ali i ovdje ne zna kako bi protumačio vezu između »ovih oblasti naseljenih
u to vreme Srbima«,43 pa u posljednji trenutak doznaje za Srbe iz franačkih
anala, podatak koji mu služi kao dokaz da je tada tobože postojao srpski
plemenski savez. Ništa ga ne smeta što je i on posudio te Srbe na Uni od
Hrvata. Budući da je ovo izdanje nešto skraćeno, o Bosni tražimo u njemu
uzalud bar neku bilješku.
Iako je, kako smo se mogli uvjeriti, od prve Jankovićeve historije države
i prava proteklo gotovo četrdeset godina, u najnovijoj »Državnopravnoj
istoriji Jugoslavije«44 ponovno uzalud tražimo bar neku bilješku o Bosni,
iako je raspored i obrada ranofeudalnih država nešto izmijenjen. Pojavljuje
se, naime, uz one koje su i dosad bile predmet izučavanja, makedonska
država - Samuilovo carstvo. Tek će u idućem poglavlju, kad izlaže svoje
mišljenje o tome što je ranofeudalna država, u zagradama reći da Bosna
početkom X. st. »nije država, nego geografski pojam, deo teritorije tadašnje
Srbije«, samo dio Srbije,45 da bi se od sredine spomenutog stoljeća počela
razvijati kao posebna državna cjelina, ali o njoj ima tako malo podataka pa
se ne može ništa sigurnije zaključivati o njenom karakteru i obliku.
Međutim, novost je u ovom izdanju udžbenika Jankovićev pokušaj da
definira pojam ranofeudalne države. »Takav oblik države koji nije čisto
feudalnog tipa (mada stvarno, u osnovi, pripada tom tipu države), već koji
je prelazan (prelazan ka tipičnoj, razvijenoj feudalnoj državi) nazivamo
ranofeudalnom državom«.46 Priznajem da mi ova »klasifikacija« nikako nije
42 N. dj., str. 86-87
43 N. dj., str. 91.
44 Beograd, 1984.
45 N. dj., str. 57.
46 N. dj.

jasna. Ne znam naime što to znači prelazan tip i iz čega se prelazilo? Zato,
kad bismo i razumjeli ovu definiciju, našli bismo joj velike nedostatke.
Osnovni je taj što nema kriterija! Ako se želi državno-pravne odnose
definirati društveno-ekonomskim razvitkom koji se, razumljivo, kao
proces ne može ograničiti nikakvim datumom niti izvornim podatkom,
onda se zaista dobiva tekuće, višestoljetno državnopravno uređenje koje
autor svojevoljno završava i počinje jer nema nepristranog mjerila pri
takvom svom radu. Zato i Janković pokazuje najveću nemoć pri pokušaju
da toj neobičnoj državi odredi početak, pa »širokopotezno« kroji sudbinu
južnoslavenskih država. Budući da su slučajni pismeni podaci izvora jedini
kriterij koji je tako prilično neumjesno nakalemljen na društvo i gospo-
darstvo, to su njegove »ranofeudalne« države na prilično labavim nogama.
Jer da se kojim slučajem za nesretnu Bosnu nađe neki dosad skriveni
podatak iz VII. st., bez problema bi otpalo Jankovićevo datiranje početka
bosanske države u X. st.
No, čini nam se da je još veća neprilika pri takvom poimanju države ta
što autori misle da su ranofeudalni i ranosrednjovjekovni istovjetni poj-
movi, pa tako kvalitetom odnosa nastoje odrediti i vremensko razdoblje,
ne sluteći da »prelazno doba na feudalizam« nije proces koji se javlja samo
u ranom srednjem vijeku, nego se u nekim sredinama može odvijati i
danas.47 Prema tome, nije riječ o ranofeudalnim, već o ranosrednjovjekov-
nim državama u Južnih Slavena!
Međutim, kod Jankovića i sličnih pravnih teorija o postanku spome-
nutih država osjeća se kao najteži nedostatak to što kriterij za prepo-
znavanje tih svojih država neće uzeti iz političkog života, iako je on jedino
mjerilo za utvrđivanje postanka javne vlasti. Ta da su se pravnici htjeli pitati
kad se u Južnih Slavena javlja javna vlast, ne bi učinili toliko nepravde
upravo onim zemljama kao što je Bosna za koje su pismeni podaci - njihov,
ponavljam, jedini kriterij! - izvanredno rijetki. A u prilog tvrdnji da jedino
47 Ranosrednjovjekovne države su karakteristične po određenom tipu gospodarstva i
društva koji su dakako uvjetovali i određeni tip državne vlasti. Budući da je to doba
naturalne privrede u kojoj prevladava i naturalna odnosno radna renta, to se i društvo
sastoji od »gospodara« i njihovih neslobodnih seljaka, ali samo ondje gdje je bilo uvjeta
da se razvije -pridvorno gospodarstvo! Ako seljak nema razloga prodati, a vlastelin
kupovati seljačku zemlju (a to je slučaj u Dinaridima ili na jadranskoj obali) gdje nema
povoljnih uvjeta za zemljoradnju nego samo za stočarstvo odnosno vinogradarstvo i
maslinarstvo, u takvim krajevima prevladava slobodno seljaštvo. Zato je u srednjo-
vjekovnoj Hrvatskoj prijelaz iz radne i naturalne rente u novčani oblik vrlo polagan, a
na obali gdje je proizvod vinogradarstva i maslinarstva odlična roba za tržište, nije
došlo uopće do danas do prijelaza na novčani oblik rente. Izuzeci su, posve razumljivo,
ondje gdje su, kao na trgovačkim putovima, uvjeti za prodaju proizvoda povoljniji.

organizacija javne vlasti može biti »znak prepoznavanja« za politički
individualitet neke zemlje govori neprijeporna činjenica da u ranom
srednjem vijeku Balkana i Podunavlja, kao uostalom u historijskom razvit-
ku uopće, ne postoje politički prazni prostori! Svako selo zna kojoj državi
pripada, a pašnjaci i šume su također vrlo pomno podijeljeni. Drugim
riječima, trebali bi pravni historičari koji su poput Jankovića posudili za
sebe neupotrebive kriterije iz društvenog i ekonomskog života voditi raču-
na u prvom redu o političkom razvitku Južnih Slavena i tražiti trenutke
kad se počela organizirati kod njih javna vlast. Da tako čine, ne bi se moglo
dogoditi da daju prednost Slovencima, Hrvatima, Srbima i Makedoncima,
a da zapostave Bosnu u kojoj je, po svemu izgleda, stvorena politička vlast
prije hrvatske ili srpske!
Čini nam se dosta karakterističnim da u isto vrijeme s Jankovićevom
»Državnopravnom istorijom« izlaze u Ljubljani iz pera Sergija Vilfana
skripta »Poglavlja iz pravne zgodovine«48 u kojima se također izlaže prob-
lem »Plemenske družbe in začetka držav pri Južnih Slovanih«.49 Valja prije
svega reći da Vilfan, kao naš najbolji pravni historičar, zahvaća problem
mnogo šire od ostalih. Ali, i kod njega je avarsko-slavenski odnos zapravo
etnički, a ne politički problemi Naime, ako netko zamišlja dvjestogodišnju
vlast Avara na Balkanu i u Panoniji kao tobože uspješno poslavenjivanje
Avara (Avar je tobože »le še Slovan z avarskim načinom življenja«),50 onda
je jasno da se politička uloga Avara briše zato da bi se dobila »državotvor-
nost« Slavena. To je, posebno u slovenskoj historiografiji, bijeg u drugu
krajnost pred Hauptmannovom teorijom o gospodarskom, socijalnom i
političkom dualizmu, odnosno potpuno odbacivanje »teorije nasilja« u
stvaranju slavenskih država. Sasvim je shvatljivo da su zbog toga Avari,
izvanredan nomadski, dakle i »državotvorni element«, morali nestati. Jer
karantanski su Slaveni na prijelazu u VIII. st. stvorili svoju kneževinu koje
je bila »prehodni oblik od vojaške demokracije v fevdalno državo«.51 Kako
je i Vilfanu kriterij za vlastitu državu vlastiti knez, to su i Hrvati (premda
djelomično ovisni o Francima) dobili svoju prvu državu tek u IX. st. Vilfan
se za dokaz o prvoj slovenskoj državi poziva na podatak iz Conversio
Bagoariorum et Carantanorum o Borutu, Gorazdu i Hotimiru i kaže: »Pri
tem je za pravno zgodovino posebno dragoceno, da so po besedah Kon-
verzije Slovani po Borutovi smrti prosili Franke, naj jim pošljejo Gorazda
48 Ljubljana 1985.
49 N. dj., str. 41. i d.
50 N. dj., str. 49.
51 N. dj., str. 51.

ki je bil tedaj kot talec na Bavarskem in ki so ga potem 'napravili na vojvodo'
(eum ducem fecerunt)«. Kasnije je, nastavlja Vilfan, i »njegovemu nasled-
niku ljudstvo podelilo vojvodstvo (populi ducatum ili dederunt)«.52
Slažem se s Vilfanom da su ovi podaci Conversio neobično dragocjeni,
rekla bih za sve Južne Slavene, ali tek tada kad se spomenuti odlomak iz
izvora citira u cijelosti. Naime, Vilfan je iz gornje rečenice ispustio naj-
važnije podatke: prvo, to da izvor ističe kako je Gorazd već u Bavarskoj bio
pokršten i drugo, izvor ga zove - Cacatius! Ta, za slavensko-avarske odnose
presudna rečenica u cijelosti glasi: »Mortuo autem Boruth, per iussionem
Francorum Bagoarii Cacatium iam christianum factum, petentibus eisdem
Sclavis remiserunt, et illi eum ducem fecerunt«.53 Ili u Vita saicti Virgilii:
»Mortuo autem Boruth, iussu Francorum Bawari Karastum christianum
factum, petentibus eisdem Sclavis remiserunt, et illi eum ducem fece-
runt«.54
Teško bismo našli rječitiji dokaz o franačkom odnosu prema avarskom
kakanu koji je morao poći u bavarsko zarobljeništvo, gdje se pokrstio i
Slaveni su ga od Bavaraca isprosili te se vratio da im bude vojvoda!
Prekrasna »transformacija«: poganski kakan postaje kršćanski vojvoda!
Ali, Slaveni su njega tražili zato što su i prije svojekakane sami postavljali!
Kako se prema tome smije i može ovim podatkom opravdavati postanak
slovenske države?
Spoji li se ovaj neobično dragocjen podatak Conversio s najnovijim
rezultatima filologa, o kojima ćemo kasnije govoriti, još jednom se potvr-
đuje kako je bila preuranjena bajka o slovenskim narodnim knezovima koji
su tobože niknuli iz domaće kneževske porodice. Jer vladaoci Karantanaca
do tog vremena nisu bili domaći vojvode, nego avarski kakani koje je birala
njihova, također avarska družina = kasezi = kosezi! Tako nestaju razlozi
da i dalje tvrdimo kako je postojala slovenska vojvodina kao ustanova i prije
dolaska Franaka. Stoga je po mom uvjerenju trebalo i u slovenskoj pravnoj
povijesti upozoravati na ove nezaobilazne avarske elemente u tobožnjem
rađanju prve domaće države. Uzme li se također u obzir da se u tom istom
području mogu vrlo lako utvrditi tragovi i ostalih avarskih činovnika (prije
svega župana i bana), onda je slovenski primjer samo jedan od mnogih o
tome kako se avarska politička organizacija - koja je nužno stvarana
odmah nakon avarsko-slavenskog doseljenja u Panoniju i na Balkan - na
52 N. dj., str. 52.
53 F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana 1902, str. 265.
54 N. dj., str. 265.

rubu kaganata pretapala u novu političku organizaciju koja je mjesto
poganskog dobila kršćanski sadržaj i s njim sve one odlike koje kršćanstvo
tada nosi sa sobom. Ali, alpski Slaveni su od svoga dolaska u Alpe živjeli u
avarskoj državi i imali avarske »državne« činovnike. Treba zaista vjerovati
filolozima kad tvrde da imena prvih poznatih slovenskih knezova nisu
slavenska. Zato smatram da je Gorazda i Hotimira bilo po čitavoj Avariji,
pa naravno i u Bosni, koja je do kraja XIV. st. nazivala svoga vladara onako
kako su Bošnjani i Usorani imenovali svoje banove koje su postavljali kao
zapovjednike Slavenima u Bosni.
Tek ako u tom svjetlu gledamo na problem stvaranja karantanske države
- a svako drugo gledanje je nehistorijsko - onda nam je jasno koliko je
historiografija griješila kad o političkoj avarskoj organizaciji nije htjela niti
razmišljati, iako je odavno imala rječite dokaze o tome da je srednjovjekov-
na Bosna kolijevka dvaju banata! No, njezine župane i banove nisu
smjenjivali ni zapadni ni istočni carevi!
Čini nam se da su najnovija historiografija i filologija u mnogim
pitanjima tzv. tamnih stoljeća (VII. i VIII. st.) toliko napredovale da će taj
napredak omogućiti u krajnjoj liniji da drugačije promatramo i bosansku
prošlost toga razdoblja.
Prvu i najvažniju promjenu donosi premještavanje dolaska Hrvata na
svršetak VIII. i početak IX. st. Prihvatimo li Margetićevu teoriju55 - a nema
nikakva razloga da to ne učinimo - onda same od sebe otpadaju neke
uvriježene i duboko ukorijenjene teorije koje su se dosad oslanjale na
teoriju o dolasku Hrvata u VII. st. Prije svega, sasvim drugačije smijemo
zamišljati Hrvate koji nisu došli niti su mogli doći iz Velike ili Bijele Hrvatske
(Mala Poljska), nego iz Karantanije.56 Pisac 30. poglavlja u djelu »De
administrando imperio« naime tvrdi da su Hrvati i nakon dolaska pri-
znavali franačku vlast kao i u svojoj domovini, pa jedina zemlja u kojoj je
zaista bilo Hrvata, a priznavala je franačku vlast, može biti Karantanija.
Zatim, hrvatski su vođe u doba dolaska bili bez sumnje pokršteni tako da
je do »narodnog« pokrštenja došlo tek za Branimira kad je sretno završena
borba s Francima.57 Budući da su Hrvati dolazili zajedno s franačkim
vojskovođama u doba rata s Avarima ili nešto kasnije, Franci su im očito
55 Vidi L. Margetić, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. zavoda
JAZU 8, 1977, str. 5-100.
56 Vidi N. Klaić, O problemima stare domovine, dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata,
Zgod. časopis 38, Ljubljana 1984, str. 253-270.
57 Proces doseljavanja Slavena na zapadni Balkan i u istočne Alpe, ANUB i H. Pos. izd. XII,
Centar za balk. ispitivanja knj. 4, Sarajevo 1969, str. 50-51.

dopustili da se u Dalmaciji prošire prvenstveno na onom području koje je
ranije pripadalo Avarima.
Tako smo, uklonivši Hrvate iz VII. i VIII. st., dobili mnogo »čistije«
političke odnose na Balkanu u »tamnim stoljećima«. Prije svega, otpada
potreba da u VII. st. nasilno guramo hrvatsku ili srpsku seobu, tako da nam
ostaje mogućnost da i na proces naseljavanja Slavena gledamo drugačije
nego dosad. Naime, ne moramo se više pitati kakav je odnos između
Avaro-Slavena i Hrvata ili Srba, nego kakav su Slaveni u avarsko-slavenskoj
zajednici imali položaj i kako se razvijao avarsko-slavenski odnos do kraja
VIII. st. kad je u franačko-avarskim ratovima nestao avarski kaganat.
Ne ponavljajući što je u jugoslavenskoj historiografiji pisano o toj
avarsko-slavenskoj seobi, zadržat ćemo se samo na onom dijelu Grafen-
auerove rasprave58 koji se bavi doseljenjem Slavena u Bosnu. Grafenauer
priznaje da u Bosni u VI. i VII. st. raspolaže samo s tri izvorna podatka! To
je najprije vijest iz 567. g. o prodoru Kutrigura iz Sirmija u Dalmaciju, a
zatim još jedna vijest, također o avarskom prodoru 597. g. Avari prodiru u
»područje takozvanih Vonka, gdje su osvojili grad i srušili 40 utvrda«.
Grafenauer se ne slaže s J. Kovačevićem koji, kako on misli, samo pokušava
»Vonke« identificirati »kao Baloie, jugoistočno od današnje Banjaluke« i
zaključuje: »Konačno možemo jedino da pretpostavimo da je i ovo
područje palo u avarske ruke prilikom velikog prodora Avara, koji smo
ranije datirali između 605-615, ili još točnije Bosna je zahvaćena avaro-
-slovenskim talasom najkasnije pre 614, kada preko ovoga prostora pored
Klisa dolaze napadači do Salone«.59
Ostavljajući za sada pitanje koje su utvrde na putu prema Saloni Avari
mogli srušiti - jer je i Grafenauer priznao da o avarskoj Bosni ništa ne
znamo - ipak je to avarsko osvajanje bosanskih zemalja nova polazna točka
za otvaranje problema o dvjestagodišnjoj avarskoj vlasti nad bosanskim
zemljama.
Govorim namjerno o otvaranju ili postavljanju problema, a ne o raspra-
vi zato što osim rijetkih izuzetaka, pretežno među arheolozima, o avarskoj
se vlasti na južnoslavenskom području uopće ne razmišlja. Pođemo li sa
stajališta da je »slavenska bezimena masa« ispunjavala pod vrhovnom
avarskom vlašću vjerojatno postepeno i prostor ranosrednjovjekovne Bo-
sne, - onda dobivamo i odgovor na pitanje zašto na bosanskom području
nema ni jednog plemenskog imena. Od Save do Jadrana! Ne preostaje nam
58 N. dj., str. 264 i d.
59 N. dj., str. 51.

drugo nego zaključiti da su se Slaveni na tom području počeli teritorijalno
organizirati po većim ili manjim geografskim cjelinama, a nesumnjivo su
u tom procesu teritorijalizacije poštivali i neke historijske okvire.
Međutim, neobično je važno ustanoviti što je toj zajednici Avara i
Slavena koja se protezala od Alpa i Dunava do Jadrana dao Avar, a što Slaven.
Ne želeći na ovom mjestu potanko ulaziti u prik
22.07.2008.

Pobuna u Villefranchu knjiga tekstualni sken

U zoru, 17. septembra 1943., stanovnike VUlefranche-de-Rouerguea probudili su pucnji, iza kojih su uslijedili pusko-mitraljeski rafali iz raznih dijelova grada. Nekoliko prozora se otvara, tek se razdanjuje, prozorska krila se bojazljivo odskrinjuju, poneki znatizeljnici se na brzinu oblace i izlaze na ulicu. Sta se to dogada? Opet vjezbe iz gadanja? Jutarnji manevri? Tu i tamo ljudi prilaze jedni drugima, raspituju se. Ne, cini se da, ovaj put, pucnjava dolazi iz starog grada. Nesto neobicno se dogada1.

 Ubrzo se saznalo. Dole, pored Modernog hotela, je gu-zva, ne idite tamo. Ponovo se cuje pucnjava. A onda jedan ratal. Dva. Ljudi se sklanjaju pod nastresnice, drhte iza prozora. I u Muskom koledzu je gadno. Izgleda da su SS-oficiri ubijeni. Ko ih je ubio? Nisu Francuzi, ne. Njihovi vlastiti vojnici. Pobuna. Hrvati, razumijete li? Hrvati? Da, razu-mjeli su. Siroti momci.

 Medu stanovnicima Villefranchea lako se saznaju novosti, glasine su brze od metaka. Vec ima mrtvih, koliko, ne bih vam znao tacno reci koliko, ali ima ih mnogo. Previse. Pro-sao sam pored mosta, tamo je panika. Vojnici tree ostavlja-juci na putu sve, torbe i rucna kolica, sve da bi lakse bjezaH. I na Guiraudetu, takoder. Morao sam se baciti na zemlju da bih izbjegao metke. Tek kasnije sam mogao pobjedi. Vidio

 

 

                  FRANCUSKO GLEDISTE

 
sam pored sebe jednog covjeka koji je bio tako isprepadan da je otvorio ki§obran da se zastiti. Iako je sviju strah, ipak su se nasmijali. A onda se razdvajaju i malo udaljavaju ne bi li saznali nesto vise .

 Ipak, u Villefrancheu, trgovci su podigli zeljezne role-te, izlozili robu. Mudre domaclce zurile su pustim ulicama da obave kupovinu, bojeci se da moze doci do nestasica3. A djeca, koja su bila jos na raspustu, koristila su nepaznju roditelja da bi smugnula na ulicu i posmatrala, skrivena iza stabala i fontana, te odrasle koji se igraju rata "za ozbiljno".

 Od ducana do dudana, izmjenjuju se posljednje novosti. Da, stvarno su to Hrvati. Oni su se pobunili i oni su pobili svoje oficire, cetiri ili pet, ne zna se tacan broj. Izgleda da se to dogodilo jutros u Modernom hotelu, gdje su bili smje-steni, i da je samo jedan uspio da im pobjegne, Schweiger. Poznate li ga? Da, doktor, znam. A zar on nije na strani pobunjenika? U svakom slucaju, izgleda da je skocio kroz prozor svoje sobe, u Modernom hotelu. Cak se pri£a — i ton pri£e postaje povjerljiviji - da se spasio zahvaljujuci jed-nom ljubavnom sastanku... Ljubavnom sastanku? S kim? Naravno, s jednom nasom zenom. A onda nastaje sutnja, nijedno ime nije izgovoreno, ali, po§to je glasina krenula, sumnje lebde u zraku. Sigurno, ako su se pobunili to je zato jer su se bojali odlaska na Istocni front, vec sinoc se pricalo da se blizi njihov odlazak. A i dobili su oruzje. Pa.. .Glas je tisi, sapce se, izmjenjuju se znacajni pogledi. Obzirom na to kako su s njima postupali, nije ni cudo. I ja bih, da sam na njihovom mjestu...

            * *    *

 Vec sedmicama stanovnici Villefranchea su svjedoci su-rovog ponasanja prema tek pridoslim mladim regrutima,

 

 

                                            KRVAVI DAN
                                            
                                            
                                            
                                            
                                            

koji su trpjeli obuku na ulicama njihovog grada. "Trpjeli", da, nema druge rijeci.

  Sve je pocelo pocetkom augusta, ta£no 5. augusta, kada su jedan pukovniki jedan SS-porucnik dosli da obidu gradske skole4. Pratio ih je gradonacelnik, Louis Fontages. Njega je, tri dana ranije, telefonom obavijestio kapetan Aberg, iz Komandature u Rodezu, i zatrazio od njega da organizira smjestaj za 1.000 do 1.500 vojnika sa oficirskim kadrom od dvadeset do dvadeset pet oficira i podoficira, koji ce imati svoje kasarne u gradu. 1,5. augusta, dva oficira su dosla, kao izvidnica.

 Sve su obisli: gradski Muski koledz, Zavod Jean d'Arc, Zavod Saint-Joseph, Visu djevojacku §kolu, Skolu Jean-Pendaries, Musku javnu skolu. Na stanici, dan ranije, iz Millaua je stiglo osam Wermachtovih kamiona sa lezaje-vima i sada jos jedan vagon materijala. Tako je preko nodi, za stanovnike Villefranchea, okupacija postala stvarnost. Mada su sve njemacke trupe, od novembra 1942. presle de-markacionu Uniju, mada su se cesto premjestale duz D 111, ipak su njihovi najblizi garnizoni bili u Rodezu i Albiu. A kroz Villefranche su, dosada, Nijemci samo prolazili5.

 Sada dolaze. Ovdje su. I 6. augusta, materijal, koji je sti-gao na stanicu (kreveti, ormari), je istovarila grupa od tri njemacka vojnika i cetrnaest francuskih civila, kojima je naredivao prvi porucnik intendanture, uz koga je bio jedan prevodilac iz Lorraine. Materijal je privremeno smjesten u Palace, u salu starog kina, dok ne bude rasporeden po zgra-dama u kojima ce stanovati vojnici. Prve jedinice su stigle 11. augusta i smjestile se u Koledz. To je pionirski bataljon. Sutradan, 50 Hrvata je vec smjesteno u Koledzu. Hrvati ili Kozaci? U pocetku, niko nije bio siguran: u ovim krajevima se pricalo da strani pukovi, koji su dolazili sa Istoka, ovdje moraju biti u zelenoj uniformi i obucavani u Francuskoj, a Kozake su Francuzi zamisljali kao nekadasnje Barbare i

 

 

            FRANCUSKO GLEDISTE

            
            jako su ih se bojali. Medutim, ubrzo je bilo jasno: nije rijec o Kozacima, vec o Hrvatima, vecinom muslimanima. Pred-vida se da ce ih uskoro dodi jo§ 500, ne racunajuci kadar SS-ovaca. Na vratima Koledza strazari jedan SS-ovac. 230 ljudi stize vec 14. augusta i rasporeduju se po raznim usta-novama. Uskoro, oruzana straza ispred svake kasarne.

 Tog istog dana, gradonacelnik trazi od profesora Andrea Ancourta, koji je savrseno poznavao historiju grada i ko-rektno govorio njemacki, da bude vodic oficirima, koji su upravo dosli. Iako protiv volje, on je prihvatio taj zadatak i iskoristio ga da predstavi grad kao vrlo nepogodan, grad sa losom klimom koja utjece na zdravlje zitelja. Je li se nadao da ce odgovoriti okupatora da ostane na tlu Viliefranchea? AH, izgleda da su Nijemci bili zadovoljni razgledanjem, a kako su ljubitelji barokne umjetnosti, pokazali su veliko zanima-nje za prekrasnu kapelu Penitents-Noirs (iz cije su sakristije, za ovu priliku, bili sklonjeni najvrjedniji predmeti!)6.

 Za nekoliko dana, atmosfera u malom gradu Rouerguea se izmijenila. Mada su gradani nastavili da se bave svojim redovnim poslovima, ipak su svakim danom otkrivali nesto novo, sto je okupator uvodio. Uz Aveyron, nedaleko od mli-na Chartreux, ljudi prave barake. Izgleda, za konje (i, zaista, sto i cetiri mala balkanska konja ce stici 14. septembra). U Zavodu Jean d'Arc, za vojnu jedinicu je vec uredena bolni-ca, postavljeni tusevi, sa opremom za ciscenje od usiju. 18. augusta, saznalo se da SS Feldwebel Lehmann, koji je za-duzen za smje§taj ljudi i koji govori pomalo francuski, trazi u gradu podrume koje bi unajmio za uskladistenje krompira i, narocito, postavljanje rashladnih uredaja za cuvanje mesa namijenienoe iedinici, koia ce doci iz Tuluza. Takoder ie

odredio jednu sobu u Modernom notelu, u kojoj ce uskoro biti smjestena vecina oficira. Elegantna Yvonne Escande, koja je drzala hotel, nije imala izbora, posto je njena zgrada bila rekvirirana... Prvi koji je uselio bio je kapetan Heinri-

 

                                      KRVAVI DAN
                                      

                  
                  ch Kurtz"; gospoda Escande je ispunila njegovu prijavnicu: on je arhitekt iz Minhena. Kasnije ce gradonacelnik saznati da on nije Nijemac, vec "Srbin iz Banata". Za njim ce sti-ci komandant bataljona, potpukovnik Oskar Kirchbaum, porijeklom iz Varazdina u Hrvatskoj, intendantski oficiri Gerhard Kretschmer i Anton Wolf, porucnici Julius Ga-lantha i Alexander Michawetz, i na kraju doktor Willfried Schweiger, koji zivi u Sloveniji"

 Ali, atmosferu su najvise izmijenili vojnici. Iako ih je ve-cina bila zatvorena u kasarnama, neki su, ipak, imali pro-pusnice i kretali se po gradu; mogli su se £ak vidjeti i na terasama kafana kako se pobratimljuju sa Senegalcima, koji su dosli malo ranije i koji su lijeceni u bolnici Sainte-Claire. Kojim jezikom govore? Tesko je to znati, najvise jezikom ruku, ali se zajedno smiju i takvo razumijevanje medu mu-slimanima, u torn nemirnom vremenu u kome se tesko snadi, zbunjuje gradane. Osim toga, tu su i SS-podoficiri - koji su nepristojni, to treba red. Prilaze mjestanima, cak ih izazi-vaju sa nekom nadmenosdu koja je zaista ruzna. Nedjeljom, na primjer, kada se dolazi puteffi od Tricota, mogu se vidjeti na parapetima Djevojacke skole, goli do pasa, kako dozivaju proiaznike. Sala, pa dobro, u ovom kraju niko nije protiv

   SS oficiri i podoficiri su imali drugacije Qnove od onih u redovnoi armiji. - Kunt2 je bio u stvari Hauptsturmfuhrer. Da bi bolje razumjeli hi-jerarhijski polozaj svake osobe, u ovoj knjizi necemo navoditi SS cinove, vec cinove redovne vojskc koji odgovaraju njihovim.

  ' U to vrijeme, vlasti Rajha su razlikovale dvije kategorije Nijemaca: Reischsdeutscbe (Nijemci rodeni u NjemacJcoj) i Volksdeutsche (Nijemci porijeklom, rodeni ili koji zive van predratnih njemackih granica). Od sest oficira, smjestenih u Modernom hotelu, samo jedan (Kretschmer) je bio njemaqki gradanin po rodenju. Kao ni vecina Francuza, ni gradonacelnik Fontanges nije razumio dobro tu razliku izmedu drzavljanstva i nacionalne pripadnosti, ili je nju zanemario.Tako,je on mislio da je Kuntebio u stvari "Srbin", a da Schweiger, budufi da je "porijeklom iz Laybacha (Karnija), nije "dakle pravi Nijemac".

 

 

                  FRANCUSKO GLEDlSTE

 
sale, ali oni cesto prelaze granice. A jednom je jedan Hrvat ubio psa nekog gractanina, jer je pas lajao7.

 Gradonacelnik, Fontanges, se zalio oficiriraa. On se ne boji Nijemaca, ni Nijemaca ni vojnika i gradani su mu za to zahvalni. Stari student politehnike, rezervni pukovnik, ucesnik bitke na Verdenu. A njemacki govori bez greske. I jos je odlucan. Plavih ociju, bijelih brkova, sa jednim ne-poslusnim pramenom, koji namjerno tako namjesta jedinom rukom (lijevu ruku je izgubio 1938. u jednom saobracajnom udesu, ali ostavlja Nijemce u uvjerenju da je ruku izgubio u Velikom ratu), zna se postaviti da ga postuju, a, kada zatreba, zna i planuti. Cim je vidio da vojnici uznemiruju stanovnike, otisao je da se pozali kapetanu, koji je obecao da 6e ih kazniti. Ali, to ni§ta nije pomoglo. Oni su i dalje nastavili po starom.

 Prve zrtve tog nasilja, mectutim, bili su hrvatski vojnici. Tako je, 3. septembra, nekoliko Francuza, koji su sjedili u kafani preko puta stanice, prisustvovalo jednoj sceni koju nece zaboraviti8: jedan mladi vojnik, koji je nosio snop sla-me, kliznuo se i nehotice ispustio teret. Kisa je prestala pa-dati prije nekoliko sati, zemlja je bila blatnjava i pad je bilo te§ko izbjedi. Jedan podoficir ga je odmah pozvao i kaznio. Kakva kazna! Mjestani su gledali kako je vojnik trideset puta padao na zemlju, svom svojom tezmom, a da nije imao pravo docekati se na ruke. I vidjeli su kako se trideset puta digao, lica sve prljavijeg od blata tako da se, na kraju, nije moglo ni razaznati. Na terasi kafane, svi prestaju piti, vlada mucna tisina, bijes kljuca. Prokleti Prus! promrsio je jedan od svjedoka. Poslije jednog sata, dok su gosti jos uvijek bili tu, mladi vojnik se vraca i ulazi u kafanu. Gaston Viguier, koji je prisustvovao sceni, mu prilazi: Jesi li ti Nijemac? Mladic ne govori francuski. Njema£ki? Deutsch? To razumije. Ne, ne deutsch. Hrvatski. Sada Gaston Viguier vise ne razumije. Hrvatska. Jugoslavia. A, da! Dolazi iz Jugoslavije.

 

 

                                      KRVAVI DAN
                                      

                  
                  Rukama pokusavaju da se sporazumiju, Gaston Viguier mu pokretom pokazuje da bjezi, da napusti grad, izgleda da se vojnik slaze s njim, zajedno gledaju sat na zidu, vojnik pokazuje ponoc, veceras, Gaston Viguier se slaze, vazi. Kada je vojnik otiSao, Viguierovi prijatelji su podijeljeni. Zar ne riskira previse? Ali, Gaston Viguier je odlucan. Maloprijas-nja scena ga je uzdrmala i ucinit de sve sto moze da bi spasio tog mladog vojnika.

 U ponoc, on je dosao pred kafanu, dosao je i vojnik, tacno na vrijeme, u uniformi. Viguier ga vodi svojoj kuci, u ulicu Montlauzeur, gdje ih ceka njegova zena, kojoj je sve rekao. Dok se vojnik oslobada svoje uniforme i skida sve do do-njeg rublja, ona trazi §ta bi mu dala da obude dok bude kod njih. Jer, potrebno je nekoliko dana da se organizira njegov bijeg. Do tada ce imati vremena da nade nesto pristojnije. Cekajuci, moraju pokusati da se nekako sporazumiju. Kako se zoves? Za francusko uho, prezime izgleda neizgovorivo. Vojnik izgovara slovo po slovo, pise. Viguier desifruje kako zna: "Silazosi". Cudno. A ime? Odgovor je nerazumljiv. A da ga zovemo Kazimir? — predlaze Viguierova zena. Vojnik se smije. Dobro. Za njih de on biti "Kazimir".

 Oko sedmicu dana, Kazimir ce biti Clan njihove porodi-ce. Medutim, zbog njegovog bijega, Nijemci su nervozni i mada Viguierovi nisu zabrinuti — prijatelji su bili diskretni — incident koji se dogodio sutradan, u nodi izmedu 4. i 5. septembra, je mozda vezan za ovaj uspjeli bijeg i za vede nepovjerenje okupatora prema civilnom stanovnistvu. Jesu li SS-oficiri, kada su vidjeli da je pobjegao jedan od njiho-vih regruta, uveli stroge kazne? Cinjenica je da je agenta osiguravajuceg drustva Botonneta, te nodi, vukla kroz grad i do krvi premlatila jedna njemacka gatrola, kojom je ko-mandirao podoficir, Bavarac, Hantz. Staje bio uzrokza to nasrtanje? Ne zna se. RijeSi, bez sumnje. I uvjerenost da nede biti kaznjen, kako je mislio, na nesrecu ne bez razlo-

 

 

            FRANOJSKO GLED1&TE

            
            ga, vojnicki kadar jedne okupatorske armije u pokorenoj zemlji9. Uostalom, Fontages ce uzalud protestirati, nista nece pomoci. Pravi krivci opet nede biti kaznjeni i samo ce jedinici, nevinoj u ovom slucaju, biti zabranjen izlaz osam dana. Zbog toga su se, u VUlefrancheu, ljudi poceli osjecati nesigurno. Tim prije sto su svakog dana, na ulici, imali pred ocima prizore za koje su bili sposobni samo ovi grubijani10. Svako jutro, udaranje clzama, praceno urlikom komandi na Goetheovom jeziku, poput skandiranja, budi stanovni-ke. Prvih dana, stanovnici su izlazili na prozore da gledaju kako, po taktu, defiliraju hrvatske jedinice. Boze, kako su mladi! - 17, 18 godina najvise. I pred tim njeznim licima, cije 6e se ocl ubrzo zamutiti od iscrpljenosti, srca gradana drhte, u njima je skriveni revolt dok misle na svoje, koji su mozda zatvorenici u Njemackoj, i od kojih vec mjesecima nemaju novosti. Jeste li vidjeli kako sa njima postupaju? Ah, bas je lijepo to sto oni nazivaju "vojna obuka"! "Hinlegen". Na komandu jednog SS-oficira, dvanaestak vojnika, koji su dosada stupali u redovima, padaju naprijed, sa rukama uz tijelo, licem prema zemlji. Jedan od njih, nehotice, krene rukama naprijed, da se zastiti pri padu. Oficir mu se pri-blizava, prisiljava ga da ustane i da ponovo padne, nosem na zemlju, ali spustenih ruku. Disciplina! Sada, pod po-drugljivim pogledom SS-ovca, koji uziva u svom autoritetu, oni puzu po blatu, najbrze sto mogu. "Aufstehen!" U jednoj sekundi, oni se dizu, pocinju trcati, dva metra, jedva tri, do nove komande, "Hinlegen!", pa padanje, poslije koga se, nakon nekog vremena, vise ne osjeda bol. Nakon nekoliko sati ovakve obuke, znaju li oni i da postoje? Slomiti lifinost, slomiti volju, njihovu inicijativu, njihov smisao za odgo-vornost: ova nemilosrdna i ponizavajuca dresura, ima samo to za cilj. I kada su isuvise premoreni da bi nastavili, onda ih tjeraju da pjevaju. Njemacke rodoljubive pjesme. "Ein! Zwei!" Iz iscrpljenih grla i zadihanih pluda, pocinje jedna

 

 

                                      KRVAVIDAN
                                      

                  
                  bojazljiva melodija. "Glasnije! Donnerwetter!" psuje oficir. I pjesma je glasnija. Ona mora biti vesela, poletna. A ona je strasno tuzna. Tuga koja se prenosi na sve stanovnike. "Vi-djeli ste, kazu, cak ih tjeraju i da pjevaju!" Bijes stanovnika je na vrhuncu, kao da je ovo prisiljavanje, poslije takve vjez-be, predstavljalo za njih krajnju ironiju, mentalnu surovost,

cinizam".

 Dok je u jedinicama rasla napetost, Viguierovi su na-stavili normalno zivjeti, a Kazimir je, svaku vecer, slusao jugoslavensku emisiju na radio Londonu. Je li to bio 10. ili 11. septembar? Gaston Viguier se sjeca da je tog dana, slu-sajud radio, Kazimir skocio od radosti i poceo grliti cijelu porodicu. "Spasen sam!" uzviknuo je na francuskom. Je li to bila vijest o kapitulaciji Italije? Ili objava amnestije za sve Jugoslavene koji su dezertirali iz neprijateljskih vojnih formacija u koje su bill silom regrutirani? Ma sta da je, po-trebno je brzo raditi. Kazimir je od glave do pete obucen za putovanje i Viguier, koji je pripremio plan, mu pokazuje kako ce napustiti grad. Kada je pala noc, mladi vojnik, koji sada tako lici na seljaka iz Rouerguea da nikome ne bi bio sumnjiv, se oprasta od svojih spasilaca. Viguierovi gledaju kako se on udaljava, sretni sto su mu pomogli, strahujuci za njegovu buducnost. Hoce li ga uhvatiti? Hoce li se dokopati

makije?

 Kada se tako vise stotina mladih vojnika nade u garnizo-nu u jednom malom gradu i kada, jos uz to, ti mladi regruti trpe takvo nemilosrdno postupanje svojih pretpostavljenih

 
   U Villefranche Hbfri od 23. septembra 1944, Arnold Clerx, jedan Holandanin, izbjeglica u Villcfrancheu, podsjcca, vrlo gnjevan, na mnoge detalje te "obukc". U stvari, te mctodc, sa razlogom, Sokantne za francuski mentalitet, bile su dio drila, uobtcajenog u njcmackoj vojsci. Fontanges i Ba~ udin podvlacc da su stanovnici bili poscbno ganuti zbog toga Sto su hrvatski rojnici bili prisiljcni da pjevaju.

 

  

                  FRANCUSKO GLEDlSTE

 
da to revoltira stanovnistvo, onda se, na kraju, javlja sim-patija prema vojnicima i uspostavljaju se, bar povremeno, kontakti. Nisu stanovnici krenuli prema njima. Obazrivi, oni su se cuvali. Konacno, svi nose uniformu okupatora i £ovjek ne zna s kim ima posla, bio bi veliki rizik napraviti prvi korak. Ali, kada neki od njih pokusa stupiti u kontakt sa stanovnicima, ponekad obazrivost uzmice pred simpati-jom i zeljom da se pomogne tim strancima, tako mladim, koji podnose nemilosrdni pritisak njemaclce cizme. Tako, pocetkom septembra, na zeljeznickoj stanici, zena i kcerka postara Luciena Couffignala srecu mladog aspiranta, koji nadgleda rad jedne grupe vojnika11. Bilo je dovoljno da iz-mijene poglede u kojima je bilo simpatije, u to vrijeme na-silja, da bi se vojnik ohrabrio. Mladic se predstavlja, govori dobro francuski, upoznaju se. Ja nisam Nijemac, ja dolazim iz Hrvatske. Malo razgovaraju. Ne dugo. Tek toliko da se zna, ako nesto treba uciniti, pomoci...

 Pomoc? Georges Hujoulet, zemljoradnikiz okoline Ville-franchea, iz LAlbenquea, upravo je pruzio pomoc dan uoci pobune12.16. septembra, u 4 sata ujutro, probudila su ga tri muskarca u uniformama SS-a. Bio je nepovjerljiv, i ostavio ih je na pragu svoje kuce, ali vrlo brzo je shvatio: ovi mladi ljudi zele pobjeci. Nemaju oruzja i traze civilna odijela. Je li to riskantno? Hujoulet o tome ne brine. A Nijemci mu bas nisu prirasli za srce i ako dodu da mu dosaduju, pa dobro, odgovorit 6e im da se nasao sam pred trojicom muskaraca i da je sve radio pod prijetnjom. U brzini trazi po ormaru. Odijela im ne moze dati jer ih nema, vremena su teska, a i da ima bila bi im mala, jer su oni krupni momci. Moze im naci samo tri kape i nesto hrane. Ljudi, pomalo razocarani, slijezu ramenima, zahvaljuju i pitaju gdje je put za Tuluz. Tuluz? Zasto? Tamo ih ceka avion, kazu. Avion? Hujoulet ih zacudeno gleda, a onda im pokazuje put. Nekoliko mi-nuta kasnije, sva trojica dolaze kod Urbaina Bessierea, ze-

 

 

KRVAVI DAN
 
 
 

    oka u istom selu. Civilna odijela? On ih odmjerava. gao bih obuci dvojicu, ali trojicu, zao mi je. Dvojica aca se presvlace, ostavljajuci uniforme da se o njima : Bessiere, a onda, zahvaliv§i se, krecu na put. Gdje

                  *

 
awinom septembra, atmosfera u Villefrancheu je na-c njemacki oficiri su posebno nervozni - opcinski aril Hue je imao priliku da se u to uyjeri, tokom jednog anka sa kapetanom Kuntzom, koji je, obicno smiren, bio rdo iazdrazljiv - i, kako su sumnjali da se u iandarmeriji sakriva oruzje, natedili su da se opkole zgrade i da pocnu —etrazivanja.. .Natavno, tus& ulsu ptonasli, ali je nepopu-larnost okupatijskih jedinica medu stanovnicima poras\a. Uvecer, 15. septembra, u Modernom hotelu, izbila je svada za oficirskim stolom. Francuzi su, iako nisu znali koji je ra-zlog svade, ipak shvatili da je ozbiljno neslaganje podijehlo Nijemce i Hrvate, Tako da nije bilo iznenadenja kada su, 17. septembra, saznali za pobunu jedinice. Srcem su bili na strani jedinice, i ako nisu bili spremni da se direktno suprotstave Nijemcima — sto bi, uostalom, bilo smijelno i bilo unaprijed osudeno na neuspjeb — oni su bili, najcesce, spremni da potajrvo pomazubuntovnike, sakrivajuci ih i po-mazuci im da bjeie. Zasto ne bjeie? Skoro je % satv ujutro, a oni su jos u gradu u malim grupama, na ieljeznickoj sta-nici, na mostu...Sta cekaju? Najednom se pojavljuje grupa vojnika i daje se u potjeru za njima. Cuju se puenji, grupa pruza otpor, osipa se, ostavljajuci iza sebe tek ranjene, tek

      ubijene".

      U isto vrijeme, u restoranu Modernog hotela, upravmk

      Maurice Deldaux je ugledao Schweigera kako dolazi sav
      

 

 

                FRANCUSKO GLEDlSTE

                  
                  zadihan. Podite sa mnom, rekao je upravniku, morate mi pomodi da nadem neki bicikl. Primoran, Delclaux prati Schweigera i, poslije nekoliko minuta, oni upadaju u radi-onicu Gastona Boyera. Vrlo nervozan, Schweiger trazi od mehanicara da mu posudi jedan bicikl: mora hitno otici u Djevojacku skolu upozoriti vojnike vjerne Njema£koj i sa-vladati tu pobunu. Delclaux, stoji jedan korak iza njega i govori Boyeru, poznatom komunistickom borcu, na dijalek-tu da mu ne da bicikl. Bicikl? Momentalno nemamo bicikl, zar ne? — odgovara Boyer okrecuci se prema svojoj zeni. Ona potvrduje. Zao joj je, nemaju srece. Van sebe, Schweiger izlazi brzo i ide prema Djevojafikoj skoli. Delclaux se zadr-zava nekoliko sekundi, prije nego sto je krenuo za Schwe-igerom, tek toliko da sapne gospodi Boyer, pokazujuci na Schweigera: Pazite, on je izdajnik. Ciji izdajnik? Tesko ga je razumjeti, tim prije, jer je Delclauxa, usred rijecl, prekinula zestoka pucnjava, na mostu i oko njega1S.

 U susjednoj ulici, udarci cizama, trka. Iza ugla se pojav-ljuje preplaseni vojnik i pokusava uci u jednu kucu, cija su vrata zatvorena. Oni unutra se boje: zar svi ovi vojnici ne pripadaju istoj armiji? Okupator sreduje medusobne racune, bolje je ne mijesati se, moglo bi se to skupo platiti. Ali, ne misle svi tako. Susjedna vrata se lagano otvaraju. U momen-tu kada ih vojnik zatvara za sobom, njegovi gonioci stizu, prolaze, ne zaustavljajuci se pred kucom, ocima traze bje-gunca. Svi kapci su zatvoreni. Covjek bi pomislio da ovdje jos svi spavaju i da niko nije nista cuo.

 Drugi imaju manje srece. Nedaleko od mosta, jedan Hr-vat je oboren, njegovo tijelo, zabacene glave, jos lezi na tro-toaru, uz kantu za smece. Drugog, kojije ranjen, odvukao je jedan SS-oficir. Treci, koii je, takoder, pog-octen, ie izubjmn

icundakomI6.

 Dok se pucnjava nastavlja, Louis Fontanges dolazi u op-cinu17.1 njega je, kao i ostale gradane, probudila pucnjava,

 

 

                                      KRVAVI DAN
                                      

                  
                  na brzinu se obukao, i dok ide srece vise grupa, od tri do cetiri SS-ovaca, koji nose pusku ili puskomitraljez i pucaju. Oni nisu nimalo impresionirali veterana iz 14-18, on se oz-biljno brine za sigurnost svojih gradana.

  Was ist Aw? pita glasom, koji grmi, jednog od podofici-ra koga srede pred opcinom. Sta se to dogada? Nijemac, razdrazen, urlice da su ih napali "komunisti'' i da ih zato ganjaju.

 Komunisti? Fontanges se uzdrzava od komentara, po-mislivsi da, obzirom da je podoficir SS-a, ovaj covjek nije dovoljno hiadnokrvan. U ovom momentu su samo vazni gradani Villefranchea. Kada ugleda doktora Schweigera, koji je prolazio sa puskomitraljezom u ruci, gradonacelnik rokusa da ga zaustavi kako bi saznao nesto vise. Vice mu na njemackom da treba paziti na gradane: ovdje bi moglo bin zrtava i medu civiUma. Svi ti zalutali meci... A to gradonacelnik nece dopustiti. Schweiger nestaje na nekoliko tienutaka, a onda se pojavljuje u pratnji Lehmanna, zvanog "desna ruka" i kaze Fontangesu da objavljuje opsadno starve. Opsadno stanje? - pita gradonacelnik. Ali, vi ste dok-tor, nemate pravo donijeti takvu odluku! Gdje su njemacki oficiri? Schweiger ne odgovara i odlazi trdecl prema posti. Da telefonira u Rodez, da trazi pomoc? Kako je Lehmann, koga zovu i "njemadkom Katicom za sve", ostao u opcini, Fontanges pokusava od njega izvuci neku podrobniju infor-saciju. Nakon mnogo oklijevanja, Lehmann mu kaze da su se Hrvati pobunili, da su ubili pet oficira, smjestenih u

lodernom hotelu. A Schweiger? - pita Fontanges. Lehma-

i izgleda zbunjeno i poyjerava mu da je Schweiger uspio wbieci iskocivsi kroz jedan prozor: on je jedini oficir koji jeprezivio.

U torn momentu, Schweiger je viden kod crkve Notre-hme kako ma§e oruzjem prema jednoj grupi pobunjenika

iko im prijeti. Zeli Hi ih uvjeriti u nesto? Malen, zdepast,

 

 

            FRANCUSKO GLEDlSTE

            urlice na njemackom, ill mo2da na hrvatskom — njegove rijeci se ne mogu razumjeti, jer se tako dere. Zbunjeni voj-nici oklijevaju, gledaju jedni druge. Neki se predaju, mo^da potaknuti njegovim govoroni ill u strahu da je doslo do pro-mjene. Drugi, izbezumljeni, jos uvijek pokulavaju pobjeli, ali pogodeni mecima padaju. Jedan od njih, mo£da dvojica, sklanjaju se u crkvu. A kada jedan SS-oficir pokusava uci u crkvu, svecenik staje pred njega, zabranjuje mu ulazak i zaklinje se, lazuli iz milosrda, da nikoga nije vidio18.

 Uskoro, u gradu je sve viSe leseva: dva uz dva stabla ke-stena, pred Koledzom; na raskrscu Americke kafane, jos jedan; pred Modernim hotelom opetjedan; i pred bazarom Lot; i u ulici Koled^a. U aveniji Etienne-Soulie, gospodin i gospoda Dedrea su vidjeli jednog SS-ovca kako je usao u vrt i ubio Hrvata, pod jednom smokvom, azatim odnio, vukucl ga za noge ".

 Dok se borba nastavija, oko 8h i 30 minuta, gospodica Plo, koja zivi u kvartu kraj katedrale, i koja se sprema da ide na posao, cuje, na stepenicama, necije korake. Je li to stanarka sa drugog kata, zna li ona sta se dogada u gradu? Izlazi na stubiste, zove jetniko ne odgovara. Kuca na vrata, na drugom katu, tisina. Zuri da potrazi gospodina Vidala, cija se krojacka radnja nalazi u prizemlju, i objasnjava mu sta se dogodilo. Mozda neko zefi da se skloni u kudu? Ra-doznao, gospodin Vidal napusta, za trenutak, svoju radnju i prati gospodicu Plo. Zajedno obilaze katove. Prije nego &to su stigli do tavana, u jednom prostoru izmedu dva podesta, ugledaju dugu siluetu covjeka koji iuci i koji ih, prepla§en, gleda mracnim pogledom. Odmah se gospodin Vidal poka-zao kao onaj u koga covjek moze imati povjerenja: ne, nije on takav da bi prijavio bilo koga SS-ovcima. Sporazumi-jevaju se gestovima. Gospodin Vidal odvodi mladica malo dalje, do jedne sigurnije ni§e, daje mu znak da ceka i silazi dole. Vrada se, poslije nekoliko minuta, ruku punih hrane.
 
 
 
 
 
 

Mladic zahvaljuje pogledom i odmah se prihvata jela. Ot-kada nije jeo? Po gradu se prica da ih lose hrane. AH sada ovako jede sigurno i zato sto je uzbuden20.

 
 
 Koliko se vojnika sakrilo kod gradana? Nikada se nefie saznati. Jedno vrijeme, grad su draali pobunjenici. Mada je Klo opreza, iza spuStenih kapaka, osluskivanje, ipak nada. O, nije to sloboda, ne - zbunjeni, ljudi su znali da rat jos
 
 
 

 OVDJE NIJE MOGA NISHTA DA PROCHITA
 

            FRANCUSKO GLEDISTE
            
            
            
            
            

sa kojih se pruzao otpor. Pripremaju se kaznene mjere. Po-bunjenici, koji su uzeli oruzje u ruke, su odvedeni u Koledz; u gradu, njihov zivot nije mnogo vrijedio. Gradani se sada zatvaraju, bojeci se kazni. Uostalom, civilima je zabranjeno kretanje, sada se ne moze ni izaci iz grada, ni uci u grad22, a oni koji su uz prozor mogu vidjeti kamionete koji, iza sebe. ostavljaju krvavi trag i koji, na brzinu, odvlace tijela zrtava.

 Oko 2 sata poslije podne, Marie Regourd vidi kako je-dan kamion pun njemackih vojnika prelazi most na Alzouu; medu njima je jedan vezani Hrvat, poderanog odijela, koga su, ocigledno, tukii. Vrlo tuzna, otisla je do jedne rodice, Marie-Louise Roques, koja zivi nedaleko, u jednom mlinu i dok joj, ogorcena, prica o onome sto je vidjela, upada jedan mladi Hrvat, obuden u uniformu njemaSkog podoficira, i od njih trazi civilnu odjecu. Dirnute, zele mu pomoci. Na nesrecu, Marie-Louise Roques nema odijelo koje bi odgo-varalo vojniku, pa Marie Regourd odluci da se vrati svojoj kuii, putem Baume, i da mu donese civilno odijelo. Odmah krede nazad, prelazi preko mosta, koji cuva straza, u kuci uzima odijelo, vrada se i prolazi pored straze, noseci u korpi odjecu, koja bi je mogla odati. I dok jos gradom odjekuju sporadicni pucnji, ona dolazi do svoje rodice i mladog vojnika, koji brzo zamjenjuje svoju uniformu - koju ce Marie zakopati u svom vrtu — spasonosnom odjedom, prije nego sto se uputio prema stanici Villeneuve23.

 Poslije tog krvavog jutra, za stanovnike Villefranchea su bile najmucnije premetacine koje su pocele i koje £e trajati tri dana. U malim grupama, SS-ovci opkoljavaju sumnjive kuce, guraju stanare, traze da im se otvore svaka vrata, od podruma do tavana, ormari, plakari, daju se u potjeru po vr-tovima, vinogradima, poljima. Sakriveni iza zavjesa, mnogi gledaju, dok im srce lupa, jednu od ovih malih naoruzanih grupa kako prolazi ispred njihove kuce, zaustavlja se, a onda provaljuje kod susjeda. Sa svog prozora, jedna gradanka je
 

 

                              KRVAVI DAN
                              

                
                vidjela neku Francuskinju koja je vodila njemacku patrolu i prstom pokazivala sumnjive kuce24.

 Gaston Boyer je upravo podnio jednu takvu inspekciju. Dogodilo se da su u 8 sati ujutro, upravo nakon munjevite posjete Schweigera i Delcauxa, dva bjegunca dosla da se sa-kriju u njegovu radionicu25, da su se uvukla kroz dvoriste i kliznula uza zid, iza jedne gomile praznih sanduka. Boyer, koji je cuo buku, otisao je da pogleda sta se desava i ugledao je dva covjeka koja su cu£ala i osluskivala. Ko ste vi? Ruka-ma i ponekom francuskom rijeci, rekli su mu da nisu Ni-jemci, vec Hrvati i da zele pobjeci. Pobjedi? Dobro, ali sada nije vrijeme za to: Nijemci prekopavaju kuce i evo, upravo se sada jedan uputio ovamo i Boyer na brzinu rasporeduje sanduke da bi bolje sakrio dvojicu ljudi. Sta zelite? Nijemca prati francuski zandar, Joseph Darly. Dok Nijemac gleda okolo, Darly pregleda prostorije, prolazi pored sanduka, vidi dva covjeka i ostaje hladan kao led. Nema nikoga! kaze Nijemcu napustajuci radionicu2*. Bilo je gusto. Posto su po-sjetioci otisli, Boyer se vraca svojim bjeguncima. Jedan od njih je vrlo uznemiren i kaze da zeli odmah napustiti grad. Sada? To bas" ne bi bilo pametno.. .Ali, mladic je uporan i Boyer, koji pozna dobro svoj grad, kaze mu gdje je zgodno preci rijeku.

 Medutim, u Villefrancheu, ni jedan put nije vise sigu-ran. Mladi Hrvat trci koliko ga noge nose, Boyer ga prati pogledom, ali bjegunac jos nije ni stigao do mosta, a jedna patrola ga iznenadi i na mjestu ubija. Boyer gleda kako on pada, steze zube, brzo se vra£a do njegovog prijatelja i oba-yjestava ga o tome. Mladic odlucuje da ostane do shjede-ce prilike, sakriven u jednom sanduku, pod zaititom svog

dobrocinitelja.

*

*   *

 

 

        FRANCUSKO GLEDISTE

         Okupator je odlucio temeljito procesljati grad, jer se jos nikada nije dogodilo da se u nekoj SS-diviziji dogodi pobu-na. Nijemci su uvjereni da stanovnici pomazu pobunjenike. Ne zadovoljavaju se samo pretrazivanjem kuca: ponekad odvode i gradane, pocinju hapsiti. Cak je i policijski agent Bouyssel, uprkos uniformi i tome sto je imao 80 godina, bio uhapsen. Svi su odvedeni u Koledz. Grad je uznemiren.

 Saznavsi za to, Fontanges ne oklijcva ni jednu sekundu, odlucan da oslobodi svoju pastvu, odlazi u Koledz. Pred-stavlja se podoficiru, poruka je prenesena: "Bourgmestre" je ovdje 1 trazi da vidi "Komandeta". Komandant divizije je doista dosao iz "Mendea, kazu mu, all rnomantal.no je u Djevojackoj skoli, u gornjem gradu. Ako zelite, mozemo vas odvesti kolima. Fontanges prihvata, sjeda u auto pored jednog oficira.

 Dok se voze, gradona£elnik razmislja o tome sta de reci njemackim vojnim vlastima. Najvaznije je uvjeriti ih da grad nema nista sa ovim dogadajem i postidi oslobadanje svojih ljudi. Rafiuna da ce njegov oficirski cin i njegov status vete-rana impresionirati sagovornika. Kada su prolazili gornjim putem, vidio je jedan odred razoruzanih Hrvata, opkoljen razjarenim podoficirima. Kako li 6e se ovo zavrsiti?

Usavsi kroz kapiju Skole, Fontanges je ugledao u dvo-ri§tu, po hodnicima, gomilu naoruzanih vojnika i oficira. Krenuo je sa oficirom, koji ga je otpratio do jedne sale u kojoj je bio SS-general. Posto se predstavio, on iznosi svoj zahtjev: stanovnici su nevini, treba ih pustiti na slobodu. Pristojan, cak prijazan, general ispituje gradonacelnika, sa poltovanjem podsjeca na Verden i Veliki rat i onda ga, pri-hvadajuci njegov zahtjev, moli da mu bude na raspolaganju. Bilo je 19 casova, kada je gradona£elnik dosao kuci. Bez velike nade, jer on, bolje od gradana, poznaje neprijatelja i sluti da se nece na ovome zavrsiti. Konacno, u ovom momenta je najvaznije da je uspio. Spasena je Sast. Obedano

 

 

            FRANCUSKO GLEDISTE

            
            mu je da ce gradani biti brzo oslobodeni i u gradu ga ljudi

Qizu u zvijezde: to je heroj, pravi Francuz. Ne samo da je imao hrabrosti da se suprotstavi Nijemcima, vec je uspio i da ih zaplasi!

 Ljudi su bili vrlo potreseni kada su, krajem dana, vidjeli kako ulicama grada prolaze odrpani hrvatski vqjnici, bosih nogu i glave pokrivene vrecom - kao nekada crni pokajnici, cija jedna kapela, u gradu, podsjeda na njihovu mucenicku smrt. Tu sliku gradani nece nikada zaboraviti. Mora da su u strasnom stanju kada izbjegavaju pokazati stanovnicima njihova lica!

Oni koji stanuju u blizini Koledza i koji su ih vidjeli kako izlaze, krajem dana, nisu bili iznenadeni: cijelo poslije podne iz zgrade su se culi krici, urlici od bola, koji covjeka pocinju progoniti. I sada se nesretna ceta, okruzena SS-ovcima, koji su dosli iz Rodeza, s tnukom penje putem Tricota27. Dok zatvorenici prolaze, vjernici se krste, drugi obaraju glavu, sa tugom u srcu. Povorka se lagano krede do departmanskog puta, koji ide od Villefranchea prema Rodezu, i koji se na torn mjestu zove Gornji put Farroua, cijom se ivicom, nekih stotinjak metara od groblja, pruzaju livade Sainte-Margue-rite. Ovdje se igraju dvoje bezbrizne djece od nekih desetak godina, Jean Serieys i Fernand Alibert. Cuvsi da dolaze vojnici, djecaci se sakrivaju iza jednog plota a onda, puzuci, polako se priblizavaju na pedesetak metara od grupe. Pre-plaseni, sute, gledaju. Za nekoliko minuta, tri zatvorenika su skinuta i zavezana, sasvim gola, za tri sljive. Nijemci ih udaraju korbacima, zrtve urlicu, uvijaju se, a djeca, zgranuta i opcinjena, ne uspijevaju da se otrgnu od uzasa tog prizora. Zatim su osudenici dovedeni na rub jame, koju su iskopali diugi vojiuti, i strijeljam. All, jedan je 30s uspravan. "Nijemac ^a ^\in^ on ^ada u \amu. ]e n mitav? Ocito, Vxvnici 0 tome ne brinu i nastavljaju svoj posao: dok su vezivali druge za-tvorenike za one iste sljive, djecaci, u jednom skoku, nalaze

 

                                      KRVAVI DAN
                                      

                  
                  snagu da pobjegnu. Ali, oni nikada nece zaboraviti ono sto su vidjeli tog dana28.1 dok rafali puskomitraljeza odjekuju po gradu, objavljujuci stanovnicima smrt pobunjenih Hrva-ta, dva djecaka tree prema kuci, koliko ih noge nose. Kakav ce rnucan osjecaj izazvati, poslije ovih smaknuca, pjesme jedinice koja se vraca u svoj logor29!

  Te veceri u Villefrancheu, i prije mraka svi idu kuci, a oni koji su zakasnili zure, nestrpljivi da se nadu sa porodicom, i da stignu do 19 sati. Na nesrecu, sa ubijanjem nije goto-vo. U uliri Bannes, jedan pobunjenik, koji je izasao iz ulice Valady, jo§ tr£i, ali nakon nekoliko sekundi i njega su ubili njegovi progonitelji30. Na drugom mjestu, jedan bjegunac, koji je prerano izasao iz svog sklonisra, pokusava se spasiti u labirintu ulica starog grada, ali za njim trci jedan SS-ovac koji, pred apotekom, koja se upravo zatvarala, nisani i jed-nim metkom hladno ga obara, kao obicnu divljac31.

 Koliko je njih, na kraju ovog krvavog dana, naslo smrt u ovoj stranoj zemlji? Tu i tamo, gradani jos cuju, po gradu, tibrzane korake, a iza njih dva ili tri puscana hica. Jos nije bilo gotovo sa kaznjavanjem, a ljudi se pitaju: sta su htjeli ti mladidi? Zasto su se oni, koji su stotinama kilometara dale-fco od svojih kuca, upustili u tu avanturu, kada su unaprijed znali da nece uspjeti? I zasto su ostali cijelo jutro u gradu, kada su oni u njemu bili gospodari i kada su ga mogli napu-stiti? Sta su cekali? Koga su cekali?

 

 

                              Glava 2 Represija

 
 
 
 
 
 
 
 Ako je i poneki gradanin Villefranchea te noci spavao dubokim snom, povrativsl se od uzbudenja, vecina je bdjela, pftajuci se sta ce dalje biti ill razmjenjujuci utiske, oslusku-juci svaki sum, koji bi odao, tu ill tamo, bjegunca koji je cucao u tami neke mansarde ili u nekom drugom skrivenom kutku. A mnogi od njih su ustajali te nodi da odnesu malo hrane nijemom i preplasenom mladicu, ili su prekopavali svoje ormare trazeci kakvo civilno odijelo, kako bi pomogli bjeguncu da neprimijecen napusti grad.

 AU, najduza noc, bez ikakve sumnje, je bila noc koja je cekala Louisa Fontangesa1. Kada se, oko 19 sati, vratio kuci, prvi gradanin Villefranchea, koji nikako nije potcijenio neprijatelja, je znao da nete profii jeftino, tako da nije bio mnogo iznenaden kada je, oko 21 sat, cuo udarce njemackih cizama i zveket oruzja. Poslije nekoliko sekundi, odjeknulo je zvono i jedan kapetan je rekao: Kuca je opkoljena, na ulici je cetrdesetak ljudi, vi ste uhapseni, krenite za mnom. Kako je poznavao vojne obicaje, Fontanges je znao da nece dobiti odgovor, pa nije ni postavljao uzaludna pitanja, a iako je, mozda, njegovo srce jace udaralo, on to nije pokazao. Naj-vainije je da postupa razborito i, posebno, da sacuva manire, to jeste, najprije, svoje dostojanstvo. Posto su ga iznenadili u papucama i kucnoj odjeci, zatrazio je nekoliko minuta da se

 

 

                

FRANCUSKO GLEDISTE

                  obuce, kako bi pristojno izgledao.

 Kapetan se smilovao i naredio naoruzanim ljudima da ga otprate do njegove sobe. Fontanges zna da postivanje intimnosti nije jaca strana vojske, ali, veceras, mu je bilo zao sto je to tako. Zbog svoje invalidnosti, morao je pozvati kderku da mu zaveze cipele a on je, poslije tog teskog dana, zelio nju postedjeti te dodatne muke. Uz njegove noge, pod ravnoduinim pogledom SS-ovca sa oruzjem, preplasena djevojcica je jedva zadrzavala suze. Njezno ju je pomilovao: neka ne brine, sve ce biti u redu.

 Zatim je odred pjesice, sa kapetanom i Fontangesom na celu, stigao na opcinski trg. Dok su prolazili, iza zavjesa su se ocrtavale sjene, kapci na prozorima su bili diskretno odskrinuti, brzo se po gradu pro§irila prica o hapsenju gra-donacelnika. Ponovo svi strepe. Pa, zar nisu, krajem dana, vidjeli kamione pune leseva kako napustaju Villefranche2? Ko ce sprijeciti okupatora da vrsi represiju nad stanovnis-tvom? Utoliko prije jer ima spijuna, ali i kukavica. Moze li se jo§ uvijek vjerovati susjedima?

  Na trgu Gradske vijecnice, gradonacelnika Villefranchea je docekao neobican prizor. Poredani ispred susjedne zandar-merije, na pljusku, u odijelima, u kojima su se zatekli u kudi, svi zandari skakucu da bi se ugrijali. Pred opcmom njihovo oruzje, pu§ke, Sarzeri, pistolji, sve na zemlji, nabacano u je-dan sanduk, Imamo naredenje da vas zatvorimo u jednu salu, kaze Fontangesu oficir koji ga prati. Gradonacelriik predla-ze sveCanu salu, ali oficir je oprezan: Hodete li biti mirni? Fontanges daje svoju rijec, oficir se drsko smjeska: poslije Darlana i Girauda, zna se koliko vrijedi rijec jednog fran-cuskog oficira. Dirnut u zivac, gradonacelnik uzvraca: nede dozvoliti da neko sumnja u njegovu rijec. Opomenut, oficir ne insistira. Opcina se otvara i Fontanges, praden zandarima, ulazi u svecanu dvoranu, dok se naoruzana jedinica smje-sta po susjednim kancelarijama, a straze uz vrata i prozore.

 

 

                      REPRESIJA

        
        Velikodusni, Nijemci dozvoljavaju zenama zandara da done-su zatvorenicima nesto za jelo. Znak da ce noc biti duga.

 Bilo je 22 sata kada se jedan kapetan, ulazedi u sveca-nu salu, naklonio Fontangesu i rekao mu da je Slobodan. Slobodan? A ostali? Kasnije, vi idite kuci. Gradonacelnik ustaje i uzdignute glave izlazi iz sale, upucujuci zandarima diskretan znak ohrabrenja.

 Medutim, ni sada se ne zavarava, i kada se vratio kuci, buduci da mu je poznat sistem hladno—toplo, on ne ide spa-vati. I doista, u 23 sata, ponovo odjekne zvono na njego-vim vratima. Dosao je jedan SS-kapetan da mu se, u ime "Komandera", izvini zbog hapsenja. Uspravan, pristojan, Fontanges prima izvinjenja proklinjuci, u sebi, svog sago-vornika. Hoce li ga sada ostaviti na miru?

 Ne vjerujuci u to, gradonacelnik salje svoju porodicu na spavanje, a on lijeze potpuno odjeven. Tek sto je zaspao, zvono ponovo odjeknu. Sada je 1 sat, poslije ponoci. Ovaj put, pred njegova vrata, staje otvoreni blindirani auto. Gestapo? Stvari postaju ozbiljne. Kazu mu da treba ici, sa svo-jim sekretarom, Augusteom Bonnetom, u Djevojacku skolu, gdje ga zeli vidjeti SS-general. Bez rijeci, Fontanges ulazi u auto, kaze vozacu Bonnetovu adresu, Avenija Maladrerie, preko puta sirotista. Jadni Bonnet! Tvrdo je spavao kada ga je probudila lupa na vratima. On se na brzinu oblaci, sjeda u auto, uz Fontangesa, izmjenjuje s njim brzi pogled, zabrinut, saucesnicki. Kola krecu u tisini, prolaze kroz usnuli Ville-franche prema Skoli.

 Niko od gradana ne parnti da je ikada, u to doba, sko-la bua tako osvijetljena. Svjetlo je u svim prostorijama, na svim prozorima, u svim hodnitima,) hodniti puni vojnika,

      NIJE MOGA DA PROCHITAA

 

                

FRANCUSKO GLEDlSTE

                  priznanja, mucitelji postavili cak i elektricnu stolicu u jednoj od sala3? Fontanges i Bonnet, misleci na ono sto ih ceka, prate svog vodica, prolaze jos pored dvoja zatvorena vrata i ulaze u jednu salu gdje ih cekaju SS-general, major Reisener i kapetan Hanke.

 Docek je hladan, razgovor direktan. Preskacudi pred-stavljanje, njemacki general prelazi odmah na stvar: on ka.it ovoj dvojici izabranika da je pet njemackih oficira kukavicki ubijeno, medu kojima je i potpukovnik koji je komandirao bataljonom i kapetan Kuntz. Zelite li vidjeti tijela zrtava? Fontanges nema izbora, mora prihvatiti tu jezivu ponudu. Bonnet je problijedio. Vrata susjedne sobe se otvaraju i dva Francuza ugledaju pod natopljen lokvama krvi, poljske krevete na kojima su le§evi oficira. Jedan podoficir otkri-va redom lica mrtvaca. Fontanges, priseban, gleda otecena lica, uzdise, izgovara nekoliko pristojnih rije£i iznenadenja, zaljenja.

 Kada su se vratili, general praska: stanovnici Villefran-chea su saucesnici, za to moraju platiti. Uostalom, vlasnici Modernog hotela su ohrabrivali hrvatske vojnike da se oslo-bode Nijemaca, za to postoje dokazi. Vec sutradan ce biti poduzete kaznene mjere. Fontanges protestira: stanovnici s ovim nemaju nista, on za to jamci4. Njemacki oficiri se tiho savjetuju; Fontanges ne cuje sta oni govore, Bonnet povija leda, cekajuci presudu.

 Poslije nekoliko minuta vijedanja, kapetan Hanke uzima rijec: Mi cemo napisati jedan proglas za gradanstvo; vi cete ga prevesti na francuski, odstampati u vise primjeraka na oba jezika i sutra ujutro dete ih oblijepiti po gradu. Fontanges prihvata — nema izbora — primjecujucl da nema osoblja za Mjepljenje plakata. Dok se general, Reisener i Hanke do-govaraju oko teksta, gradonacelnik diskretno vadi dzepni sat: uskoro ce tri sata. Ako plakati moraju biti gotovi sutra, potrebno je brzo raditi.

 

 

                                      REPRESIJA

                  
                   Kada je tekst bio gotov, jedan oficir ga pruza Fontangesu, koji ga £ita a svi okupljeni oficiri ga gledaju. Pos"to ga je procitao, gradonacelnik pristaje, uzdrzava se od bilo kakvog komentara. Sada, u §tampariju! Blindirani auto opet krede, odvodeci Fontangesa i Bonneta u stampariju Salingardes. Oni bude poslovodu, L6ona Orcibala i obavjestavaju ga o zadatku koji ga ceka. Dok njegova dva radnika, koja je u meduvremenu pozvao, budu pripremala maSine, auto ce odvesti Bonneta kucl, a Fontanges ce pripremiti prijevod proglasa na francuski. Uskoro je prijevod gotov i Fontanges ga Sita posljednji put: (sljedeca stranica)

 Dobro je, moze. Pruzajuci oba teksta Orcibalu, njemacki i francuski, Fontanges mu napominje da plakat mora biti dvojezicni — tako okupator zeli — da treba odnijeti njegov primjerak kapetanu Hankeu prije 8 sati ujutro, da ga on odobri i tek onda po£eti stampanje. Plakati ce biti predati u Skoli Nijemcima, koji 6e ih sami polijepiti.

 Bilo je 5 sati ujutro, 18. septembra 1943, kada se Louis Fontanges konacno vratio kuci.

 
»   »

  Kao i obicno i te subote, 18. septembra, vt6 u prvim jatarnjim satima gradani idu kupiti novine...razocarenje: r.edjeljnik Villefranchea, Narrateur je samo javio da su *okupacijske jedinice oduzele zgradu [opcinskog Muskog koledza] i skola do dalje naredbe ne moze raditi ". Ni druge dnevne i periodicne novine nisu ni jednom rijecju spomenu-Icprethodna zbivanja cijih su se posljedica gradani s pravom bojali, jer, oko 11 sati tog jutra, dvojezicni plakati su izlije-pljeni po cijelom gradu. Jesu li se izdavaci bojali spomenuti pobunu kod okupatora? Ubrzo su se gradani okupili oko

 

 

             FRANCUSKO GLEDlSTE

            
            
            
            Grabanstvu Villefranchea

Zbog onoga Sto se dogodilo u ovom gradu, imenovan sam za mjesnog komandanta Villefranchea. Naredujem slijedece:

   1. Villefranche je pod rezimom ratnog zakona.
   2. Od 21 sat do 6 sati, gradanima je zabranjeno svako kretanje ulicama i na javnim mjestima. Svako lice koje se tada zatekne vani, bez posebne dozvole, bit ce uhapSeno i kaznjeno. Dok-tori, babice, radnici javnih sluzbi (zeljeznice, plinare, elektra-ne, vodovoda itd.) dobit ce propusnice na osnovu potvrde gradonacelnika.
   3. Lice kod koga se pronade oruzje bit ce strijeljano.
   4. Trazim hitnu predaju svog oruzja, 18.9.43. do 20 sati: oruzje £e se predavati u Komandaturi.
   5. Bez pogovora se treba pokoravati nalozima svake vojne sta-nice i svake patrole.
   6. Svi stanovnici u Villefrancheu, koji nisu domicilni, moraju se prijaviti 18.9.43, najkasnije do 18 sati, i upisati na listu stranaca, u Policijskom komesarijatu. Stranci koje se ne upisu do odrecTe-nog roka, bit ce uhapseni.
   7. Kamandatura je u Visoj djevojackoj skoli.

Francuzi, apeliram na vasu cast i mislim da necete dozvoliti da vaszavedu elementi strani vaSem narodu, kakvi su Zidovi ili en-gleski agenti! Ti slugani samo zele vasu propast!

Villefranche, 18.9.1943.

Hanke, mjesni komandant

 

      FRANCUSKO GLEDlSTE

            
            
            
            Grabanstvu Villefranchea

Zbog onoga Sto se dogodilo u ovom gradu, imenovan sam za mjesnog komandanta Villefranchea. Naredujem slijedece:

   1. Villefranche je pod rezimom ratnog zakona.
   2. Od 21 sat do 6 sati, gradanima je zabranjeno svako kretanje ulicama i na javnim mjestima. Svako lice koje se tada zatekne vani, bez posebne dozvole, bit ce uhapSeno i kaznjeno. Dok-tori, babice, radnici javnih sluzbi (zeljeznice, plinare, elektra-ne, vodovoda itd.) dobit ce propusnice na osnovu potvrde gradonacelnika.
   3. Lice kod koga se pronade oruzje bit ce strijeljano.
   4. Trazim hitnu predaju svog oruzja, 18.9.43. do 20 sati: oruzje £e se predavati u Komandaturi.
   5. Bez pogovora se treba pokoravati nalozima svake vojne sta-nice i svake patrole.
   6. Svi stanovnici u Villefrancheu, koji nisu domicilni, moraju se prijaviti 18.9.43, najkasnije do 18 sati, i upisati na listu stranaca, u Policijskom komesarijatu. Stranci koje se ne upisu do odrecTe-nog roka, bit ce uhapseni.
   7. Kamandatura je u Visoj djevojackoj skoli.

Francuzi, apeliram na vasu cast i mislim da necete dozvoliti da vaszavedu elementi strani vaSem narodu, kakvi su Zidovi ili en-gleski agenti! Ti slugani samo zele vasu propast!

Villefranche, 18.9.1943.

Hanke, mjesni komandant

 

                  FRANCUSKO GLEDISTE

 
Roger nije htio idi jer ima jak isijas i tesko hoda. A onda, u rano popodne, vidio je kamion starog Moulya kako ide niz ulicu Cordeliers pun golih tijela, sigurno onih koji su jucer pobijeni po nasim ulicama. Izgleda da su ih odvozili na javno smetljiste. I pomisao da ide tamo, u Skolu, u koju su odveli zatvorenike, Marmiesseu je tesko padala. Utoliko prije jer gospoda Marmiesse, cija se radnja nalazi na uglu Ulice Bories i Ulice Cordeliers, vidjela SS-ovca, koji je do-sao po njenog muza, kako ubija jednog ranjenog Hrvata u Ulici Cordeliers9. Sta mislite kako su imali povjerenja! Ali, sa Nijemcima, dobro znate, nema diskusije. Dakle, morali su poci za njim, sin noseci merdevine i kutiju sa alatom, a otac vukudi bolnu nogu. Znate, u Skoli su ih pretrazili. Kada su vidjeli da je u kutiji samo alat, pustili su ih da udu. U dvoristu su vidjeli vojnike vezanih ruku, koje su cuvali drugi vojnici; a po hodnicima, bose ljude koji su cekali, u kosuljama i hlacama, ruku vezanih na ledima; u jednoj ve-likoj praznoj prostoriji, gomile nabacanih vojnickih odijela. Jadni vojnici! Ali, zasto su se medusobno ubijali? Jer, jucer, poslije podne, u kaznjenickimjedinicamajebilo i Hrvata... Razumijete li vi ista? Izgleda da im je jedan muslimanski svedenik, u Koledzu, odraao lekciju, da im je naredio, u ime Allaha, da se ne bune protiv zvanicne Hitlerove vlasti i da je neke od toga odvratio10. Ubijati se medusobno, ako to nije iz milosrda! Prica se da su, u posljednji moment, izdani: doktor Schweiger je napustio pobunjenike i prisao Nijemcima. U svakom slucaju, sigurno je da je, u Modernom hotelu, eklakrv11.

 Marc, jedan od sinova gospode Escande, je zbog toga, jos uvijek bio u §oku. Spavao je sa bratom u sobi broj 15 i, usred noci, ga je probudila velika buka, vidio je jednog vojnika, koji je usao u njihovu sobu i Sije su ruke i podlaktice bile krvave i koji im je samo rekao, nekim neobicnim akcentom: "Djeca, spavati, spavati12!" U susjednoj sobi, broj 17, spavao

 

 

                                      REPRESIJA

47

                  ; jedan inspektor iz Societe generate koji je trebao, tog jura, izvrsiti kontrolu u band. On je pricao kako su ga, usred ■>ci, trgnuli iz sna uzasni krici, kao da nekoga kolju. Onda, bra niz stubiste. Zatim, tisina. Ponovo je zaspao, a u 6 sati ■ga, opet, probudili pucnji i krici. Pogledao je kroz prozor preko puta, na krovu, ugledao je vojnika koji ga je drzao ■ nisanu. Mozete zamisliti kako je pozurio da se spakuje. Kida je silao, na dnu stepenista je vidio mrtvog vojnika. lerovatno, strazar. Sav personal hotela je bio u kubinji, cu-■E su ih njemacki vojnici. Ali, inspektor je uspio pobjed13. ?erre Gabanou, zet poznatog industrijalca Francoisa La-prdea, kaze da je vidio, oko pola noci, dvadesetak vojnika npljenih pred Modernim hotelom. JDvojica ili trojica su ali oficirske ili podoficirske kape. To su, sigurno, bili po-■aiici koji su se spremali da jurisom zauzmu zgradu u. A ■m cuo da se prica kako se jedan jugoslavenski partizan Ho padobranom, nedaleko odavde*. Vjerujete li u to? Ijie, znajte! A sto se tice Nijemaca, smijat cete se: neki su toliko bojali pobunjenika da su skakali kroz prozore Ko-u kuhinjsko dvoris'te i sakrivali se u kuharicinu sobu, fiijen madrac,5! Ja mislim da ima i onih koji su odmah ijlili iz grada i da jos- trde! Vracajuci se, ljudi izmjenjuju utiske. I sta c

22.07.2008.

Povratak u proslost

 Nakon vise od 3 godine, dosao sam ponovo na ''Blogeraski svijet''pomalo i uz manje-vise vecu tremu, o tome, sta cu napisati, i kako ce me ''docekati''?.Svijet je tezak, ljudi su teski, zivot je nepravedan, stvari su jos gore.No, eto.Zivot ide dalje.I zivot u kojem sam ja, jos uvijek prisutan



Vecina ljudi me moze zvati ''ekstremom''.No, opet mozda i jesam, a ''more biti i da nisam.Dobri stari Jack je jos alive, tako i to se moze ciniti uspjehom


Moje interesovanje je uglavnom za Bosansku  historiju, i razne nauke, medju njima je i demografija.Ne, vjerujem u ''suzivot'' i zalazem se iskljucivo za nacionalnu drzavu Bosnjaka, na cijeloj teritoriji REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE.Na svih 51.129 km2+Sutorina 75km2.Nekad sam davno pisao na famozno dosadnom forumu ''Sarajevo x'' ali nakon duzih nedoumica i razlicitih stavova, uz dozivotni ban, rijesio sam da odem s stranice.U Slobodno vrijeme, dok se osjecam dobro, citaj knjige, ponajvise literaturu, ali i ostale knjige.Uglavnom, vezano za Bosansu historiju.To mi je uvijek bio neki hobi, koji je postao realnost, nakon sto sam i dobio diplomu historijsku.Rijec o Bosni, i rijec o meni.Zivot koji prodje i dodje, trazim i ono sto nemam, zelim i ono sto nisam htio.To, je tajne moje price, mog uspjeha i isto tako neuspjeha.A, sve i sto sam zelio je da ljudi malo vise znaju Bosanske historije, i da bude barem pola veliki Bosnjaci, kao dobri stari Jack.E,, na toj strani, sam ja, onaj isti.Ubjedjen do kraja, da je moja istina samo jedna.I ne mozes me zaustaviti.Mislis, da znas?Mislis, da me mozes pobjediti oratorno?Da, mozes biti novi Perikles i reci, da ces mi dati lekciju iz literature, i na kraju ''posmrtni mars'' dati.Ma, mozemo pokusati.Mozda, nisam Larva u Kafkinom romanu, mozda sam buntovnik iz Konradovih prica, mozda me i ne znaju, ko sam i sta sam.Ali, nadam se da cu vam dati barem malo uvida, u ono sto ja vjerujem.Vjerujem do smrti, i vjerujem i sutra, ako treba Bosnjacka Bosna, do kraja.Samo Bosnjacka./.Historija je moja strana svijeta.Moj putokaz.Moja sreca.Nada u bolju buducnost.Mozda, i nada, da ce Bosnjak, jednog dana, reci, pa vidi i ja znam nesto drugo, sem taloga gluposti, ali takav je nas narod Bosnjaka.Prilicno zalostan, ali tako je.




 Rodjen sam davne 1977 godine, u jednom sada vec odavno okupiranom mjestu.To mjesto se zove Banja Luka.I, imam price jos.Ali, to cu dati kasnije u iducim postovima, i mozda budete znali vise



Uskoro ocekujem da skeniram, knjigu Ljetopis, o Bosanskim Franjevcima.Nije losa stvar.Dat cu vam i par skenova, sa raznih stvari koje sam obradio i uradio.Mozda, vas bude zanimalo takvo sta.Takodjer, ocekujem da cu dobiti u augustu, i historijski atlas Bosne.Prava stvar.


<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
41104